Istupi predsjednika Narodnog evropskog saveza (NES) Nermina Ogreševića dobrano su uzdrmali opozicioni blok stranaka poznat pod radnim nazivom „Osmorka“. On se zapravo samo pridružio predsjedniku Satranka za Bosnu i Herecgovinu (SzaBiH) Semiru Efnediću s kojim je ušao u postizboru koaliciju. Dok istup Efendića, koji je sklon političkim igrama, aferama i intrigama, nije nikoga iznenadio, a posebno ne lidere Osmorke. Međutim Ogrešević se u ovim intrigama ne snalazi najbolje pa bi mogao platiti tešku cijenu svoje naivnosti i to baš kod svojih birača Krajišnika.
OSMROKA KAO „TIJESNA ČIZMA“
Pojava općinskih načelnika na političkoj sceni kao lidera stranka, ili bar kao viskorangiranih stranačkih moćnika novi je politički fenomen u Bosni i Herecgovini. Nermin Ogrešević, Semir Efendić i Fuad Kasumović su kao općinski načelnici postali lideri stranka. Ibrahim Hadžibajrić je također kao općinski načelnik bio lider stranke koju je „utopio“ u Ogreševićev NES. Kao što je Jasmin Imamović, bivši tuzlanski načelnik jedan od potencijalnih kandidata za predjenika SDP-a , pa kao što je gradonačelnik Mostara Mario Kordić već najavljeni nasljednik Dragana Čovića, ili kao što gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković želi biti predsjednik PDP-a itd.
Hadžibajrić, Ogrešević, Kasumović i Efendić su na načelničke pozicije došli kao kandidati SDA da bi usljed stranačkih trzavica i raskola zadržali i zaštitili svoje pozicije načelnika tako što su osnovali svoje stranke. Kako god, oni su za sobom povukli dosta glasačkog tijela od bivše stranke SDA i tako doprinjeli njenom slabljenu. To ih je nakon ovih izbora motiviralo da se međusobno udruže i pokušaju izbaciti SDA iz vlasti. Paradoksalno je da se nisu sami udružili već da ih je okupio lider ljevice kao predsjednik SDP-a Nermin Nikšić. Uočljivo je bilo da je Osmorka „tijesna čizma“ nekima od njih,kao i da tinjaju personalni animoziteti među njima. Od svih njih Ogrešević je djelovao najdobročudnije, a takav dojam bi bio potpun nakon javnih nastupa jer ima izrazito tihu intonaciju glasa dok govori. Što uopće nije tipično za Krajišnike.
UBULI GENRALA, OBEZGLAVILI KRAJINU
Od rahmetli Irfana Ljubijankića nije iz Krajine prefinjeniji političar nastupa u Sarajevu. Ratni, kao i poratni period politički život u Krajini obilježili su kvisling Fikret Abdić i harambaša Asim Kamber. Ostali su bili SDA-ovi epizodisti. No događaj koji je obilježio poratni politički život u Krajini jeste naprasita smrt generala Mehmeda Alagića kojeg je bošnjačka „duboka država“ iz Sarajeva osudila za korupciju na četiri godine zatvora, a potom uhapsili i isporučili MSP u Hagu kao osimnjičenog ratnog zločinca. U ovome su uečstvovali „nezavisni mediji“ i „nevladine organizacije“ koje je instalirala i finasirala „duboka država“ . Egzekutori tog projekata su bili Srđan Dizdarević, kao predsjednik „Helsinškog komitta“, Senad Pećanin, kao urednik „Dana“ i Senad Avdić, kao urednik „Slobodne Bosne“. Da podsjetimo jvanost da je Avdić generala Alagića nazvao „Krajiškim Mobutom“, a Pećanin je objavio spisakod 800 krivičnih djela koje je navodno počinio kao načelnik Općine Sanski Most. Nakon toga ga je lider tadašnje Aliajnse za promjene Zlatko Lagumdžija pozvao na ručak u jedan sarajevski restoran i saopćio mu da će biti uhapšen. General se nije opirao tome, a ipak ga je SIPA uhapsila i sprovela kao kriminalca sa kukuljicom na glavi i lisicama na rukama.
Ostat će upamćeno da se u vrijeme Alagića u Sanski Most bilo vratilo čak 70 hiljada ljudi. Ako nekome danas to spomene i pitate koliko ih je još ostalo, odgovorit će vam suzom u oku!
Nikad niko od bošnjačke vrhuške nije stao u odbranu generala Alagića; ni Alija Izetbegović, ni Haris Silajdžić, ni Ejup Ganić, a Lagumdžija mu dao „poljubac smrti“!
Zbog takvog odnosa Sarajeva prema Krajini, trebalo je dugo čekati da se pojavi jedan Nermin Ogrešević. Sigurno se nije pojavio zahvaljujući Bakiru Izetbegoviću, naprotiv! Ako je iko zaslužan da Ogrešević u Sarajevu dobije status stranačkog lidera i da bude uvažavan kao takav, onda je to (bio ?) Nermin Nikšić. Možda zbog toga što ni Nikšić nije iz Sarajeva, a najvjerovatnije zbog toga što ne pripada nijednom klanu „duboke države“. U dva izborna ciklusa prisno su sarađivali i stranke su se uzajamno podržavale. Zbog svega moramo „progledati kroz prste“ kako se ne bi ogriješili o Ogrešviću. Kao što on mora revidirati svoje stavove jer se dobrano ogriješio o svomimenjaku Nikšiću pristajući na osvetničku igru „duboke države“ koja strahuje od gubitka vlasti!
(TBT, Tim za analitiku)