Američki predstavnik za reformu Izbornog zakona u Bosni i Hercegovini Matthew Palmer drugi put u mjesec dana stigao je u našu zemlju. Prije dolaska on je poručio kako očekuje teške pregovore.
Ovo bi bila druga njegova posjeta u samo mjesec dana. Očito je uranio s obzirom da je posjeta prvobitno najavljena za početak sedmice, što znači da mu se žuri zbog nečega.
„ Mislim da smo vidjeli u Bosni i Hercegovini tokom godina da, ako postoji dovoljno zabrinutosti i ako se dostigne nivo pritiska na političare, oni su spremni na kompromise i nadam se da mogu sjesti zajedno identificirati šta su zajedničke tačke“, kazao je Palmer.
PUŠI SE IZ MEĐUNARODNIH KUHINJA
Uopće se ne treba osvrtati na to što je Palmer bio u fokusu regionalnih tabloida zbog informacija da se nalazi na platnom spisku srpskih lobista u Washingtonu, kao ni to da se radi o srpskom zetu, iako su mu takvi napisi prilično naškodili ugledu i okrnjili kredibilitet američkog diplomate. Njegovu „shuttle diplomacy“ po zapadnom Balkanu treba gledati u kontekstu aktualne političke krize koja je eskalirala u Bosni i Hercegovini. Mnogi analitičari sumnjaju da je kreirana ili pak podgrijana u međunarodnim kuhinjama. Tako se pozivaju na šokantne spin tekstove Timothyja Lessa objavljene u prestižnom američkom časopisu za geopolitiku Foreign Policy, u kojima je nagovijestio prekrajanje granica na zapadnom Balkanu i podjelu Bosne i Hercegovine. Čak je ustvrdio da Bošnjaci ne mogu braniti BiH.
Potom je uslijedio famozni non-paper koji je osvanuo u kabinetima Bruxellesa u kojem također anonimni autor, sumnjalo se na Janeza Janšu, predlaže scenarij podjele BiH. Onda je došla iznenadna smjena na čelu OHR-a kada je Valentin Inzko bukvalno dobio otkaz na poslu, da bi ga zamijenio Cristian Schmidt. Rusija i Kina su odbile dati legitimitet takvim potezima PIK-a, pa je Milorad Dodik doveo harmonikaša u Predsjedništvo BiH da bi zapjevao uz rakiju.
Zbog takvih spekulacija i sumnji u međunarodnu zajednicu došlo je do ozbiljnog pada rejtinga zapadnih ambasadora i diplomata u Sarajevu. Sve je više „oštrih startova“ prema njima i sve više političara oponaša drčnog Dodika kojemu se suviše dugo tolerira vulgaran i uvrjedljiv rječnik koji koristi u svojim verbalnim obračunima sa njima.
Tako Šemsudin Mehmedović poručuje Gabrijelu Escobaru, specijalnom američkom izaslaniku za zapadni Balkan, da ne dozvoljava građansku državu Bosnu I Hercegovinu jer su u njoj većina muslimani.
Vojin Mijatović je denuncirao zapadne ambasadore otkrivši kako nijedan od njih nije došao u Banju Luku gdje je SDP proslavljao Dan državnosti itd.
NIKŠIĆ POKRIVAČ PRLJAVOG DILA
Dubioze i sumnje su toliko goleme da bi svako potpisivanje nekakvog papira o Izbornom zakonu bio tretiran kao čin izdaje sa bošnjačke strane. Ruku na srce, na Bakira Izetbegovića se tako gleda već dugi niz godina, posebno je posluša prema Amerikancima. Zato mnogi sumnjaju da to što je učinio sa revizijom Tužbe BiH protiv Srbije nije mogao činiti bez njihovog znanja, pa čak i dopuštenja., Tako da je rejting obojici, Palmeru i Izetbegoviću, dobrano pao kad su ovakvi poslovi u pitanju. Stoga obojica prizivaju Nermina Nikšića u pomoć. On bi trebao biti pokrivač njihovog prljavog dila sa Draganom Čovićem. Na to ga najviše nagovara prepredeni Fahrudin Radončić, dok neiskusni Dino Konaković uopće nije svjestan ozbiljnosti situacije i on se zadovoljan selfijem sa sastanka u Američkoj ambasadi kojeg objavi na Facebooku da ga vide fanovi.
Zašto bi to moglo biti tako loše po Bosnu I Hercegovinu? Zato što Dragan Čović ima potpuno iste političke ciljeve kao i Milorad Dodik, s tim što se koristi taktičkim varkama za ostvarenje istih. Njemu je za sada potrebno samo da Hrvati imaju toliko autonomnosti da kroz izborni proces osvoje vlast tamo gdje su većinski (konstativni) narod kako bi u nekoj narednoj fazi mogli obraniti tu svoju političku stečevinu. A ta naredna faza bi bila trenutak kad Milorad Dodik definitivno okrene leđa Sarajevu i ne bude imao interesa participirati u vlasti na državnom nivou. Tada bi Čović obnovio institucije Herceg Bosne kako bi obranio suverenitet Hrvata u krnjoj BiH. Dakle, Čović se odlučio ići Dodikovom jednostupnom i slijediti ga korak po korak do konačnog odcjepljenja.
Ukoliko Palmer nije svjestan da je ovog trenutka veći problem odmetnuti Dodik, od reforme izbornog sistema, onda on nesvjesno participira u akutnoj političkoj krizi u BiH. A morao bi kao američki diplomata biti jako informiran o ovome. Zašto se onda ne fokusira na rješavanje glavnog generatora krize? Pošto je teško odgovoriti na to pitanje, ne preostaje ništa drugo nego da se sumnja da je i saučesnik te krize.
Zato bi odbijanjem potpisivanja novog prijedloga Izbornog zakona od strane bošnjačkih vođa, značilo da je ovaj ciklus pregovora o reformi izbornog sistema završen. Moga bi biti obnovljen tek kad prestanu pritisci i bar malo splahnuo političke tenzije i kriza u Bosni I Hercegovini.
(TBT, Tim za analitiku)