Piše: Jim Miles, thebosniatimes.ba
13. juna 2021. kanadski premijer Justin Trudeau dao je izjavu u kojoj pozdravlja novu izraelsku vladu i ističe podršku Kanade svim izraelskim stvarima.
Kompletna izjava dostupna je na vladinoj veb stranici i sadrži mnoštvo pojednostavljenih floskula koje skrivaju previše ružne stvarnosti. Bez dekonstrukcije svega toga, neke glavne tačke se ističu.
Prva je da su „Kanada i Izrael bliski prijatelji povezani zajedničkim demokratskim vrijednostima“, što je zapravo istinita izjava, jer nijedna zemlja nije istinski demokratska.
Obje su ustanove kolonijalnih naseljenika.
Obje su aparthejd društva.
Obje koriste militarizovanu silu da bi održali kontrolu nad autohtonim stanovništvom.
Obje su članice / učesnice američkog carstva, mada je za Izrael to više izmanipulisana pogodnost, a za Kanadu je to jednostavno ulizivanje i glumljenje globalne veličine.
Obje pokušavaju srušiti druge legalno uspostavljene vlade, pri čemu Kanada to čini široko po carstvu (Venecuela, Haiti, Ukrajina, Libija, Sirija i drugdje), dok Izrael ostaje pri susjednim državama (na neki način – Iranu).
Obje ubijaju Arape: Izraelski Naftali Bennett se sasvim direktno hvali, dok Kanada to čini diskretnije kroz vojnu trgovinu sa Saudijskom Arabijom i podršku američkog carstva uopće.
Nijedna zemlja nema istinski demokratski izborni sistem, njihova je moć u korporacijama i političkim menadžerima, a ne u demosu, u narodu.
Obje uzimaju domorodačku djecu iz porodica: Kanada ranije kroz crkve i školski sistem, a sada kroz hraniteljski sistem; Izrael to čini militarizovanim otmicama, zatvorom i mučenjem (što su otprilike činile kanadske crkvene škole, sa provjerenom dimenzijom ubistva).
Mogao bih da nastavim, ali značajan nedostatak istinski „demokratskih“ akcija očigledan je i zajednički za obje zemlje.
Trudeau dalje kaže da je Kanada udružila napore u „borbi protiv antisemitizma u svim njegovim oblicima“. Dobro i fino, ali to uključuje podršku nejasno sročenom i siromašnom primjeru onoga što je zapravo antisemitizam u okviru definicije IHRA (i to nije kritika postupaka protiv međunarodnog prava i humanitarnog prava kakve prakticira Izrael). Kanada ima formalnu izjavu o politici – mada ne i zakon – koja podržava definiciju IHRA u Donjem domu. Ono što kanadski političari ignorišu su nedavne ankete koje pokazuju da velika većina kanadskih građana ne podržava izraelske akcije i ne podržava vladine stavove o Izraelu / Palestini. Kanadska vlada takođe se protivi pokretu BDS, ideji mirnog otpora koja priznaje aparthejd prirodu države. Ironično, Kanada je sva za BDS kada su u pitanju velike nevolje njenog američkog partnera.
Dalje, „Kanada ostaje nepokolebljiva u svojoj posvećenosti rješenju za dvije države, sa Izraelcima i Palestincima koji žive u miru, sigurnosti i dostojanstvu“. Zvuči sjajno, ali to je nemoguće i Trudeau i njegove kohorte namjernog neznanja o ovoj temi jednostavno pokazuju koliko mu je malo stalo do Palestine i mira, sigurnosti i dostojanstva. Sporazum iz Osla, Putokaz za mir, riješenje za dvije države je mrtav.
Izrael je prilično sretan dok se pretvara da pristaje jer mu to daje i dat će mu dovoljno vremena za izgradnju i proširenje naselja koja već sprječavaju stvaranje bilo kakve susjedne održive palestinske države. Trudeau u ovome nije usamljen jer sve političke stranke zvanično podržavaju rješenje za dvije države, iako se NDP preusmjerio na poziciju kritike najnovijih izraelskih akcija i napada na Sheikh Jarrah, džamiju al-Aqsa i Gazu.
Uz konačnu zahvalnicu Netanyahuu, Trudeau završava sa „Kanada i Izrael su postigli mnogo zajedno“. Au, oh, istina, ovo implicira Kanadu u izraelske ratne i humanitarne zločine, istovremeno omogućavajući da uz jezičku zamagljenost sve zvuči tako divno. Nisu tako neobični ortaci.
(TBT)