„Nije lahko spašavati Bošnjake od ove dvojice akademika, lamtira Mustafa Cerić u svojoj polemici koja se otvorila između njega i Ferdia Muhaića na jendoj strani i Abdulaha Sidrana i Esada Durkaović na drugoj. „Od Sidrana zato što je, kao što reče akademik Ferid Muhić, u „nedostatku sistematskog obrazovanja“. Nema ni magistraturu ni doktorat, a ne zna se ni da li ima neku diplomu. Dakle, riječ je o samoukim akademiku. Malo ih je, ali ima takvih u svijetu. Zato je nemoguće s njim voditi suvislu polemiku o bilo čemu, a posebno o logici, etici i moralu. Jer, Sidranov moralni obraz je na nivou mahale, a njegov mentalni sklop je na razini ojkofobije, koja se otkriva u njegovim bezobzirnim klevetama i objedima na račun Bošnjaka, poput blasfemije o “bošnjačkom separatizmu“, koji “razgrađuje državnost Bosne i Hercegovine““, piše Cerić.
Iako se nekad Sidran hvalio kako mu Cerić, kao tadašnji resiul-ulema, da fetvu i dozvolio da može ponekad „cugnuti“, opisujući time međusobno uvažavanje koje su imali jedna prema drugom, ovaj put mu Cerić upravo spočitava kako „pijan Bošnjak, poput Sidrana, (neš)to ne shvaća čak ni kad se otrijezni, ako se ikad trijezni“.
„Što se tiče akademika Durakovića, njegov slučaj je nešto lakši“, tvrdi Cerić. „On, naime, ima sistematsko obrazovanje do doktorata. Ubraja se u rijetke aktivne intelektualce. Međutim, on ima ksenofobiju od arapskih turista, koji dolaze u Sarajevo i na Ilidžu, ksenofobiju koja je na granici rasizma. (…)
Znam, jasno mi je. Akademik Duraković nema vremena da prati šta se događa tamo negdje u Varešu, daleko od sarajevskog intelektualnog salona, gdje se na visoko intelektualnoj razini raspravlja o Bošnjačkoj akademiji nauka i umjetnosti (BANU). I o Bošnjačkoj gimnaziji. I… šta? Ništa! Sarajevski intelektualni mudraci u Bošnjaka zaključili su da im ta vrsta akademskog višaka ne samo da ne treba, već im je jako štetna. Ide im na živce. Tako im se kazalo iz Beograda i Zagreba. Tako im veli i trijezni akademik Sidran, kojeg akademik Duraković mora braniti od nas, bošnjačkih nacionalista i separatista, jer je i Sidran njega branio kad su ga ovi isti napali zato ne razumiju šta Bosnu spašava od „separatizma“. A akademici Sidran i Duraković to znaju. Spašava ih protest protiv naglašene artikulacije bošnjačkog etničkog bića i jasne definicije bosanskog nacionalnog i državnog prirodnog prava, piše Cerić.
„Zaista je teško prodrijeti u psihu obrazovanog a kamoli samoukog akademika u Bošnjaka, koji ima potrebu da problematizira upotrebu imena „Bošnjak“, nakon svega, nakon genocida nad Bošnjacima? (…)
Njima je u krvi da prave kaos u našim bosanskim glavama. Benjamin Kalaj je pokušao ispraviti grešku sa idejom o bosanstvu, a Tito je pokušao da nas umili ili umiri sa velikim slovom „Musliman“.
Ko u Bošnjaka, akademik ili obični insan, ima danas tu drskost, tu glupost i tu nepismenu pamet da spori, da osporava da jedna sarajevska škola zove time imenom – „Bošnjačka gimnazija“? Ko u Bošnjaka, ma ko bio, ima tu bilmez i ahmak potrebu da mu smeta ime „Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti BANU“?
Akademici moji, gdje vam je pamet? Gdje vam je svijesti i savjest? Gdje vam je ljudski i moralni osjećaj za naciju i državu? Kako da se, dragi moji Bošnjaci, spasimo od ovih kojima smeta BANU? (…)
Nemam više pitanja za akademike Abdulaha Sidrana i Esada Durakovića, ali očekujem da nas poštede sviju „akademskih“ gluposti, mahalskog ahmakluka i bolesne sujete“, poručuje Cerić.
(TBT)