Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik ponovo je preuzeo inicijativu izjavivši je da je situaciju u državi moguće riješiti kroz posredovanje predsjednika Turske Recepa Tayyipa Erdogana, Srbije Aleksandra Vučića i Hrvatske Zorana Milanovića, koji bi mogli da doprinesu da se održi dijalog.
On utvrdio kako je Daytonski sporazum praktično mrtav pa bi trebalo otvoriti nove pregovore o budućnosti BiH.
Ovo mu je omogućio turski predsjendik Recep taip Erdogan svojom nedavno posjetom Sarajevu kada se sastao sa članovima Predsjedništva BiH Šefikom Džaferovićem, Željkom Komšićem i Miloradom Dodikom. Turski predsjednik je potom rekao da je voljan posredovati o unutarnjem dogovoru državnog ustorojstva pod uvjetom da je cjelovitost i suverenitet BiH kao države neupitan.
Dodiku je replicirao hrvatski predsjednik Zoran Milanović izjavivši da je inicijativa Milorada Dodika da posreduje u pregovorima o budućnosti BiH dobronamjerna, ali ne i realna jer joj se protive druga dvojica članova predsjedništva BiH, Željko Komšić i Šafik Džaferović.
Pošto je stvar otišla predaleko predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA) Bakir Izetbegović poručio je kako neće biti nikakvih novih pregovora o budućnosti BiH na koje poziva Milorad Dodik.
“O budućnosti Bosne i Hercegovine se neće pregovarati, ali će se razgovarati i to isključivo u institucijama države Bosne i Hercegovine, odnosno u Predsjedništvu i parlamentu”, kazao je Izetbegović. Mada to na prvi pogled ne izgleda tako, ali ovakvim stavom Izetbegović se distancirao i na neki način zahvalio Erdoganu na ponuđenoj usluzi. To je možda i najvažnija stavka u cijeloj ovo priči. Inače, da se Izetbegović nije ovako ogradio od Dodikove inicijative ostavio bi ozbiljnu sumnju da je on sve to dogovrio sa Erdoganom što bi još više ohrabrilo Dodika da nastavi u smjeru u kojem je krenuo.
Ipak, u svemu tome Izetbegović ne može biti nikako nevin. Morao je sugerirati svom prijatelju koji ga oslovljava kao brata, da posjeti novoizabranog visokog predstavnika Critiana Schmidta i time mu da podršku i prizna legitimetet koji mu osporavaju Rusija i Kina. Pošto je Erodgan svoju Tursku pozicionirao na geopolitičkoj sceni sa blokom zemalja koje predvode Rusija i Kina, njegova uloga, kad je u pitanju BiH, bila bi da omekša njihove stavove kad je u pitanju Vijeće za implementaciju mira (PIC) u BiH. Zapravo to bi Erdogan morao činiti jer je Turska jedina zemlja ispred islamskog svijeta koja ima svog ambasadora u PIC-u.
A tu je Turska potpuno zakazala kad je u pitanju bitka protiv ruskog uticaja, opstrukcija i blokada koje čini u PIC-u. Još se Haris Silajdžić, kao član Predsjedništva BiH, žalio na pasivan odnos turskog ambasadora u PIC-u, tvrdeći kako nikad nije oponirao ruskom amabasadoru.
Dugo godina Erdogan bdije nad BiH, ali njegova politika nije dala baš nikakve rezultate. Naprotiv, njegova politika je vrlo loše uticala na ideološku radikalizaciju Stranke demokratske akcije (SDA), od kada je on radikalizirao svoju antizapadnu, posebno antievropsku politiku. Na ekonomskom planu saradnja Turske i BiH završavala se debaklom poput propasti aviokompanije Bosna erlines, ili izvoza mesa, ili su poslovi završavali u kriminalnim rabotam tajkuna.
Na međunarodnom planu Erodgan se predstavlja kao lisac koji voli posredovati između sukobljenih velesila na malim zemljama koje čine muslimanski narodi poput Palestine, Krima, Bosne, ili sad Afaganistana itd. On se predstavlja kao zaštitnik muslimanskih malih naroda, a u stvari na njihovoj muci promovira Tursku kao geopolitičkog igrača. Možda baš zbog toga njegova politika nije donijela nikakva hajra ni njemu ni tim narodima.
(TBT, Tim za analitiku)