Plan rušenja Gordane Tadić s pozicije glavne državne tužiteljice dobio je svoju završnu fazu. Krenulo se, kako piše Avaz, u ozbiljnu ofanzivu kako bi se potvrdila odluka Prvostepene disciplinske komisije VSTV-a BiH kojom je Tadić prije tri sedmice razriješena dužnosti.
Nakon što je prije nekoliko dana, na režimskim portalima bliskim Obavještajno-sigurnosnoj agenciji (OSA BiH), objavljena vijest da u Drugostepenom žalbenom postupku, na kojem će se odlučivati o tome hoće li biti potvrđena ili odbačena disciplinska mjera protiv Gordane Tadić, ne može učestvovati članica VSTV-a Željka Radović, VSTV je odredio Komisiju u sastavu Slavo Lakić, Mahmut Švraka i Mustafa Šabić, piše Avaz.
STRATEGIJA „ŠVARAKA“
Lakić je federalni tužilac, Švraka glavni tužilac RS, a Šabić sudija Vrhovnog suda FBiH. Iz Drugostepene komisije je, iako iz VSTV-a tvrde da su članovi komisije unaprijed određeni, planski izbačena Željka Radović, jer su pojedinci iz režimske vlasti dobro upoznati s tim da na nju niko u VSTV-u, niti izvana ne može utjecati kako da glasa u postupcima. Radi se o profesionalcu i vrsnom pravniku.
Međutim, u cijeloj ovoj priči važno je jedno ime. To je glavni tužilac RS Mahmut Švraka.
Njemu mandat člana VSTV-a ističe 1. septembra. Upravo je Švraka prije nekoliko dana, kako tvrde naši izvori, a što je vidljivo i na kamerama FUP-a, boravio u Centrali SDA na sastanku s liderom ove stranke Bakirom Izetbegovićem.
Sastanku je, prema saznanjima Avaza, prisustvovao i Osman Mehmedagić Osmica, direktor OSA-e. Navodno, Švraki je obećano da bira novu poziciju koju želi, a da prethodno potvrdi mjeru protiv Tadićke.
Osim Bakira Izetbegovića, koji mjesecima javno kudi rad glavne tužiteljice jer “procesuira Bošnjake iz SDA” i traži njenu smjenu, njenim uklanjanjem najviše bi profitirao Osman Mehmedagić Osmica, koji je pod istragom ove institucije u aferi “Diploma” ali i još najmanje tri istrage.
Naravno da je veliko pitanje šta će poduzeti i predsjednik VSTV-a Halil Lagumdžija, ali politički gledano ovo je jedan od krucijalnih političkih problema sa kojim se suočava pravosuđe u BiH. I to znaju i o tome bruje i „ptice na grani“ u Sarajevu. Zanimljivo, samo opozicija to ne vidi i samo opozicioni lideri o tome šute.
Dok svakodnevno spilju pregršt saopćenja raznim povodima i po raznim temama, nikad niko od njih se nije očitovao o problemima koje svakodnevno mediji iznose pred javnost tokom praćenja nekoliko koruptivnih afera koje su pokrenute nakon lokalnih izbora. Zbog toga su novinari izloženi neviđenim prijetnjama od strane režimske mašinerije uvezane u mrežu botova i stranačkih batinaša. Ali, te afere su ogolile režim „do kosti“. Samo jedno sudsko ročište na kojem su tužioci predočile prepisku preko mobilnih telefona glavnih aktera afere „Respiratori“ pokazalo je način vladanja kao i profile ljudi koji odlučuju o životima građana. Ali, to će svijet zaboraviti do izbora kao što je već zaboravio na aferu „Pazarić“ koja je otkrila jezive slike vezane djece sa posebnim potrebama za radijatore.
SALDINJAVI „ZICERI“
Toga su sigurno svjesni i svi inspektori i tužioci koji rade na koruptivnim aferama koje su uzdrmale režim iz temelja. Oni za svojih herojski rad u borbi sa najvećom nemani, „troglavom aždahom“ korupcijom, ne mogu očekivati nikakvu satisfakciju za svoj rad. Naprotiv, mogu očekivati samo odmazdu ukoliko režim u ovoj stranačkoj formaciji i na slijedećim izborima pobjedi i zaposjede ove državne funkcije.
Mora se vjerovati da je većina ljudi koji rade u državnim institucijama poštena, radina i da se iz najpatrotskijih pobuda želi žrtvovati za boljitak države i njihovih sugrađana, i da su samo manje grupe pohlepnih i nemoralnih ljudi skloni zloupotrijebiti svoj položaj kako bi služili kriminogenim stranačkim oligarhijama.
Sudeći po šutnji i ignoriranju ovakvog stanja od strane opozicije, mnogi pošteni ljudi u državnim institucijama imaju razloga da budu razočarani i da stoga često pribjegavaju konformizmu kako bi sačuvali golu egzistenciju i karijeru.
Ko je čuo, na primjer, Dnisa Zvidzića, Denisa Bežirović ili Harisa Silajdžića, na primjer, da se očitovao o slučaju ubistva Dženana Memića?! Isto pitanje važi i za lidere opozicije. Osim Dine Konakovića koji je izjavio da bi volio da se osudi Dženanov ubica, pa makar poslije toga se ugasila njegova stranka, niko drugi nikad nije izustio ime ovog mladića.
Zašto se opozicioni lideri ne oglase kad su u pitanju slučajevi pokušaja smjene Gordane Tadić? Da li oni smatraju da je Bakir Izetbegović u pravu kad kaže da progoni samo Bošnjake, ili on takvim optužbama vrši odstrel i odmazdu nad glavnom Tužiteljicom BiH zbog spomenutih afera?!
Stavovi Željka Komšića po ovim pitanjima se, nažalost, iščitavaju kroz goropadne napade njegovih megafona Emira Suljagića i Avde Avdića. Dok se stavovi Fahrudina Radončića, na primjer, iščitavaju kroz pisanje „Avaza“ koji ovim aferama posvećuje „dužnu pažnju“. Za Semira Efendića ovakve teme su „kiseli krastavci“ jer je i sam osuđen zbog jednog ubistva „iz nehata“. Ko ozbiljan išta više očekuje od Edina Forte i Naše stranke koja se pretvorila u političko „udruženje vegana“?! Ali, očekuje se to od Nermina Nikšića, na primjer. On sam je prošao fazu režimskih prijetnji da će i nad njim biti izvršena odmazda preko moćnih režimskih tužilaca ukoliko ne bude bio kooperativan sa režimom. Tako su ga režimski mediji dovodili u svezu sa dvije koruptivne afere koje su dugo bile u „fazi istrage“. Međutim, Nikšićev problem su njegovi najbliži suradnici, poput Jasmina Imamovića, za kojeg se vežu teške koruptivne afere kojima ga ucjenjuju režimski tužioci. On bi mogao biti glavni „uteg na vratu“ Nikšiću zbog kojeg mora pognuti glavu kad je ova tematika u pitanju.
(TBT, Tim za analitiku)