Od puča od 25. oktobra koji je predvodio načelnik vojske Abdel Fattah al-Burhan u Sudanu prošle godine, zemlja je ostala u stanju dubokih političkih previranja i nestabilnosti.
Bezbrojna kršenja ljudskih prava od strane vođa puča i oživljavanje strukturalnog nasilja starog režima izazvali su međunarodnu osudu i obustavu pomoći.
Prodemokratski sudanski lideri koji traže povratak na civilnu vlast podvrgnuti su proizvoljnom pritvoru, dok su se razni zvaničnici režima Omara al-Bashira zbačenog 2019. godine vratili na uticajne pozicije u vladi. Povratak islamista na vlast eksplicitno prkosi odluci tranzicionih vlasti da “razmontiraju” režim koji je uspostavio Bashir 30. juna 1989. godine.
Nesigurna ekonomija Sudana također se suočila sa zastojima nakon državnog udara, koji je zapravo uništio san zemlje o pomirenju duga od 50 milijardi dolara. U junu 2021. MMF i Svjetska banka odobrili su sporazum o ublažavanju poreskog opterećenja Sudana i njegovom putu ka stabilnosti. U okviru programa za teško zadužene siromašne zemlje (HIPC), kreditori su uvjetovali oprost duga implementacijom reformi i nastavkom ekonomske pomoći obnovom vlade koju predvode civili.
Uprkos njihovim obećanjima o demokratskoj tranziciji, bezbrojna kršenja ljudskih prava od strane vođa puča i oživljavanje strukturalnog nasilja starog režima izazvali su široku međunarodnu osudu i presudno smanjenje pomoći.
Nesiguran dijalog
Sa ekonomskom i sigurnosnom situacijom u fluktuaciji, nade u reforme su se ponovo rodile pokušajem tripartitnog mehanizma, koji uključuje Integrisanu misiju UN za pomoć u tranziciji u Sudanu (UNITAMS), Afričku uniju (AU) i Međuvladinu upravu za razvoj (IGAD). ), da započne razgovore.
Tripartitni mehanizam je omogućio intra-sudanski dijalog u Kartumu 8. juna, tražeći rješenje za dugotrajni politički ćorsokak u Sudanu.
Uz prisustvo samo vladajućih partija i njihovih saveznika poput Narodnog kongresa i Partije jedinstva, sazivanje pregovora izazvalo je kritičke odgovore dovodeći u pitanje njihov legitimitet. Prodemokratske civilne grupe, uključujući Snage za slobodu i promjene (FFC), Komitete otpora, Sudansko profesionalno udruženje i stranku Umma, bojkotirale su dijalog.
Reakcije lokalnih i društvenih medija na skup kretale su se od sarkazma do frustracije. List Al Sudani opisao je sjednicu kao “frustrirajuću”, dok je Omer al-Garrai, istaknuta ličnost Republikanske stranke, uporedio dijalog s Bashirovim slavnim “Wathba” , dijalogom koji je svrgnuti lider organizirao 2014. nakon ogromnih protesta u u kojem je ubijeno više od 200 demonstranata, kako bi učvrstio svoj položaj u vlasti.
Identificirajući određene pojedince koji su učestvovali u oba dijaloga, Garrai je otišao još dalje kritizirajući trilateralni mehanizam. Rekao je: „Ako nije svjestan da oni koji se okupljaju s Burhanom, kao i on, pripadaju zbačenom režimu srušenom narodnom revolucijom, onda ne poznaje narod Sudana, pa stoga nije dostojan rješavanja njihovog problem.
Garraijev članak postao je viralan i čini se da mnogi drugi posuđuju njegovu analizu u svojim tekstovima.
Međutim, u potencijalnom prodoru, članovi FFC-a su se 9. juna sastali sa vojnim vođama u okviru petosatnog sastanka koji je posredovala pomoćnica američkog državnog sekretara za afrička pitanja Molly Phee.
Nakon sastanka, FFC je objavio saopćenje na svojoj zvaničnoj Facebook stranici i sutradan održao konferenciju za novinare o sastanku, koji je bio prvi te vrste od puča.
FFC je potvrdio da nema interesa da se uključi u “lažni” politički proces kojim se želi legitimizirati državni udar. Koalicija je dalje podijelila svoj plan da se trilateralnom mehanizmu obezbijedi mapa puta za okončanje vojne vladavine i predaju vlasti ljudima. Grupa je obećala da će se mirni otpor nastaviti kroz proteste i štrajkove dok se ne uspostavi civilna vlast.
Sastanak je, međutim, izazvao veliku kontroverzu, a mnogi članovi koalicije naveli su popularni slogan: bez pregovora, bez partnerstva, bez legitimiteta.
Preduvjeti za dijalog
Burhan je prošlog mjeseca ukinuo vanredno stanje uvedeno Sudanu nakon puča. Razlog za naredbu je da se stvori okruženje pogodno za plodan dijalog.
Test posvećenosti dekretu od strane snaga sigurnosti došao je samo nekoliko dana kasnije, 3. juna, kada su demonstranti obilježili treću godišnjicu masakra prisilnog raspršivanja 2019. u kojem je poginulo više od 100 demonstranata.
Prema FFC-u, vojska mora prekinuti upotrebu prekomjerne sile protiv mirnih demonstranata kao preduvjeta za svaki konstruktivni dijalog. Do tada će se svi pregovori koji isključuju opozicione grupe koje traže istinsku demokratsku tranziciju smatrati jednostranim, nerealnim i paraliziranim.
Da li će demokratske težnje sudanskog naroda nadvladati lične koristi i interese, svjedočit će naredni dani.
(TBT, MEE)