„Drago mi je da mogu ekskluzivno za N1 poručiti gospodi da nisam ničiji kandidat i mislim da bi bilo pogubno da se bavim politikom“, poručio je Ifet Feraget.
„Ovim informacijama sam bio zatečen. Mogu reći ovoj gospodi – hvala im. Velika je čast da budem spomenut kao kandidat. Ali da obradujem ove koji su na suprotnoj strani, koji ne žele da se utvrdi istina, nemam namjeru nikada se baviti politikom. Pogotovo nemam namjeru da izvlačim političku korist iz tragedija ove dvije porodice koje potpuno besplatno zastupam“, obrazložio je Feraget svoj stav.
Ovim je bar privremeno stavljena tačka na još jedno političku trakavicu koju je pokrenuo The Bosnia Times sa jednim tekstom.
Iako je cilj teksta bio podrška Ifetu Feragetu koji je u tim trenutcima bio izložen neprestanoj i brutalnoj paljbi režimske medijske artiljerije, a ne ozbiljna politička ideja, na tu „udicu“ su se prvi „upecali“ lideri opozicije, posebno lider NiP-a Dino Konaković.
Potom je na The Bosnia Times objavljena replika na inicijativu NiP-a da Feraget bude njihov kandidat, s obzirom da bi njegova temeljna refernca kao predsjedničkog kandidata bila protežiranje politike vladavine prava, po čemu NiP nije vjerdodstojan ako mu je politički direktor Kemal Ademović, kao bivši direktor sigurnosne agencije AID, za koju se vežu mnoge afere političkih ubistava u Sarajevu.
ZAŠTO FERAGET NE MOŽE BITI KANDIDAT NiP-a: Zato što Kemo Ademović ima „amneziju“ kao i Alisa Mutap!
Nakon reltivno uspješno organiziranih demonstracija podrške porodicama ubijenih mladića Dženana Memića i Davida Dragičevića, na kojima su građani klicali Feragetovo ime, pojavilo se sijaset tekstova koji su sugerirali da on bude zajednički kandidat opozicije, prije svega SDP-a i NiP-a. Tako je podrška građana samom Fergetu dobila dnevno politički karakter, on se morao distancirati od svih političkih konotacija ovog slučaja.
Bez obzira što se ta politička trakavica tako brzo završila ona je detektirala još jednu žalosnu činjenicu, a to je spoznaja koliko je opozicija politički prazna i nemušta, te kadrovski nejaka da se sama sa svojim kadrovskim potencijalom suprotstavi SDA-u na predstojećim izborima.
Sigurno je odustajanje Ferageta iz utrke laknulo Denisu Zvizdiću koji se sam nudi i nameće opoziciji. Ali, ne bi trebalo da se raduje jer sa ovakvom opozicijom nijednom kandidatu nije izvjesna pobjeda nad Bakirom Izetbegovićem. Ta pobjeda je samo matematički moguća. Čak nijedan od do sada licitiranih kandidata, a to su Denis Bećirović, Denis Zvizdić, Jasmin Imamović i Dino Konaković, ni matematički ne bi mogli osigurati sve glasove opozicije.
FOTO: Mijaotvić, Nikšić, Imamović (Grpahic/Raport)
Iako Zvizdić ima najviše državničkog staža, pa stoga izgleda najuvjerljiviji kandidat od naprijed nabrojanih, to nikako nije dovoljno da pridobije povjerenje glasača opozicije koji nikada od sada nisu glasali za njega. On je, na primjer, bio prisutan na demonstracijama 11. septembra, kao običan građanin, ali nikad kao političar nije izustio ni jednu riječ o ubistvu Dženana Memića, kao ni o drugim političkim ubistvima. Kao što to nije uradio niko drugi od nabrojanih kandidata. Povrh toga Zvizdić se kao premijer ljubakao sa Alijom Budnjom i iftarivao u njegovim inkriminiranim ugostiteljskim objektima dok je cijeli grad upirao prstom u ovog sumnjivog SDA-ovog tajkuna da stoji iza zataškavanja Dženanovog ubistva.
Nije tačno da je Denis Bećirović pobijedio Šefika Džaferovića na prošlim izborima, iako je SDA na njima izvršila brutalnu krađu od pola miliona glasova. Bećirović je Zvizdićev politički blizanac; ni on se u svojoj političkoj karijeri nije „vruć vode napio“ niti se založio za rasvjetljavanje neke koruptivno-kriminalne afere. Njihov narcisoidni politički populizam je već „pročitan“, postao je degutantan i premašen.
Najgora moguća opcija za opoziciju bio bi Jasmin Imamović. On je zakržljali mali provincijski komunistički dinosauru kakav se još rijetko gdje može vidjeti na Balkanu. On je kao takav sociološko-politički fenomen koji ideološki zagovara retrogradne komunističke ideje, dok se kao lokalni moćnik enormno bogati i iza sebe ima koruptivne afere teške stotina milona maraka.
Posljednje zajedanje vrha SDP-a pokazalo je da ova stranka ima ozbiljne unutarstranačke probleme, te da predsjednik Nermin Nikšić ima problema u komunikaciji sa svojim najbližim saradnicima, poput Denisa Bećirovića. Sve su prilike da takav SDP neće moći odabrati svog jedinstvenog kandidata za člana Predsjedništva BiH, a kamo li da ga nametne cijeloj opoziciji.
Ti problemi su produkt dugogodišnje odsustva iz vlasti ove stranke što je, očito, uvjetovalo odsustvo kadrovske regeneracije.
Kako sada stvari stoje smo je Nermin Nikšić dovoljno ozbiljan i kredibilan kandidat koji bi bio prihvatljiv bar većini opozicionih stranaka i samo bi on mogao pobijediti Izetbegovića. A to bi, na koncu, i bilo jedino pravedno rješenje da lideri dviju najvećih stranaka odmjere snage na izborima. I to će se morati desiti bez obzira na reperkusije koje bi Nikšićeva kandidatura izazvala unutar SDP-a!
(TBT)