Kada je tek otvoren BBI Centar sarajevske ljevičare je veoma ražolostilo saznanje da se u njemu neće moći kupiti „haram(li) artikli“, poput pive. To je navelo gorljive novinare, prononsirane zaštitnike sekularno-ateističkih vrijednosti, kakvim su se do tada prestavljali na primjer Vildana Selimbegović i Senad Avdića, da osude „bibiaizaciju“ grada, što je podrazumijevalo jednu vrstu šeriatizacije metropole. Oni su lamentirali nad sudbinom multikulturalnosti grada jer su u „bibiaizaciji“ vidjeli smrtnu opasnost po ovu civilizacijsku tekovinu bosanske metropole.
Pošto je BBI Centar sagrađen na mjestu bivše robne kuće „Sarajka“, popularno prozvane najljepšom „Plavušom“ u gradu, koju su komunisti sagradili na temeljima davno srušene džamije, a pošto se menadžment bavi „islamskim bankarstvom“ i „halal biznisom“ ovakav njihov stav bio je sasvim razumljiv. Ali, pošto ništa nije onako kako se čini, te se svakodnovne krnji imidž halal biznisa tako su Sarajlije otkrile „caku“ da se u BBI Centru ipak prodaju „haram proizvodi“. Oni tvrde da se na odjelu hrane za pse mogu kupiti suhe svinjske uši koje vlasnici pasa kupuju kao grickalice svojim kućnim ljubimcima. Radi se, naravno, o novim bošnjačkim bogatunima i njihovim familijama koji više zbog skorojevićkog hira i gradskog prestiža nego iz ljubavi posjeduju kućne ljubimce. Za njih nije haram svinjskim ušima hraniti pse. Važno je da ih oni ne konzumiraju! Ostaje još samo pitanje za šerijatskog konsultanta BBI banke Šukrija Ramića da li je haram profit od prodaje „haram artikla“?!
(TBT)