Ideju da bi advokat Ifet Feraget trebao biti kandidat za člana Predsjedništva BiH lansirao je The Bosnia Times u jednoj svojoj političkoj analizi objavljenoj prije tačno mjesec dana. Analizu možete pročitati OVDJE.
Kao što se vidi iz naslova teksta ideja za Feragetovu kandidaturu argumentirana je potrebom vladavine prava, a ne političkim nadmetanjem stranačkih lidera.
Ideja je očito bila zapažena pa se, kako sam Feraget tvrdi, o tome govorilo u raznim krugovima što je rezultiralo ponudom koju je on dobio preko svog štićenika Muriza Memića. Iako Feraget nije eksplicitan koja mu od stranaka, zapravo, nudi da bude njihov kandidat, za pretpostaviti je da se radi o stranci Narod i pravda (NiP) jer je kćerka Muriza Memića Arijana poslanica u Skupštini KSA ispred ove stranke.
Također se nedavna izjava lidera ove stranke Elmedina Konakovića može dovesti u ovaj kontekst kada je izjavio da bi i njegova najveća politička želja bila otkriće i osuda ubice Dženana Memića, jer je pravda jedan od ideala ove stranke.
Na žalost ubistvo Dženana Memića nikako nije iznimka i izdvojen slučaj u Sarajevu. Ovdje se desilo najmanje pedesetak „nerasvijetljenih ubistava“. Od toga je nekoliko političkih likvidacija čiji počinioci nikad nisu otkriveni pa tako nisu ni privredni pred lice pravde.
Jedna od takvih brutalnih političkih likvidacija je i ubistvo Nedžada Ugljena, visoko rangiranog uposlenika tadašnje sigurnosne agencije AID. To se desilo u vrijeme dok je na čelu AID-a bio Kemal Ademović, danas politički direktor i siva eminencija NiP-a.
U sklopu istrage o ovom ubistvu Ademović je davao svoj iskaz i to kao jedan od osumnjičenih nalogodavaca za likvidaciju Ugljena. U takvu poziciju su ga bili doveli mediji na osnovu insajderskih informacija iz MUP-a, gdje se odvijao pravi rat klanova smijenjenog prvog direktora AID-a Bakira Alispahića i njegovog nasljednika Ademovića.
Navodno je Ademović prilikom davanja iskaza pred istražnim organima u jednom trenutku zaplakao govoreći kako su mu se „navalile nečastive sile na grbaču“ i da se uvijek „kola slome na slabima“ pa očekuje tako i u ovom slučaju.
Osim toga što je rekao pred istražnim organima „po sili zakona“, nikad više nigdje nije izustio ni riječi o ovome. Ponaša se poput Alise Mutap koja se brani da ima amneziju.
Da Ademoviću ipak nije bilo stalo do istrage o ubistvu Ugljena znaju najuži krugovi režima.
Tadašnji premijer Vlade Federacije BiH Hasan Muratović htio je jednu sjednicu vlade posvetiti političkim ubistvima. Navodno ga je Ademović u svojstvu šefa AID-a posjetio u kabinetu i „odgovorio“ od toga nauma. Muratovićevi prijatelji su tvrdili da se baš zbog toga nije dugo skrasio u premijerskoj fotelji, te je stoga po kazni poslat u Zagreb za ambasadora.
Pošto Feraget tvrdi da nema nerasvijetljenih ubistava, već da postoje samo neistražena ubistva, ovakvo ponašanje Ademovića u slučaju ubistva Ugljena u direktnoj je suprotnosti sa principima i idealima advokata Ferageta. Prema tome, nema govora da bi on smio biti kandidat stranke koja ovakvu osobu ima za političkog direktora!
(TBT, Tim za analitiku)