Beskrajno prostranstvo svemira fascinira ljudska bića od početka povijesti. Glavna misterija kozmosa je ono vječno pitanje: ima li života izvan zemlje? Od davnina ljudi su projicirali vlastite mitologije o zvijezdama, dajući zviježđima vlastita imena uz popratne priče, od kojih su mnoge ostale i do danas.
Za spekulativna i mistična nadahnuća, najveća postignuća čovječanstva, bilo da se radi o tehnologijama modernog svijeta ili strukturama koje su izgradili stari Egipćani ili Maje, nisu bila rezultat ljudske genijalnosti, već velike pomoći vanzemaljaca.
Iako nema dokaza da su čuvene egipatske piramide ili grad Maya Chichen Itza napravili vanzemaljci, niti da su s njima komunicirali, pitanje života van našeg planeta još uvijek zaokuplja savremene astrofizičare i obične ljude. Kao i svugdje na svijetu, Bliski istok je izvijestio o nizu viđenja neidentificiranih letećih objekata (NLO), uključujući Iran (1976.), Siriju (2012.) i Kuvajt (2017.).
Godine 2021. izraelsko-američki teorijski fizičar Avi Loeb započeo je projekt Galileo za ispitivanje neidentificiranih zračnih fenomena, sličnih onima o kojima su izvještavali mornarički piloti.
Zanimanje za vanzemaljska bića seže barem do grčkog satiričara Luciana iz drugog stoljeća, a postojalo je i među islamskim učenjacima. Konvencionalno mišljenje može smatrati da mogućnost života izvan Zemlje potkopava religijska uvjerenja, ali brojni akademici tvrde suprotno.
“Islamska tradicija je općenito podržavala koncepcije vanzemaljskog života”, kaže Jorg Matthias Determann u svojoj nedavnoj objavljenoj knjizi Islam, znanstvena fantastika i izvanzemaljski život.
“Na primjer, Kur'an opetovano govori o Bogu kao o ‘Gospodaru svjetova’, a muslimani su kombinirali takve predodžbe s globalnim astrobiološkim istraživanjima i naučnom fantastikom.”
I u judaizmu se u Talmudu spominje da Bog luta preko “18 000 svjetova”. Detalji o tome što ti svjetovi sadrže ostali su misterij. Ovaj regionalni interes za svemir i tajne koje on sadrži zabilježen je u literaturi staroj nekoliko stotina godina.
Na popisu kojislijedi, koji je inspiriran Determannovim istraživanjem, Middle East Eye razmatra neke od najstarijih zabilješki o vanzemaljskom životu u bliskoistočnoj literaturi.
1. Istinita priča (Vera Historia) od Lucijana
Rođen u drugom stoljeću naše ere u današnjem Samsatu u Turskoj, ali je tada bila rimska Sirija, Lucijan je bio grčki satiričar koji je uživao u produktivnoj karijeri stvarajući parodije na najveće antičke epove.
Djelo po kojem je najviše zapamćen je njegova Istinita priča, u kojoj njegova izmišljena verzija pripovijeda ep po uzoru na Homerovu Odiseju.
Olujni vjetrovi nose Luciana na Mjesec, gdje se susreće s rasom čovjekolikih vanzemaljaca koji su u ratu sa stanovnicima Sunca oko prava na kolonizaciju Jutarnje zvijezde (Venere).
Iako satirična, novela sadrži neke od najranijih zamisli o tome kako bi izgledao život izvan Zemlje, a nazivaju je i prvim poznatim djelom naučnene fantastike.
FOTO: (Public)
Rase s kojima se Lucian susreće mogu ukloniti svoje oči kad im se ne sviđa i vratiti ih samo kad je to potrebno; ima i drugih koji imaju tijela ljudi s licima pasa i divovskih verzija stvorenja na Zemlji, poput pauka i buha, koji služe kao konjica tokom bitke.
S imenima kao što su Hippomyrmicks, Psyllotoxotans i Scorodomachians, moguće je da su Lucianovi fantastični opisi rasa bili inspiracija za one susrete Jonathana Swifta s Gulliverom tokom njegovih putovanja.
Iako su Lucianovi opisi uvijek trebali imati samo komičnu vrijednost, oni pokazuju da je ideja o životu izvan Zemlje bila čvrsto ukorijenjena u drevnim umovima.
2. Mekanska otkrovenja (Futuhat al-Makkiyya) od Ibn Arabija
Andaluzijski sufija i filozof Ibn Arabi pisao je svoj magnum opus u periodu od 30 godina, sakupljajući svoju poeziju, filozofsku prozu i narativne basne u jedno djelo.
Sa 560 poglavlja, Ibn Arabijevo djelo počinje susretom mistika iz 12. stoljeća s duhom predaka dok obavlja tavaf (obilazak) oko Kabe u Velikoj džamiji u Meki, najsvetijem mjestu islama.
Duh uvodi Ibn Arabija u tajne postojanja i pravu prirodu Boga i svemira, ali također otkriva sitnice koje će biti zanimljive onima koje zanima izvanzemaljsko.
Imajući znanje o svjetovima izvan Zemlje, duh poučava mistika o drugim civilizacijama i njihovim “ogromnim gradovima, koji posjeduju tehnologije daleko superiornije od naših”.
Još jedna zanimljiva tačka u Futuhatu je spominjanje citata koji se pripisuje poslaniku Muhammedu (a.s.), u kojem je on navodno rekao da je bilo 100.000 “Adama” prije Adama od kojeg je nastalo čovječanstvo.
Dok su suvremenici i kasniji islamski učenjaci, kao što je konzervativni teolog Ibn Taymiyyah, Ibn Arabija smatrali heterodoksnim, pa čak i heretičnim, on nastavlja vršiti snažan utjecaj na sufijsku misao.
3. Awaj bin Anfaq od Zakariya al-Qazwini
Perzijski liječnik i astronom Zakariya Ibn Muhammad al-Qazwini (1203.-1283.) napisao je priču o vanzemaljcu koji je s daleke planete doputovao na Zemlju kako bi promatrao ljudsko ponašanje, zbunjujući se čovjekovim zbunjujućim navikama i ponašanjima. Rođen u Iranu u obitelji arapskog porijekla, o Qazwiniju se relativno malo zna osim njegovog zanimanja za kozmologiju.
Njegova glavna djela uključuju Ajaib al-Makhluqat wa Gharaib al-Mawjudat (Čuda stvorenja i čuda stvaranja) u kojima je opisao zemaljska i nebeska stvorenja, poput čovjeka, anđela i životinja.
4. Pustolovine Bulukiya
Oblik vanzemaljskih bića bio je predmet rasprave među muslimanima koji vjeruju u život izvan Zemlje. Nagađanja su usmjerena na džine, oblik osjećajnog bića sačinjenog od onoga što se opisuje kao “vatra”, koji okupiraju svijet zajedno s ljudskim bićima. U islamskoj teologiji, džini su podložni moralnim zakonima kao i ljudi, ali uz nekoliko izuzetaka žive bez predstavljanja ikakvih vidljivih dokaza o svom postojanju. Za razliku od ljudi, također se kaže da imaju moći koje mogu nadići vrijeme i prostor.
S obzirom na ove atribute, neki muslimani nagađaju da su “onozemaljska” bića koja u popularnoj kulturi smatramo vanzemaljcima zapravo oblik džina. Takve ideje nisu bile nepoznate sastavljačima zbirke istočnjačkih priča poznatih kao Hiljadu i jedna noć (Alf Layla wa Layla), koje su prvi put sastavljene na prijelazu u prvo stoljeće nove ere.
U Pustolovinama Bulukiye, istoimeni lik i izraelski kralj napušta svoje prijestolje nakon što otkrije pismo koje je njegov otac sakrio od njega, predviđajući dolazak poslanika Muhameda (a.s.).
Bulukiya zatim kreće u potragu za pronalaskom Poslanika, koja se ispostavlja kao odiseja puna digresija, koja uključuje njegovo prelaženje dimenzija i susret s grupom nebeskih i izvanzemaljskih bića uključujući džine, divove i anđele.
Tačno porijeklo priče, kao i mnogih iz Hiljaduu i jedne noći, nije poznato, ali se vjeruje da su muslimanski pripovjedači prilagodili priču iz židovskog izvora, koji su možda bili pod utjecajem Epa o Gilgamešu.
(TBT, MEE)