Žestoki politički spor oko istrage eksplozije luke u Bejrutu u augustu 2020. godine izazvao je u četvrtak najgore nasilje koje je Liban doživeo u više od 10 godina, nakon što su se protesti pretvorili u smrtonosne ulične bitke u kojima je najmanje šestoro izgubilo život. U pitanju je kulminacija rastuće političke i ekonomske krize koja je pogodila državu.
Stotine pristalica Hezbolaha koji podržava Iran i njegovog glavnog šiitskog saveznika Amal marširali su prema Palati pravde u glavnom gradu Libana, kada su snajperisti na krovovima pucali na njih.
Demonstranti su pozivali na smjenu sudije koji je vodio istragu o velikoj eksploziji u luci u Bejrutu prošlog avgusta, u kojoj je poginulo više od 200 ljudi, a hiljade ih je povrijeđeno.
Dok su se u četvrtak zaoštravali oružani sukobi, na snimcima društvenih mreža vidi se kako su maskirani naoružani napadači pucali dok su se skrivali iza ćoškova zgrada, kontejnera i uličnih barijera, piše CNN.
Libanski Crveni krst izvijestio je da je u nasilju poginulo šest ljudi, a više od 30 povrijeđeno. Ministar unutrašnjih poslova Basam Mavlavi rekao je novinarima da su snajperisti i naoružani napadači “pucali ljudima u glavu”, dok su četiri rakete B7 ispaljene u zrak.
Devet osoba je uhapšeno nakon nasilja, navodi se u saopćenju libanske vojske kasno u četvrtak.
U zajedničkom saopćenju, Hezbolah i Amal optužili su desničarsku kršćansku stranku Libanske snage da stoji iza snajperskih napada. Stranka Libanskih snaga odbacila je te optužbe i rekla da je za pucnjavu krivo za “široko rasprostranjeno oružje” – aluzija na oružje Hezbolaha.
Kršćanska partija je decenijama dugo bila sastavni dio libanske sektaške elite, ali je nastojala da se ponovo pozicionira kao stranka protiv establišmenta, što su potezi koje su glavne libanske opozicione grupe odbacile.
Do sukoba je došlo u vrijeme kada se Liban suočava sa nizom teških kriza.
Nema struje, ijlekova, goriva…
Nedeljni računi za namirnice u Libanu su često jednaki prihodima prosječne porodice. Banke odbijaju da dozvole ljudima da podižu novac. Osnovni lijekovi često nisu dostupni u apotekama, a ljudi čekaju satima u redovima za gorivo. Svakog dana u mnogim domovima nedostaje struje. Čitava zemlja je nedavno bila u mraku.
FOTO: (Reuters)
Liban trpi humanitarnu katastrofu nastalu finansijskim slomom. Svjetska banka je to nazvala jednom od najgorih finansijskih kriza posljednjih stoljeća.
„Zaista se osjeća kao da se zemlja topi. Ljudi su gledali kako nestaje čitav način života“, rekao je Ben Habard, reporter The New York Timesa koji je veći dio protekle decenije proveo u Libanu.
To je šokantan preokret za zemlju koja je važila za primjer uspjeha Bliskog istoka 1990 -ih.
Uspon i pad libanske ekonomije
Kao što se često dešava sa finansijskom krizom, ekonomija je u Libanu rasla, onda se odjednom srušila.
Nakon što je devedesetih godina prošlog stoljeća završen 15-godišnji građanski rat u Libanu, zemlja je odlučila da svoju valutu veže za američki dolar, umjesto da dozvoli globalnim finansijskim tržištima da odrede njenu vrijednost. Libanska centralna banka obećala je da će 1.507 libanskih lira vrijediti tačno 1 dolar i da će libanske banke uvijek mijenjati po tom kursu.
Ta je politika donijela stabilnost, ali je također zahtijevala od libanskih banaka da drže veliku zalihu američkih dolara, kako je objasnio Nazih Oseiran iz Wal Street Journala – tako da bi banke mogle ispuniti obećanje da će u svakom trenutku zamijeniti 1.507 lira za 1 dolar. Libanskim firmama su također bili potrebni dolari za plaćanje uvezene robe, jer je uvoz veliki dio ekonomije u zemlji koja vrlo malo stvari sama proizvodi.
Godinama Liban nije imao problema sa privlačenjem dolara. Ali nakon 2011, to se promijenilo. Građanski rat u Siriji i druge političke tenzije na Bliskom istoku naštetile su libanskoj ekonomiji. Rastuća moć grupe Hezbolah, koju mnogi smatraju terorističkom organizacijom, u Libanu je također odvratila strane investitore.
Kako bi se nastavio priliv dolara, šef libanske Centralne banke razvio je plan: banke bi nudile veoma velikodušne uvjete – uključujući godišnju kamatu od 15 odsto ili čak 20 odsto – svakome ko položi dolare na račun. Ali, jedini način da se banke snađu pod ovim uvjetima bio je plaćanje početnim štedišama novcem od novih štediša.
Naravno, postoji naziv za ovu praksu: Poncijeva šema.
„ Kada su ljudi to shvatili, sve se raspalo. U 2019. godini ljudi nisu mogli podići novac iz banaka“, rekao je Habard.
Zvanično, kurs ostaje nepromijenjen. Ali u svakodnevnim transakcijama vrijednost lire je opala za više od 90 odsto od 2019. Godišnja stopa inflacije je ove godine premašila 100 odsto. Ekonomska proizvodnja je opala.
Tri nova problema
Još prije krize, Liban je bio krajnje neravnopravna zemlja, sa bogatom, političkom elitom koja se odavno obogatila korupcijom.
Situaciju su pogoršala tri velika problema od 2019. godine.
Prvo, vlada je pokušala prikupiti novac uvođenjem poreza na sve pozive putem WhatsAppa, aplikacije koju koriste mnoge libanske porodice jer su telefonski pozivi skupi. Porez je razbjesnio ljude – od kojih su mnogi to vidjeli kao još jedan primjer nejednakosti koju je nametnula vlada – i izazvali su velike, a ponekad i nasilne proteste.
Drugo, pandemija je naštetila već ranjivoj ekonomiji Libana. Posebno je teško pogođen turizam, koji je činio 18 odsto prepandemijske ekonomije Libana.
Treće, velika eksplozija u luci u Bejrutu, u avgustu 2020. ubila je više od 200 ljudi i uništila nekoliko uspješnih četvrti.
„ Mnogi ljudi nisu mogli sebi priuštiti da poprave svoje domove“, rekao je Ben.
Šta sad?
Liban je prošlog mjeseca formirao novu vladu, prvi put od eksplozije. Premijer je Nagib Mikati, milijarder koji je tu funkciju obavljao dva puta od 2005. godine.
Francuska vlada i druge strane sile tjerale su libansku vladu da sprovede reforme, ali ima malo dokaza da će to učiniti. Bidenova administracija, fokusirana na druge dijelove sveta, odlučila je da se previše ne uključuje.
Mnoge libanske porodice se za svoj opstanak oslanjaju na novac dobijen od članova porodice koji žive u drugim zemljama.
„ Jedino što mnoge ljude „održava u životu“ je to što većina libanskih porodica ima rođake negdje u inostranstvu“, rekao je Ben Habard.
(TBT, Blic)