Osim ciničnih komentara i objava na račun urednice Oslobođenja Vildane Selimbegović, nije bilo ozbiljnijih osuda i distanciranja kolega ove novine od Muharema Bazdulja zbog identificiranja i podrške koju je dao Peteru Handkeu. I to govori o soju novinara/kolumnista koji opslužuju Oslobođenje da ih takvi postupci kolege ne vrijeđaju.
Urednica Selimbegović je Bazduljovu ostavku obrazložila frazom „zbog uznemirenja povrijeđenih čitatelja“.
Pošto se afera virtualne objave Bazduljevog orgijanja sa Handkeom desila na Dan antifašizma, a potom i u vrijeme ramazana nije baš jasno koje je čitaoce Bazdulj povrijedio. Oslobođenje je bilo antifašistički sarajevski brend, a u novije vrijeme i glasilo Kavazovićeve Islamske zajednice.
Prvi znak da Oslobođenje gubi status „reisove novine“ je bajramski intervju kojeg Kavazović ovaj put daje Avazu. Vraćanje Resia u zagrljaj „medijskog Arkana“, kako je Fahrudina Radončića nazvao Mustafa Spahić Mujki, poznat kao Kavazovićev megafon, definitivni je poraz samog Oslobođenja.
Mujo Selimović je kupio Oslobođenje kada je bio u medijskom ratu sa Fahrudinom Radončićem. Pošto je odbranio svoje poslovno carstvo vezao za „Sarajevsku pivaru“, on od tih medija nema nikakve koristi, već samo boliglavu.
(TBT)