Piše: Mouin Rabbani, thebosniatimes.ba
Izraelski ministar odbrane Benny Gantz saopćio je 25. februara da Izrael obustavlja inicijativu da za 19 zemalja osigura 100 hiljada vakcina protiv kovida-19 iz svojih zaliha. Riječ je o planu Benjamina Netanyahua koji nema nikakve veze sa Covaxom, globalnom inicijativom za ujednačen pristup vakcinama. Plan izraelskog premijera zamišljen je kao svojevrsni mito. Times of Israel navodi da je to plan „razmjene vakcina za diplomatsku podršku“. Među njegovim korisnicima su Gvatemala koja je prva poslije SAD-a prebacila svoju ambasadu u Jerusalem, direktno kršeći rezoluciju 478 Savjeta sigurnosti UN-a, Češka i Mađarska koje su u Jerusalemu otvorile diplomatske misije i Mauritanija s kojom Izrael teži da uspostavi zvanične odnose.
U isto vrijeme Izrael uskraćuje vakcine zajednici od oko 5 miliona Palestinaca bez državljanstva koji žive pod njegovom upravom. Kako je Nathan Thrall pokazao u LRB-u od 21. januara, Izraelom i okupiranim palestinskim teritorijama u stvarnosti upravlja jedan politički režim: Izrael je odgovoran za stanovnike Zapadne obale i Pojasa Gaze, kao što je južnoafrički režim bijele manjine bio odgovoran za stanovnike Bantustana. Ujedinjene nacije su 14. januara pozvale Izrael da „osigura efikasan i ujednačen pristup vakcinama protiv kovida-19 palestinskom narodu pod okupacijom“. Yuli Edelstein, izraelski ministar zdravlja, odbacio je apel pozivajući se na sporazum iz Osla kojim je kontrola javnog zdravlja predata palestinskoj upravi. Riječima palestinskog doktora i aktiviste Mustafe Barghoutija, ishod je „medicinski aparthejd“.
Barghoutijeva ocjena stoji čak i ako neko vjeruje da Izraelom i okupiranim teritorijama upravljaju odvojeni režimi. Član 56 IV Ženevske konvencije kaže: „Okupirajuća Sila je dužna da svim sredstvima kojima raspolaže, a u saradnji s domaćim i mjesnim vlastima, osigura i održi na okupiranoj teritoriji medicinske i bolničke ustanove i službe, kao i javno zdravlje i higijenu, naročito putem donošenja i primjenjivanja potrebnih profilaktičkih mjera i mjera predohrane u cilju suzbijanja širenja zaraznih bolesti i epidemija. Medicinskom osoblju svih kategorija mora se dopustiti da vrši svoju dužnost.“
Krajem januara, u razgovoru za BBC, Edelstein je rekao da Izrael nije odgovoran za Palestince ništa više nego što su Palestinci odgovorni za „delfine u Mediteranu“. Insistirao je da vakcinacija Palestinaca nije „pravna obaveza“ Izraela, mada je priznao da bi to bilo „u našem interesu“. Izrael se prvo mora pobrinuti za svoje ljude, a vakciniranje Palestinaca je njihov posao.
Kao što je nagrađivanje stranih vlada vakcinama razotkrilo da priče o nestašicama vakcine nisu tačne, tako je i odbijanje Izraela da dozvoli dostavu 2.000 vakcina u pojas Gaze – palestinska uprava je samostalno nabavila 10 hiljada doza ruskog Sputnjika V – pokazalo ko zapravo vrši vlast. Izraelski, a ne palestinski parlament proveo je prošlog mjeseca dva dana diskutujući o prikladnosti distribucije vakcina u Gazu, dok je koordinator vladinih aktivnosti na teritorijama obavijestio medije da palestinski zahtjev za dostavu očajnički potrebnih vakcina „čeka političku odluku Izraela“. Onda je bez ikakve rasprave odvojeno 1,2 miliona dolara za kupovinu vakcina za Siriju u zamjenu sa puštanje na slobodu Izraelke uhapšene u Damasku.
Prošlog decembra, kada je izraelski ministar zdravlja zatvorenike i stražare u zatvorima stavio na listu prioriteta za vakcinaciju, ministar javne sigurnosti Amir Ohana izdao je uputstvo upravi izraelskog zatvorskog sistema da iz vakcinacije isključi „kažnjene po zakonu o sigurnosti“, koji su gotovo svi Palestinci. Nekoliko sedmica kasnije, kako se zaraza širila a javnost protestirala, saopćeno je da će i oni ipak biti vakcinirani. Stotine hiljada stanovnika izraelskih nelegalnih naselja na Zapadnoj obali, uključujući Jevreje bez državljanstva, imaju pun pristup programu vakcinacije koji sprovodi izraelska vlada. Istine radi treba reći da Palestinci sa Zapadne obale imaju neki pristup vakcinaciji. Izrael je 28. februara odobrio vakcinaciju za oko 130.000 Palestinaca koji imaju dozvolu za rad u Izraelu i naseljima (plan je upravo suspendiran do daljeg). Sljedeći ustupak uslijedio je kada su palestinske bolnice objavile da su kapaciteti odjeljenja za intenzivnu njegu oboljelih od kovida-19 popunjeni i do 95%. Izrael se obavezao na „simboličnu količinu“ od 5.000 doza za palestinsko medicinsko osoblje. Do sada je isporučeno manje od polovine.
U magazinu Nieuwe Israëlietisch Weekblad, glasilu holandskih cionista, nedavno je objavljen tekst glavne urednice Esther Voet, pod naslovom „Jedinstvena ponuda: vakcinalni odmor u Izraelu“. „Zahvaljujući našoj bliskoj saradnji sa izraelskim vlastima“, napisala je, „s ponosom vam nudimo jedinstveni aranžman za odmor u aprilu… ako izaberete Pfizer vakcinu i imate potvrdu da ste dobili drugu dozu u Holandiji, ili Johnson & Johnson koja ima samo jednu dozu“. U sklopu paketa predviđen je i „druzijski ručak“. Kada su novinari zatražili razjašnjenje, putna agencija ponudu je opisala kao „purimsku šalu“.
Nijedna država na svijetu nije vakcinisala toliki procenat stanovništva kao Izrael. Kompaktnost zemlje i relativno mala populacija, uglavnom centraliziran i digitaliziran zdravstveni sistem doprinijeli su uspjehu tog poduhvata. Izrael je prošle godine sklopio ugovor sa Pfizerom za nabavku BioNTech mRNA vakcine razvijene u Njemačkoj. U zamjenu za garantiranu isporuku 10 miliona doza do kraja marta, izraelska vlada je navodno platila dvostruko veću cijenu od one koju plaćaju evropski kupci i ustupila podatke o pacijentima. Kako je svaki Palestinac mogao pretpostaviti, Izrael je i prva država koja je uvela identifikacione dokumente označene bojom, za razlikovanje vakciniranih od onih koji nisu primili vakcinu.
Kao i kod odnosa Izraela prema Palestincima u ostalim sferama, praksu medicinskog aparthejda prati međunarodna podrška ili ravnodušnost. Raskrinkavanje licemjerja prepušteno je aktivistima i komičarima. Tako se u emisiji Saturday Night Live Michael Ch našalio: „Izrael javlja da je polovina stanovnika već vakcinirana – nagađam da je to jevrejska polovina“. Uslijedile su reakcije Jonathana Greenblatta, izvršnog direktora Antidifamacijske lige i sličnih njemu koji ističu da Izrael vakciniše i Palestince kršćane i muslimane koji su izraelski građani. Če je zasut optužbama za antisemitizam.
Apologete Izraela uspjele su pritisnuti i Anthonyja Faucija, koji je svjetsku slavu stekao odbijanjem da popusti pod Trumpovim lupetanjem o liječenju kovida-19 lijekovima za malariju ili smrtonosnim dozama varikine. Kao Bidenov glavni savjetnik za medicinu, Fauci je tokom razgovora za Times of Israel upitan da li bi Izrael „trebalo da pomogne“ vakcinaciju Palestinaca. „Postavljate mi političko pitanje“, rekao je, „a ja ne želim u to da se upuštam. To bi me samo uvalilo u neprilike“. Pozdravio je izraelsku strategiju vakcinacije kao „uzor za ostatak svijeta“.
(TBT, London Review of Books)