Piše: Marc Vandepitte, thebosniatimes.ba
Umjesto borbe protiv terora, rat protiv terora je samo potakao terorizam. To je dimna zavjesa za SAD da zadrži svjetsku dominaciju i zadrži Kinu pod kontrolom, kao i odličan izgovor za vojnoindustrijski kompleks da i dalje stvara bogatstvo.
Rat protiv terorizma počeo je prije dvadeset godina nakon napada 11. septembra. Pentagon je krenuo u rat protiv Al Kaide i njihovih pokrovitelja, talibana. Zaista čudan razvoj događaja, budući da su Al Kaidu sami stvorili. Niko drugi nego Hillary Clinton, tadašnja američka državna sekretarka, priznala je da se bore protiv terorista koje su sami stvorili i sami financirali.
Afganistan se pokazao samo kao početak. Strane intervencije Zapada u Iraku i Siriji stvorile su terorističke grupe poput ISIL-a i Jabhaat al-Nusre. Rat protiv Libije doveo je do haosa u cijelom regionu i dao krila brojnim džihadističkim grupama. Opljačkali su libijski arsenal oružja, pokrenuvši svete ratove u brojnim susjednim zemljama. Danas su fundamentalističke terorističke grupe aktivne u deset afričkih zemalja.
2009. godine američki predsjednik Obama je dobio Nobelovu nagradu za mir. Nekoliko godina kasnije, bombardirao je sedam zemalja istovremeno. Toliki se rat neminovno vraća kao bumerang u lice. Počev od 2015. godine, zapadne zemlje su bile pogođene talasom terorističkih napada. Ili, kako su rekli džihadisti: „Zapad kolje ovcu, ali ne želi da ima krv na odjeći“.
KOME KORISTI OVO?
Sramotni poraz u Afganistanu možda nije kraj rata protiv terorizma. Umjesto borbe protiv terora, ovaj „beskrajni rat“ je samo potakao terorizam. Piromani su vatrogasci. Danas Pentagon sprovodi protuterorističke aktivnosti u 85 zemalja. Ovo održava ratnu industriju da radi punom parom, dok baroni vojne industrije ubiru ogroman profit.
Troškovi resursa i ljudskih života su zapanjujući. Kao rezultat ratnog nasilja nakon 11. septembra, ubijeno je više od 800.000 ljudi, od kojih je skoro polovina bila civilno stanovništvo. Broj ratnih izbjeglica i raseljenih lica kao rezultat rata protiv terorizma je do sada 37 miliona.
U međuvremenu, cijena američkih ratova nakon 11. septembra već je dostigla zapanjujući iznos od 6,4 biliona dolara. To je 320 milijardi dolara godišnje ili 8 puta više od onoga što UN procjenjuju da je potrebno za svu svjetsku humanitarnu pomoć.
NAFTA I DRUGI MINERALI
Dva su glavna razloga zašto su SAD napale Afganistan. Prvi razlog bila je nafta, tačnije buduća izgradnja velikog naftovoda od Kaspijskog mora preko zemlje do Pakistana. I prvi afganistanski predsjednik i novi američki ambasador u Afganistanu poslije 2001. godine ranije su radili za Unocal, veliku američku naftnu kompaniju koja je dugo imala planove za naftovod kroz Afganistan. Prvi strani ugovor koji je novi afganistanski predsjednik potpisao odnosio se na izgradnju naftovoda od Turkmenistana do lučkog grada u Pakistanu, preko Afganistana…
2010. američka vojska i geolozi otkrili su da afganistansko podzemlje sadrži dragocjene minerale vrijedne 1.000 milijardi dolara. To uključuje gvožđe, bakar i zlato. Ali još važniji su rijetki zemljani metali. Možda jedna od najvećih rezervi litijuma na svijetu nalazi se u Afganistanu. Litijum je bitna, ali oskudna komponenta punjivih baterija i drugih tehnologija od vitalnog značaja za rješavanje klimatske krize. Sada znamo da su rezerve litijuma u Boliviji bile jedan od glavnih razloga puča protiv Evo Moralesa 2019.
OKRET PREMA KINI
Drugi važan razlog je uspon Kine. Nakon pada Berlinskog zida i raspada Sovjetskog Saveza, SAD su se etablirale kao neprikosnoveni lider svjetske politike. „Naš prvi cilj“, rekao je Pentagon 1992. godine, „je sprječavanje ponovnog pojavljivanja novog rivala. Moramo zadržati mehanizam za odvraćanje potencijalnih konkurenata čak i od težnje ka većoj regionalnoj ili globalnoj ulozi.” Trideset godina kasnije, Kina je postala glavni „rival“ kome treba posvetiti pažnju.
Afganistan je dio ove priče. Zemlja se nalazi u blizini Novog puta svile i graniči se sa zapadnom provincijom Sinđang u kojoj žive Ujguri.
U iskrenom govoru 2018. godine, Lawrence Wilkerson, bivši šef osoblja Colin Powella, otkrio je prave razloge njihovog prisustva u Afganistanu:
„Mi smo u Afganistanu kao što smo bili u Njemačkoj poslije Drugog svjetskog rata. To nema nikakve veze sa Kabulom i izgradnjom države, nema veze sa borbom protiv talibana i nema nikakve veze sa borbom protiv bilo koje terorističke grupe. Sve to ima veze sa tri primarna strateška cilja.”
Osim što drži Pakistan pod kontrolom „sa potencijalno najnestabilnijim nuklearnim zalihama na zemlji“, pukovnik u penziji pominje dva razloga direktno povezana sa Kinom.
„Američka vojska u Afganistanu jedina je čvrsta sila koju Sjedinjene Države imaju u blizini centralne kineske inicijative „Pojas i put“ koja se proteže širom Centralne Azije. Ako bismo morali da utičemo na tu vojnu silu, u poziciji smo da to učinimo u Afganistanu.”
„Treći razlog zašto smo tamo je to što postoji 20 miliona Ujgura. Ako CIA mora nastaviti s operacijom koristeći te Ujgure kao što je Erdogan učinio u Turskoj protiv Asada, onda dobro, ako bi CIA htjela destabilizirati Kinu, najbolji način bi bio stvaranje nemira i udruživanje sa tim Ujgurima koji bi pritiskali Han Kineze u Pekingu iz unutrašnjosti, a ne iz inostranstva.”
NEMA HLADNOG RATA
Sve ovo jasno stavlja do znanja da rat protiv terorizma nije ništa drugo do izgovor. To je dimna zavjesa za SAD da zadrže svjetsku dominaciju i odličan izgovor za vojno-industrijski kompleks da nastavlja da se bogati.
Rat protiv terorizma je potpuni fijasko i gadost. Nažalost, Washington neće odustati, upravo suprotno. Danas postoji čak i opasnost od važnog novog fronta: novog Hladnog rata protiv Kine.
Ovaj novi hladni rat mogao bi imati još pogubnije posljedice od rata protiv terorizma. U Izjavi o zabrani hladnog rata vrlo se oštro kaže: „Sve agresivnije izjave i radnje koje američka vlada poduzima u vezi s Kinom predstavljaju prijetnju svjetskom miru i prepreka su za uspješno rješavanje za čovječanstvo uobičajenih pitanja s kojima se suočavaju, poput klimatskih promjena, kontrole pandemija, rasne diskriminacije i ekonomskog razvoja.
Pokret za mir ima mnogo posla.
(TBT)