Piše: Yanis Varoufakis, thebosniatimes.ba
Devetog februara 1967, nedugo pošto je američka ratna avijacija bombardirala luku Hajfong i nekoliko vijetnamskih aerodroma, televizijska mreža NBC emitirala je „Povratak arhonata“, politički značajnu epizodu serije Zvjezdane staze. U toj epizodi su uvedene Prva direktiva – vrhovni zakon fikcionalne Ujedinjene federacije planeta – i Zvjezdana flota, koje zabranjuju svako namjerno uplitanje u poslove drugih naroda, civilizacija i kultura. Zamišljena 1966, u vrijeme kad je predsjednik Lyndon B. Johnson poslao još 100.000 vojnika u Vijetnam, Prva direktiva bila je direktna, mada dobro kamuflirana ideološka kritika onog što je radila američka vlada.
Prva direktiva je uvijek bila ključna za Zvjezdane staze, a danas je to više nego ikad. Vojne avanature uvijek povlače niz zasebnih pitanja i zato je teško racionalno diskutirati o njihovim zaslugama. Na primjer, da li su američke invazije Vijetnama i Avganistana bile motivirane dobrim namjerama kao što su obuzdavanje totalitarizma i spasavanje žena od radikalnih islamista? Ili su te proklamirane namjere bile samo političko pokriće za cinične ekonomske ili strateške motive? Da li su one bile pogrešne zato što su Sjedinjene Države doživjele poraz? Ili bi bile pogrešne u svakom slučaju, to jest i da su Sjedinjene Države pobjedile?
Ljepota Prve direktive je u tome što ona presjeca lavirint zbunjenosti i obmane: motiv napadača, bio on dobar ili loš, ne znači apsolutno ništa. Prva direktiva zabranjuje korištenje savršenije tehnologije (bilo koje, ne samo vojne) za uplitanje u poslove neke druge zajednice, drugog naroda ili žive vrste. Ona je zapravo vrlo drastična: članovi Zvjezdane flote moraju poštovati čak i kad to znači da će izgubiti život.
Kao što kaže kapetan James T. Kirk, „najsvečanija zakletva kapetana svemirskog broda jeste to da će on dati svoj život, čak i živote cijele posade, prije nego što će prekršiti Prvu direktivu“. A njegov nasljednik kapetana Jean-Luc Picard dodaje: „Prva direktiva nije samo skup pravila; to je filozofija… i to veoma ispravna filozofija. Historija je mnogo puta pokazala da uplitanje čovječanstva, koliko god bilo dobronamjerno, uvek ima pogubne posljedice“.
Unošenje takve filozofije u veoma popularnu američku televizijsku seriju usred najveće eskalacije vijetnamskog rata bilo je hrabar potez. Nema sumnje da je tu riječ o svjesnoj kritici spoljne politike Sjedinjenih Država. U epizodi „Obrasci sile“ (1968) scenaristi Zvjezdanih staza uveli su društvenog inžinjera Federacije koji nastoji da pomogne jednoj primitivnoj planeti da se razvije tako što u njenim žiteljima podstiče humanistički stav i istovremeno gradi vrlo efikasnu državu, onakvu kakvu može stvoriti samo autoritarni režim. Njegova dobronamjerna intervencija uskoro doživljava propast jer su uvedeni obrasci autoriteta urodili institucionaliziranim rasizmom. Režim planete pribjegao je genocidu i na taj način zgazio humanizam koji je socijalni inžinjer pokušao odgojiti.
Pisci Zvjezdanih staza nisu naivni moralisti niti izolacionisti. Oni shvataju da njihova Prva direktiva ne može da se primjenjuje direktno kao, uostalom, ni bilo koji drugi moralni imperativ. Čak i najobičniji dolazak u stranu zemlju ili na drugu planetu znači izvjesno uplitanje. Iako vidimo da su oficiri Zvjezdane flote spremni umrijeti da ne bi prekršili Prvu direktivu, u mnogim situacijama moralni gnjev ih navodi da je malo prilagode ili čak da se o nju ogluše. U „Malom privatnom ratu“ (1968) oni nailaze na planetarni građanski rat u kom su jednu od dvije strane snabdjeli najmodernijim oružjem Klingonsi, arhineprijatelji Federacije. Kako su oficiri Flote mogli poštovati Prvu direktivu kad to nije činila druga, neprijateljska velika sila?
Zaključivši da će u toj situaciji ostati najverniji duhu Prve direktive ako je prekrše, oni pokušavaju izjednačiti šanse zaraćenih strana i snabdjevaju drugu stranu stranu skoro identičnim oružjem. Ishod je nekontrolirana trka u naoružanju i redak nesretan kraj.
Ne vode, međutim, sva kršenja Prve direktive u propast. „Ukus Armagedona“ (1967) prikazuje bizaran rat između dvije planete čije su se vođe dogovorile da simuliraju bitke na kompjuteru kako bi se izbjeglo beskrajno uništavanje infrastrukture. Ali ljudi „ubijeni“ u kompjuterskoj simulaciji kasnije se odvode u komore smrti. Uvjeren da bi povratak uobičajenom ratu bio bolji od nastavljanja simuliranog, ali zapravo stvarnog ubijanja, kapetan Kirk krši Prvu direktivu uništavanjem komora smrti.
U takvim slučajevima scenaristi su se izuzetno trudili da pokažu da su dobre posljedice uslijedile uprkos kršenju Prve direktive, a ne zbog toga. Tačnije, upravo uvjerenost da je Prva direktiva dobra i ispravna, koja je urezana u duhove i duše osoblja Zvjezdane flote, omogućuje da ona ponekad bude prekršena, a da to ne izazove loše posljedice. Slično tome, zapadni vojnici mogu ponekad uraditi nešto dobro u nekoj dalekoj zemlji razdiranoj ratom zato što ne vjeruju u razumnost građenja suvisle civilizacije pomoću stranog oružanog uplitanja.
Prva direktiva Zvjezdanih staza služi se popularnom kulturom da bi pokazala u kojoj mjeri je nevažno da li su proklamirane dobre namjere iskrene ili lažne. Ona sjajno dramski prikazuje način na koji visoko tehnološke invazije odozgo nadole, unaprijed planirane da spase neki „inferioran“ narod od samog sebe, mogu voditi samo odvratnim lažima, zločinima i prikrivanjima kakva nalazimo u Pentagonovim dokumentima koje je objavio Wikileaks.
Prva direktiva je takođe potreban i koristan podsjetnik na protivrječnosti američkog društva – posebno na to da je ono proizvelo ne samo liberalnu imperijalističku doktrinu, već i liberalnu antiimperijalističku doktrinu, ugrađenu u televizijsku seriju koja pleni američku publiku još od vremena kad većina današnjih Amerikanaca nije bila rođena.
(TBT, Project Syndicate)