Kad je mladi političar Abij Ahmed Ali u julu 2018. izabran za premijera druge najmnogoljudnije zemlje u Africi, njegova karijera bila je u usponu i kod kuće i u inostranstvu. Obećavao je mir, prosperitet i pomirenje u problematičnom dijelu kontinenta i naciji na ivici krize.
Sljedeće godine dobio je Nobelovu nagradu za mir za svoje napore na postizanju sporazuma s Eritrejom, da bi se 2020. njegova zemlja opasno približila izbijanju rata, a njegov imidž se maltene preko noći promijenio.
Etiopijski diplomata Berhane Kidanemariam , koji poznaje Ahmeda skoro dvije decenije, poput mnogih stanovnika nadao se da će novi premijer transformirati političku scenu i uvesti prave demokratske promjene. Dva muškarca sarađivala su u komunikacionom timu koalicione vlade a kasnije, kad je Kidanemariam bio izvršni direktor dvije državne medijske organizacije, Ahmed je bio vojni obavještajac, a potom se našao na čelu nacionalne agencije za cyber sigurnost INSA. Prije nego što je radio za Ministarstvo vanjskih poslova, Kidanemariam je bio na čelu državnog emitera EBC i kaže da je Ahmed sjedio u odboru direktora.
Kidanemariam je u nedavnom telefonskom intervjuu za CNN rekao da se od početka mučio da spoji sliku čovjeka kojeg je upoznao 2004. i opisao kao obavještajca opsjednutog slavom, bogatstvom i moći, sa portretom mirotvorca sa vizijom. Kidanemariam je 2018. bio generalni konzul Etiopije u Los Angelesu i učestvovao je u organizaciji Ahmedove posjete. Kad je okupljenoj masi predstavio Ahmeda, uslijedili su bijesni povici.
„Silazi sa podijuma Tigrajane!“ vikali su.
Ali, Ahmed – koji je propovijedao filozofiju inkluzije – nije reagirao, a poslije je Kidanemariamu rekao da “nije bilo ničeg da se ispravi”.
“Obećavao jedinstvo, a uvećao mržnju”
“Jedna od ironija premijera koji je došao u kancelariju obećavajući jedinstvo je to što je namjerno uvećao mržnju između različitih (etničkih) grupa”, naveo je Kidanemariam u otvorenom pismu u martu, objavljujući da napušta svoju funkciju zamjenika šefa misije u Ambasadi Etiopije u Washingtonu, u znak protesta zbog Ahmedovog višemjesečnog rata u Tigrayu koji je potakao izbjegličku krizu, zločine i glad.
Kidanemariam je rekao CNN-u da vjeruje da Ahmedov fokus nikad nije bio na reformi, demokratiji ili ljudskim pravima i slobodi štampe.
„To je prosto konsolidiranje moći za njega, zarađivanje novca… Možemo to zvati autoritarizmom ili diktaturom, ali on će stvarno postati kralj“, rekao je on, dodajući da to nije problem samo za Tigray već sve Etiopljane.
Ahmedov portparol Bilene Sejum opisao je Kidanemariamove opise premijera kao “neosnovane”.
Mnogo toga se promijenilo otkako je Ahmed, primajući Nobelovu nagradu u Oslu, rekao publici da je “rat oličenje pakla”. Za manje od dvije godine Ahmed je od “miljenika” međunarodne zajednice došao do osuda za svoju ulogu u predsjedavanju dugotrajnim građanskim ratom koji po mnogim navodima ima obilježja genocida i potencijal da destabilizira širi region Roga Afrike.
„ Ubrzo nakon što je Abiy nagrađen Nobelovom nagradom za mir, izgubio je apetit za domaće reforme „ rekla je CNN-u Cedale Lema, osnivač i glavna urednica nezavisnog magazina “Adis standard”.
Autoritarna praksa
Ona je istakla da je Ahmed došao na vlast sa platformom ujedinjenja etiopljanskog naroda, ali da je nemilosrdno konsolidirao kontrolu i otuđio ključne regionalne igrače. Lema je bila rana kritičarka Ahmedove vlasti. Nakon što je Ahmed dobio Nobelovu nagradu upozorila je da su inicijative za koje je dobio priznanje – mirotvorni proces sa Eritrejom i političke reforme u Etiopiji – marginalizirale ključnog aktera, Narodni oslobodilački front Tigraya (TPLF), i da su ozbiljno ugrožene.
Umjesto da smanji tenzije, njegova težnja ka pan-etiopskoj političkoj stranci potakle su strahove u nekim regionima da je ugrožen federalni sistem zemlje, koji garantira značajnu autonomiju etnički definiranim državama poput Tigraya. Zabrinuti nisu bili samo stanovnici Tigraya već i Ahmedovog rodnog regiona Oromije, gdje su ljudi počeli tražiti samoupravu.
Ubrzo se vlada okrenula autoritarnim praksama koje je Ahmed nekad osuđivao – nasilno gušenje protesta, zatvaranje novinara i opozicionara, odlaganje izbora. Tenzije su uzavrele prošlog septembra kad su Tigrayani prkosili Ahmedu održavajući glasanje koje je bilo odloženo zbog pandemije, što je završilo otvorenim konfliktom u novembru 2020.
Ovog jula, usred rata, Ahmed i njegova partija ostvarili su ubjedljivu pobjedu na općim izborima koje su bojkotirale opozicione partije, a na kojima su bili isključeni mnogi glasači, uključujući sve u Tigrayu.
„ On sebe vidi kao mesiju, izabranog, nekog kojem je suđeno da “učini Etiopiju ponovo velikom”. Ali, njegova zemlja se urušava „, kaže Lema.
Ipak, Ahmed ima izvjesnu podršku. Stanovnici Adis Abebe rekli su uoči izbora u junu da je on naslijedio haos od prethodnog režima i da je uvijek nailazio na otpor dok je pokušavao uvesti reforme, sa čime se slažu i neki regionalni stručnjaci.
Posljednjih mjeseci Ahmed je pokušavao izbjeći međunarodnu osudu obećavajući da će zaštititi civile, omogućiti pristup humanitarnoj pomoći kako bi se zemlja izborila sa glađu i izbaciti eritrejske trupe, koje su podržavale etiopske snage u konfliktu, a optužene su za neke od najjezivijih zločina u Tigrayu. Ta obećanja još nije ispunio, kako kažu američki zvaničnici.
Sedmi kralj Etiopije
Kako se međunarodna scena okrenula protiv Ahmeda, iz njegove kancelarije su tvrdili da premijer nije zabrinut zbog urušavanja svoje reputacije – njegove pristalice su sve više krivile Zapad za krizu u zemlji.
„ Premijer ne treba biti miljenik zapada, istoka, juga ili sjevera… Dovoljno je da stoji za narod Etiopije i razvoj nacije“, rekao je njegov portparol.
FOTO: (AP)
Tokom inauguralnog obraćanja parlamentu 2018, Ahmed je zahvalio svojoj majci i naveo da mu je ona, kad je imao sedam godina, rekla da će jednog dana postati “sedmi kralj Etiopije”.
„ U inicijalnim fazama rata on je, u stvari, otvoreno govorio o tome kao da je to božanski plan i da je to za njega svojevrsna božanska misija. Ovo je čovjek koji se rano ujutro, umjesto da se sastane sa svojim savjetnicima, sastajao sa nekim od njegovih duhovnih savjetnika, svećenika koji su sada veoma moćni u svojevrsnom “kuhinjskom kabinetu”“, rekao je analitičar Rashid Abdi.
Ali najupečatljiviji znak upozorenja bila je Ahmedova iznenadna posvećenost eritrejskom predsjedniku Isajasu Afewerkija, zbog čega je na kraju dobio Nobela.
Ahmedovi kritičari ukazuju da je ono što je zacementiralo njegov status kao mirotvorca na svjetskoj sceni bazirano na farsi i da je svrstavanje uz Eritreju bio samo još jedan pokušaj da on konsolidira svoju vlast, utirući put da dvije strane povedu rat protiv zajedničkog neprijatelja – TPLF. Granica između Eritreje i Etiopije 2018, kad su se porodice ujedinile nakon 20 godina, ubrzo po otvaranju ponovo se zatvorila. Tri godine kasnije, eritrejske trupe nekažnjeno operiraju u Tigrayu, a malo je znakova o trajnom miru.
“Kriv je Nobelov komitet”
Mehari Tadele Maru, profesor Evropskog univerzitetskog instituta, smatra da je podrška Nobelovog komiteta Ahmedu doprinijela trenutnom konfliktu.
„ Snažno vjerujem da je Komitet za Nobelove nagrade odgovoran za ono što se dešava u Etiopiji, bar delimično. Imali su pouzdane informacije, mnogi stručnjaci su rano oglasili upozorenje“, rekao je CNN-u Mehari, inače iz Tigraya.
„ Komitet je bazirao svoju odluku na mirovnom sporazumu koji smo obilježili kao lažni početak, mir koji ne samo što nije postignut već je možda nemoguće ostvariti i sporazum koji nije namijenjen miru već, u stvari, ratu. Ono što je uradio Isajasu nije bilo namijenjeno da se donese mir. On je to znao, Isajas je to znao. Radili su, suštinski, da sprovedu rat, da blokiraju Tigray s juga i sjevera oprezno, izbacivanjem prvo jedne političke partije“, priča Mehari.
Prema nekoliko analitičara i promatrača, najuočljiviji i najtrajniji uticaj Nobelove nagrade bile su zastrašujuće posljedice za svaku kritiku Ahmeda.
Kad je rat počeo u novembru međunarodna zajednica je i dalje bila posvećena ideji Ahmeda kao reformatora, ali sada – kad je Etiopija suočena sa glađu i ratom bez vidljivog kraja – on je ostao sam, uvelike izoliran na međunarodnoj sceni i sa sve manjim brojem saveznika. Njegove ranije pristalice kažu da on ne samo što je pogrešno zaveo svijet, već i vlastiti narod, koji sada plaća visoku cijenu.
“Umjesto da ispuni svoje inicijalno obećanje, on je poveo Etiopiju na mračnu stazu uništenja i dezintegracije. Kao i mnogi drugi koji su smatrali da premijer ima potencijal da dovede Etiopiju do sjajne budućnosti, ispunjen sam očajem i bolom zbog pravca u kojem vodi našu zemlju”, stoji u Kidanemariamovom otvorenom pismu.
(TBT, Blic)