Piše: Devi Sridhar, thebosniatimes.ba
Suzbijanje zaraze tokom pandemije pokazalo se kao dobra strategija. Početkom 2020. imali smo malo lijekova za oboljele, testiranje je bilo ograničeno i nismo imali vakcine. Cijena karantena je bila velika, ali se kupovina vremena isplatila. Nauka je iskoristila to vrijeme da od smrtonosne bolesti transformira kovid u lakšu bolest koju većina vakcinisanih može preležati kod kuće. Nauka je u ogromnoj mjeri otupila oštricu kovida.
Međutim, iako smo imali uspjeha u liječenju i sprečavanju teških posljedica, Sars-CoV-2 je postao mnogo zarazniji. Podaci nacionalnog zavoda za statistiku ukazuju da je u Engleskoj jedna od 15 osoba pozitivna, a slične brojke su i u ostatku UK. Dok je dobra vijest da omikron varijanta izaziva lakšu bolest i smanjenu hospitalizaciju, manjak radne snage zbog velikog broja zaraženih i izoliranih ugrožava kritične servise. Zbog toga vlade razmatraju odluke o izolaciji, pitajući se da li izolacija postaje teža od bolesti.
Premijer Ujedinjenog Kraljevstva je najavio ukidanje restrikcija, uključujući obavezu nošenja maske, dok će odredba o samoizolaciji biti preispitana u martu. Mislim da je to uglavnom razuman potez – sve vlade su suočene s pitanjem kako da pristupe novim okolnostima.
Oni koji donose odluke pred sobom imaju zadatak koji pomalo sliči na spuštanje aviona na zaleđenu pistu. Strpljenja javnosti je na izmaku, za protekle dvije godine nagomilali su se ekonomski i društveni gubici. Nužda da avion sleti je očigledna, imamo alate za to, ali trenutno je to još uvijek rizičan poduhvat.
Danas među naučnicima imamo tri različita stava o tome šta činiti narednih nedjelja. To izaziva zabunu u javnosti.
Prva grupa smatra da je virus isti onaj smrtonosni iz marta 2020, uprkos ogromnom napretku u upravljanju pandemijom. Oni predlažu izuzetno oprezan pristup. Naučnici iz druge grupe tvrde da je masovna zaraza neizbježna i ignoriraju dramatično poboljšanje koje su nam donijeli masovna vakcinacija i napredak u liječenju. Izbegavanje težih oblika bolesti danas je lakše nego 2020.
Treća grupa, u koju i sama spadam, smatra da kovid-19 polako postaje bolest slična drugim zaraznim bolestima nad kojima imamo kontrolu. Moja analiza dosljedno prati najnovije naučne činjenice.
Prije svega, sada imamo sigurne i djelotvorne vakcine koje značajnu većinu ljudi čuvaju od hospitalizacije i smrti. Novi podaci agencije za zdravstvenu sigurnost u UK pokazuju da je vjerovatnoća da će nevakcinisane osobe biti hospitalizirane 3-8 puta veća od one kod vakcinisanih. Na početku omikron talasa, stanovnici Ne Yorka koji nisu bili vakcinisani imali su preko 8 puta veće izglede da završe u bolnici od Njujorčana koji su bili potpuno vakcinisani. Ako bi svi primili vakcine i buster, u bogatijim zemljama bi pandemija praktično bila završena.
I dok vakcine koje su nam trenutno dostupne ne sprječavaju zarazu, ulažu se ogromne investicije u vakcine sljedeće generacije koje pružaju potpuni imunitet, što znači da sasvim zaustavljaju zarazu poslije dvije doze.
Postaju dostupne i izvanredne kućne terapije, a posebno se ističu dva leka: Fajzerov Pakslovid i Merkov Molnupiravir. Prvi podaci kliničkih testova pokazuju da kod visokorizičnih pacijenata ova dva lijeka značajno umanjuju rizik od hospitalizacije i smrti. Oni su otporni na nove varijante kao što je omikron. Za razliku od vakcina čija se djelotvornost razvija nedjeljama nakon što su primljene, ovi lijekovi pomažu kada je do zaraze već došlo.
Antiviralni lijekovi moraju biti povezani sa dobrim dijagnostičkim sistemom, jer ih treba uzeti što je ranije moguće nakon potvrde dijagnoze i pojave simptoma. To znači da nam je potreban uhodan sistem testiranja i izdavanja medicinskih recepata, kako bismo što pre započeli oralnu terapiju. Međutim, usled problema sa snabdjevanjem, ovi lijekovi će umjesto za opštu populaciju, biti namjenjeni starijim ljudima i onima koji imaju srčana oboljenja, kancer ili dijabetes.
Šta to znači u smislu života sa kovidom-19? I dalje ćemo se morati testirati, vakcinisati i boriti protiv dezinformacija. U gužvi i u zatvorenim prostorima treba nositi medicinske maske kao što su N95. Poslodavci treba da pruže podršku zaposlenima koji su ekstremno ranjivi na ovu bolest. Takođe treba preispitati protokole za izolaciju i druge mjere sigurnosti tako da što manje remete funkcioniranje društva.
Javno zdravstvo će i dalje pratiti kovid-19, kao što to čini sa drugim bolestima. Kada kažemo da će pandemija prerasti u endemiju to ne znači da će bolest postati bezopasna. To znači prihvatanje života sa bolešću čije iskorjenjivanje nije moguće. U nekim dijelovima svijeta malarija, denga groznica i male boginje su endemske, iako je riječ o vrlo teškim bolestima. Malarija je dugo bila endemska u Sjedinjenim Državama.
To je dio šireg razumijevanja „normalnih“ društvenih odnosa, s obzirom na kruženje virusa Sars-CoV-2. Ljudi su društvena bića. Potrebni su nam zabava i drugi ljudi. Osjećaj zajedništva i međusobne povezanosti od vitalnog je značaja za našu dobrobit. Javno zdravstvo brine i o mentalnom zdravlju, našoj sposobnosti da platimo kiriju, nahranimo porodicu, da imamo za grijanje zimi i da smo u stanju da ostvarimo smislenu ulogu u zajednici.
Usporavanje širenja virusa Sars-CoV-2, pa čak i njegovo potpuno zaustavljanje u određenim zemljama, pomoglo je u spašavanju života. Omogućilo je rad na dva transformativna lijeka koji postaju dostupni. Ljekarima je omogućilo da razviju bolji tretman pacijenata, da shvate šta je to sa čime smo suočeni. Omogućilo nam je da bolje razumijemo kako se bolest prenosi i koji su njeni rizici.
Sada, nakon dvije godine pandemije, treba naći način da živimo sa virusom koristeći sredstva koja su nam na raspolaganju. Imamo način da minimizujemo udare kovida-19. Vrijeme je da krenemo naprijed tretirajući ovaj virus kao prijetnju bilo koje poznate bolesti.
(TBT, The Guardian)