Piše: Matt Pearson, thebosniatimes.ba
Izuzetak tenisačke zvijezde od pravila o cijepljenju kako bi došao na Australian Open opasno izgleda kao da su čelnici tenisa željeli preskočiti vlastita pravila samo da bi osigurali sudjelovanje branitelja naslova i svjetskog broja jedan, značajnog magneta za publiku i za prihode natjecanja.
Izgledalo je da postoje jedna pravila za njega, a druga za obične građane australske pokrajine Viktorije koji nisu mogli vidjeti nove unuke, prisustvovati vjenčanju ili se sastati s rodbinom nakon što su bili smješteni u jednoj od najstrožih karantena u čitavom svijetu zbog COVID-19. Đokovićeva olahka potvrda kako će sudjelovati na natjecanju gdje je devet puta bio pobjednik je morala biti pljuska za one stanovnike Viktorije koji slijede pravila i ne idu nikuda.
Može li Đoković to uopće reći?
Naravno, to možda nije pošteno za tog Srbina. Konačno, bilo nam je rečeno kako je njemu i nekolicini drugima bilo dopušteno izuzeće nakon što su na njihovim pristupnicama bila obrisana imena i pregledali su ih medicinski stručnjaci. Već i po tome i znajući da nije cijepljen se moglo pretpostaviti da je on sam imao koronu proteklih tjedana ili mjeseci. To je svakako jedino prihvatljivo objašnjenje da i vrhunski sportaš može ispuniti kriterije za izuzeće.
U tom slučaju, zašto to nije rečeno? Svatko ima pravo zadržati za sebe svoju medicinsku prošlost, ali nema nikakve sramote biti zaražen virusom.
No, u slučaju Đokovića, možda ima. On je dugo negodovao zbog pravila da kako sportaši trebaju biti cijepljeni da bi putovali po svijetu i sudjelovali na natjecanjima, a često je i izražavao svoje više nego dvojbena viđenja o “prirodnim” metodama liječenja i ovog virusa i ostalih bolesti.
Ako već njegovi komentari i ponašanje u proteklim mjesecima nisu pokazali kako je Đoković osoba koja se protivi cijepljenju, ili – drastično rečeno – kao osobu koja svoje potrebe i želje stavlja iznad onih čitavog društva, onda je najbolji dokaz Adria Tour održana 2020.
Za koga mu je doista “bilo žao”?
Pretprošlog juna i prije nego što je uopće postojalo cjepivo je Đoković organizirao natjecanje u Srbiji i Hrvatskoj na kojem je sudjelovalo mnogo vrhunskih igrača. Kao što se moglo i pretpostaviti su i on i mnogi drugi igrači zaraženi COVID-19 nakon tulumarenja i slikanja u najbližem međusobnom kontaktu. Koga je briga tko će s njim sjediti u avionu kad bude išao kući?
“Najdublje mi je žao što je naše natjecanje počinilo štetu”, tada izjavio je Đoković. Prije izgleda da mu je bilo žao za njega samog nego što mu je žao zbog posljedica njegovog djela.
Ako Đoković ne vjeruje u cjepivo ili uopće u modernu medicinu, to je – barem za sad – njegova stvar, makar neke države s razlogom počinju to postavljati u pitanje kad je riječ o COVID-19. A ako su mu nadležni dopustili igrati, nema razloga da on ne stupi na teren.
Ali sportaši obično žele da ih se obožava i da se održi njihova sportska slava i uspjeh. To je u svakom slučaju tačno kad je riječ o Đokoviću. Njegov rekord 20 naslova u Grand Slam natjecanjima znači da je njegov status vrhunskog sportaša već osiguran.
Ali sve dok nije u stanju otkriti legitiman razlog za njegov izuzetak od propisa u pandemiji koji uzrokuje frustraciju, tjeskobu i srdžbu ljubitelja tenisa i publike, nije osiguran i njegov status pristojnog ljudskog bića.
(TBT, DW)
