Odozgo se vide samo planinske goleti, zrak je svjež, pokoji pastir tjera koze u visoravan Beka. Kasna je jesen, uskoro će prvi snijeg, i onda se ovuda više neće moći. Put je pun serpentina, i spušta se pored plantaža kanabisa do Jamuna.
To je dobrostojeći gradić, uvijek se nešto gradi. „Ovdje živi oko pet hiljada ljudi i svi su jedna porodica. Ovdje živimo samo mi, Šerefi”, kaže Talal Šeref.
On je u Jamunu neka vrsta plemenskog starješine i gradonačelnika istovremeno. Onizak čovjek, na prvi pogled hladan, nema potrebu uvijati se nego govori direktno. „Ljudi ovdje sade isključivo hašiš. Ništa drugo! Jamun je na 1.600 metara nadmorske visine, klima je nezgodna. Probali smo saditi sve živo, jabuke, krompir… ali ovdje raste samo kanabis. I ljudi već sto godina sade hašiš.“
Biljke su ove godine požnjeli već u rujnu. Sada se suši u garažama. Navodno oko 30.000 seljaka na visoravni Beka živi od hašiša. Kome ga prodaju?
„Švercerima”, kaže Šeref. „mahom Libancima. Oni krijumčare hašiš u Evropu. Šverceri zarađuju velik novac, a ne seljaci. Oni dobiju 100 dolara za kilogram, a šverceri u Nizozemskoj ili Njemačkoj dobiju dvadeset puta više.“
Dobar posao za Hezbolah
Libanon je jedno od svjetskih čvorišta u trgovini narkoticima, a ova visoravan jedan od centara za sadnju hašiša. Predio, koji se na istoku graniči sa Sirijom, u najvećoj mjeri kontrolira Hezbolah, šijitska paravojska koja vodi glavnu riječ u zemlji.
Hezbolah raspolaže desecima hiljada boraca i bezrezervnu podršku Irana. Vodi bolnice i škole, i predstavlja se kao dobročinitelj i snaga reda u zemlji gdje se inače često ne zna tko je zadužen za red. Navodno 70 posto novca paravojske dolazi iz Teherana, ostalo se skupi kroz donacije, pranje novca, i trgovinu narkoticima.
Problem je što za to nedostaju dokazi. „Ne mogu se dokazati direktne veze između trgovaca narkoticima i Hezbolaha“, priča jedan politički analitičar koji iz sigurnosnih razloga ne želi da mu se otkriva ime. „Hezbolahovi ljudi se povezuju s plemenima i obiteljima koje se bave drogom. Žene se, postaju dio porodice, i onda te velike porodice doniraju novac Hezbolahu.”
Evropska unija i Sjedinjene Američke Države vode Hezbolah na spisku terorističkih organizacija. Zapadne obavještajne službe ih uspoređuju s mafijom. Ali, naš sagovornik kaže da je Hezbolah daleko opasniji.
„S mafijom se može pregovarati, s ovima ne. Oni slijede vjersku ideologiju. A ona im kaže: kao musliman se ne smiješ drogirati, ali čiste savjesti smiješ prodavati nevjernicima. Čak bi to i trebao raditi na to se gleda kao na dio borbe protiv neprijatelja islama“, navodi ovaj analitičar.
Opet bez dokaza, postoje procjene da Hezbolah na bankovnim računima širom svijeta raspolaže s oko dvije milijarde dolara od prodaje droge.
Vlasti šute
Hašiš je bio važan izvor prihoda paravojnih formacija još tokom građanskog rata od 1975. do 1990. godine. Od njega su profitirali kršćanski borci, baš kao i druzi, suniti i šijiti. Gospodari rata iz tog razdoblja još su tu, ali kao ministri, zastupnici i ugledni biznismeni.
Za to vrijeme, Libanon tone u gospodarski ponor, inflacija galopira, opskrba energijom je pred kolapsom.
Ali, posao s kanabisom još uvijek funkcionira. „Vlasti zatvaraju oba oka, puštaju ljude na miru”, kaže Talal Šeref. Dobro, kaže u smiješak, bude tu i tamo pucnjave kad policija dođe. Nedavno su jedne zapadne novine Šerefa opisale kao „narko-bosa“. Kaže, to ga je teško pogodilo jer on je gradonačelnik, predstavnik libanske države.
(TBT, ARD)
