Možda uopće više ne treba tretirati šta kaže Predrag Kojović, koji u subotu prestaje obnašati funkciju predsjednika Naše stranke (NS). Jer on je „vizet koji je pobjegao sa bojnog polja“ a nakon što je šest godina proveo na poziciji lidera jedne stranke koja se predstavljala ako alternativa u zametku aktualnim režimima.
BIJELE LAŽI
Sam Kojović to priznaje da „nakon decenija i decenija izgubljenih u tzv. matematičkim koalicijama koje počinju i završavaju podjelom fotelja i političkog plijena, uspjeli smo pronaći partnere i po prvi put formirati programske koalicije i vlade. Po prvi put, u slučaju “Šestorke”, a kasnije i “Trojke”, imate koaliciju koja se prije preuzimanja poluga vlasti, kroz vrlo duge i često teške pregovore, dogovara o vrlo ambicioznim, ali i konkretnim potezima i objavljuje ih kako bi građani mogli pratiti i ocjenjivati realizaciju. Takođe, mislim da su svi naši ljudi u izvršnoj vlasti od načelnika Mandića, ministrice Brčić i Harčin, ministra Karadžina, a posebno premijera Forte pokazali jednu vrstu hrabrosti koja do sada nije bila prisutna a koja je neophodna da bi se vlast uhvatila u koštac sa problemima koji se nisu rješavali jer su teški, komplicirani i čija su rješenja u najmanju ruku politički nepopularna“.
Kojović je svoje lice pokazao svojim odbranaško demagoškim stavovima kad staje u odbranu svoje stranke i njenih koalicionih partnera tamo gdje su u vlasti. „Ja sam, zapravo, pozitivno iznenađen da je ova Vlada u okolnostima galopirajuće pandemije i strahovitog pada budžetskih prihoda uspjela spriječiti potpuni kolaps zdravstvenog sistema i omogućiti prvu i za sada jedinu masovnu vakcinaciju u BiH, spasiti privredu u KS, osigurati socijalnu sigurnost i istovremeno krenuti u cijeli niz historijskih infrastrukturnih projekata. Sudeći po socijalnim mrežama i nekim medijima najveći problem ove Vlade su vakcinacija sedam ministara i ružna trafika kraj Velikog parka. To je sasvim sigurno napredak u odnosu na decenije pod SDA vladama kada je političkim kriminalom iz javnih preduzeća i institucija u KS ukradeno skoro pola milijarde KM“, rekao je Kojović.
Skoro da bi mu Bakir Izetbegović mogao pozavidjeti na „bijelim lažima“ koje on na istovjetan način već jednu deceniju govori u lice građanima Bosne i Hercegovine i oni mu, sudeći po izbornim rezultatima, ipak povjeruju.
„Naravno da nas boli kada nas javno napadaju ljudi koji tiho glasaju za nas i da to možda ima i negativan uticaj na naše izborne rezultate, ali ja sam uvjeren da samo oni koji nisu odustali od ideala o političkoj partiji i o našoj zemlji mogu napraviti radikalan zaokret iz ovog šizofrenog političkog stanja u normalnost.
Ne smijemo, ne možemo sebi dopustiti da budemo samo bolji od njih, moramo pokazati da nam dosadašnja praksa vladanja nije nikakva referenca i da smo u stanju raditi po najvišim evropskim standardima, bez obzira što nam okruženje u kojem djelujemo nije takvo“, hvali se Kojović.
TRUTOVI KORUPCIJE
Uporedo sa Istupom Kojovića oglasio se i lider Naroda i Pravde Elmedin Konaković koji je sumirao na svom Facebook profilu aktivnosti Vlade Kantona Sarajevo iz više resora u posljednjih nekoliko dana.
On tvrdi da „grešaka ima, al’ mi nismo ni nalik“, i pravda se da je budžet KS manji za 160 miliona KM ove godine!
Postoji razlika u izražavanju Kojovića i Konakovića, kako u samom ideološkom diskursu tako i pismenosti, ali sa stanovišta političke korektnosti i efektnosti njihove politike su „u klipu“.
Konaković je u pravu kad kaže da „nisu ni slični SDA-u“, jer NiP i SDA moguće komparirati samo u negativnom smislu. Konakovićev NiP sliči na izvrnuti kaput istog odijela koji je skrojen po jusu SDA. On se, na primjer, sastaje i pravi saveze sa Draganom Čovićem i Muamerom Zukorlićem, a vjerovatno ni ne zna ime novog gradonačelnika Zagreba Tomislava Tomaševića koji je, kao lider stranke Možemo napravio malu (zelenu) revoluciju i pohapsio tuce zagrebačkih tajkuna. Možda bi se Konaković već sastao i sa pokojnim Milanom Bandićem, koga je SDA proglasila počasnim građaninom Sarajeva??!
A, sudeći prema upornosti koju pokazuje Konaković u svom oglašavanju preko društvenih mreža tu se više ništa ne može popraviti. Koliko god SDA-ova saopćenja za javnost bila odbranaška, prijemčivija su za javnost od NiP-ovih saopćenja jer su bar formulirana pismenije i smislenije.
Ono što je zajedničko Konakoviću i Kojoviću jeste da obojica optužuju SDA za ogroman kriminal kojeg je njihova vlast uočila, radi se o pola miljarde KM, i to je postala izanđala optužba od koje nas bole uši. Pa zar trojica njihovih načelnika nisu dobili izbore zbog toga što su njihovi prethodnici bili postali „trutovi korupcije“?! Radi se o načelnicima Nerminu Muzuru, Hasanu Tanoviću i Srđanu Mandiću, koji su naslijedili Senahida Memića, Nedžada Kolždu i Neždada Ajnaždića. Zar do sada nisu našli ništa konkretno od njihovih koruptivnih radnji što bi zanimalo tužioce i to predali njima?!
To je vrlo sumnjiva situacija na kojoj su već izgubili simpatije kod birača. Najvjerovatnije da se radi o ucjenama i(li) nagodbi sa tajkunima koji su sa bivšim načelnicima bili sudionici kriminalnih radnji i pljački budžeta od kojih „Trojka“ ne smije dirati o „osinje gnijezdo“ korupcije u Sarajevu.
Nermin Nikšić se drži po strani iako se od njega očekuje da, kao lider opozicije, malo pokaže kažiprst i priprijeti svojim mlađim političkim partnerima zbog ovakvog ponašanja. On može biti zadovoljan radom gradonačelnice Benjamine Karić, dok je ministar zdravstva Haris Vranić definitvno promašaj i koštat će SDP ionako poljuljanog rejtinga u Sarajevu.
Tako da razočaranim glasačima više nije problem SDA, ona je takva kakva jeste, već je problem upravo ovakva opozicija u koju su polagali velike nade.
(TBT, Tim za analitiku)