Na prvom Internacionalnom festivalu književnosti Bookstan u Sarajevu svojedobno je premijerno predstavio prvijenac ‘Kad sam bio hodža’ – roman specifične strukture i jezika, o osluškivanju topota vojničkih čizama koje odvode na prisilni rad, zlostavljanje i u smrt, o junacima kojima je ljudskost u nevremenima osnovna odlika i odluka te o zlu koje bez dobra ne može egzistirati. Pet godina kasnije na istome mjestu – nedavno završenom Bookstanu, promovirao je novi roman, nastavak ‘Hodže’, pod nazivom ‘Ko sam ti ja’. Vrijeme između bilo je ispunjeno prijevodima i nagradom ‘Mirko Kovač’, pripremama scenarija s redateljem Ademirom Kenovićem za film i seriju prema romanu te stvaranjem muzičkih numera inspiriranih njime. Važan lični i profesionalni iskorak prije objavljivanja novog djela podrazumijevao je i napuštanje stalnog zaposlenja te osnivanje vlastite izdavačke kuće, kojoj je drugi Ovčinin roman ujedno prvo objavljeno izdanje. O traženju autentičnog izraza, vremenu rata i onog 20 godina kasnije, u kojem zatičemo istog junaka u novim okolnostima, netipičnim autorskim i ličnim izborima te potrazi za vlastitom istinitošću putem pisanja za BestBook govori bosanskohercegovački književnik Damir Ovčina.
„Da se sve dešava u nekoj drugoj zemlji, možda ne bismo imali razloga govoriti o hrabrosti, ali s obzirom na to da je riječ o Bosni i Hercegovini, postoji itekako osnova da govorimo o hrabroj odluci. Kako si se odlučio na nju, i kakvi su ti dalji izdavački planovi? I to je pitanje uvjerenosti. Ja godinama sebi, pa i drugima, govorim da je sloboda puno važnija od sigurnosti. Da je poduzetništvo ipak pitanje časti. Doraslosti. Kad sam sebi davno reko da je to i pitanje hrabrosti, više nisam imo izbora. Moro sam tim putem. Čekajući trenutak, imo sam masu prilika vidjet svu gadost svijeta i kroz budžetske ovisnike. To je zlovoljan i jadan svijet kojem je nerijetko svak’ kriv i svijet dužan. Ove lažne privatnike koji posluju s vlašću isto držim za još odvratnije. Nagledo sam se ološa, ali me borba i sukob nadahnjuju i pročišćavaju. Ne treba ni to pustit. Treba otet lopovima vlast i čast. Nastavnicima odbrane i zaštite. Ka ve pravnicima. Pedagozima. Psiholozima. Nesposobnim matematičarima. Ogađivačima knjiga. Sporta. Nauke. Svega. Svršenicima lažnih fakulteta. Ima ih puno i drže se skupa. Od kursista notornih sarajevskih političkih nauka, preko desetina još gorih aperiona i kozmetologija, do zlovoljnih i nesposobnih teta po inspekcijama i ministarstvima s frizurama, a i poetikom, Lepe Brene. Godinama misleći o poslu, nisam skonto najizvjesnije i najprimjerenije za sebe. Knjige. I u tom zamišljanju poduzetništva isto je ko u pisanju. Došavši najbliže sebi i pojednostavivši sve što sam mogo, smirio sam se. Tako sam godinama piso za svoj sajt. Nazvo ga Impruva. I u tom je nešto mog uvjerenja o mogućnostima, pa i obavezama, prema sebi i drugima. Onda mi sinulo da je to dovoljno i za prodaju. Dvije-tri rečenice na internetu i mejl umjesto prodavnice. Knjige koje me zanimaju. Opremljene kako ja mislim ne nudeći se nikom i ničim. A namjerio izdat svoja dva romana uz ono ponešto što mi se čini ljekovito, spasonosno, nepročitano, okrepljujuće… Dvojicu Rusa za početak“, rekao je Ovčina u intervjuu kojeg je vodila Kristina Ljevak.
(TBT)