Muniam Alfaker je irački pjesnik, pisac, dramaturg i prevodilac sa danskog na arapski. Živi u Kopenhagenu. Rođen je 1953. u Bagdadu, odakle pod pritiskom režima odlazi 1979. Preko Maroka i Libana stiže u Siriju 1982. U Damasku objavljuje prve zbirke poezije na arapskom Daleko od njih i Drugačiji. Azil nalazi u Danskoj, gdje nastavlja sa književnim radom i 1988. objavljuje zbirku poezije Oblak u bijegu na arapskom sa paralelnim danskim prijevodom. Od tada je na arapskom i brojnim svjetskim jezicima objavio preko pedeset knjiga poezije, dva romana i jednu dramu. Nosilac je brojnih danskih i međunarodnih nagrada i priznanja, kao pjesnik i gradilac mostova između različitih kultura i naroda.
Intervju Milene Rudež sa Muniamom Alfakerom je u punoj formi objavljen na slovenskom u književnom časopisu POIESIS www.poiesis.si 2. augusta 2021. Ova skraćena verzija ustupljena je portalu Prometej.ba.
„Kad posmatramo današnji svijet, možemo se upitati koje sile odlučuju. Imamo kapitalističke i religijske sile, medijsku i vojnu silu“, rekao je Mileni Rudež Alfaker, te dodao.“Ono što nedostaje je jedna drugačija sila, koja je protiv ovih sila. Nju možemo nazvati soft power, meka sila. Mehku silu prije svega čine kultura, filozofija i umjetnost. Pozivam sve umjetnike i književne stvaraoce iz cijelog svijeta da vrše pritisak na političare i javno mnijenje, da uzmemo učešća u odlučivanju u svijetu. Ranije smo imali dvije super sile, istočnu i zapadnu, ali postojalesu i nesvrstane zemlje, one su bile dio mehke sile koja je nestala. Kada je prestao hladni rat, nastalo je preko trideset ratnih konflikata, na primjer u Libanu, Nikaragvi, mnogim zemljama u Africi, građanski rat u Iraku i drugi. Danas u Africi ima puno graničnih konflikata, upravo sada između Sudana i Etiopije.
Nama nedostaje da kultura bude dio našeg svakodnevnog života, svakodnevna navika da se ide na večeri poezije, izložbe, u kino, na muzičke koncerte. Potreban je kulturni proces da se ponovo izgradi duša. Potrebna je reforma obrazovanja. Umjesto studiranja religija, o kojima se može učiti u bogomoljama kao što se i prije učilo, u školama se treba više učiti o umjetnosti, filozofiji, kulturi generalno. U nekim zemljama je zabranjeno studirati filozofiju, u drugima ukidaju časopise za kulturu, slobodnu štampu, u zapadnim zemljama stalno smanjuju budžete za kulturu. Ipak kultura ne nestaje, stvara se nova, koju bismo mogli nazvati kultura iz sjene. Umjetnost nastaje i pod najtežim uslovima jer čovjek mora izraziti svoju kreativnost. Uvijek će postojati pjesnici“.
Alfaker je pokušao odgovoriti na pitanje odakle dolazi to nerazumijevanje između arapskog i zapadnog svijeta na polju književnosti: „Arapski i zapadni svijet ne razumiju jedan drugog. Arapi poznavaju Zapad preko turističkih putovanja i reportaža o svakodnevnom životu ili preko tv-vijesti i novina. Iskreno rečeno, ja poznajem danski jezik, ali ne razumijem dansku kulturu. Nema dovoljno prevoda danske književnosti na arapski. U iračkoj školi u petom razredu čitali smo bajku »Carevo novo ruho« bez Andersenove biografije ili bilo kakvih informacija o piscu i njegovoj zemlji. Mi smo mislili da je Andersen engleski pisac, pošto je preveden sa engelskog na arapski. Isto je sa Kierkegaardom. Mislili smo da je on francuski filozof jer je preveden sa francuskog, prevodili su ga Simone de Beauvoir i Jean-Paul Sartre.
S jedne strane sreo sam mnoge zapadnjake koji misle da su sve arapske zemlje kao zemlja hiljadu i jedne noći. A sa druge strane za jednog Arapina su slike pornografije odnos između muškaraca i žena u zapadnom svijetu. O tome sam skupa sa danskom pjesnikinjom Marianne Larsen napisao pozorišni komad »Kupe djetinjstva«, od kojeg je kasnije nastao moj istoimeni roman. Iako postoji procjep između kultura, i mi se borimo za razumijevanje iako je sve manje podrške našim zajedničkim projektima. S druge strane, daju se ogromni novci za konferencije o religijskom dijalogu između islama i hrišćanstva. Bio sam jednom počasni gost u Jordanu, u Amanu na ATF konferenciji, Forumu arapske misli. Tada sam sreo princa Hassana bin Talala – on je ujak jordanskog kralja – i rekao sam mu: »Vaša ekselencijo, možete li prekinuti konferenciju o dijalogu religija?« Bio je zapanjen i upitao me zašto. »Zato što svi pozvani koji učestvuju u konferenciji imaju svoju vlastitu religiju, ali niko od njih nema punomoć od boga da promijeni ili reformira svete tekstove. Umjesto jedne konferencije mogli bi organizirati mnoge kulturne sastanke i podržati prevodilaštvo, jer ako nemamo prevedenih djela ne možemo razumjeti jedni druge. Ako ja Vas ne razumijem, kako Vam mogu pružiti ruku na rukovanje? Zato predlažem da se prvo osnuje internacionalni fond za podršku prevodilaca i prevođenja.«
Razumijevanje između istočnih i zapadnih kultura na globalnom planu se ne poboljšava i sve je manje prevodilaca, pogotovo dobrih prevodilaca književnih djela“.
(TBT)