General Živko Budimir je ratovao na ratištima Slavonije, bosanske Posavine, Maslenice, dubrovačkog ratišta, Hercegovine i srednje Bosne. Premda je pripadao vrhu HV-a i HVO-a i premda se nije libio političkog angažmana, Budimira nikada nije bilo među generalima koji su vlastite ratne zasluge, ovako ili onako, pokušavali pretvoriti u politički probitak, kao ni među onima na koje je, opravdano ili ne, pala sjena ratnih zločina: njegovo ime nikad nije spomenuto među generalima čija su se imena spominjala na Haškom sudu, kao ni uz one koji su, svih ovih godina, pristajali uz politiku desnog krila HDZ-a, ali ni s onima koji su nastojali sačuvati separatistički dio naslijeđa Herceg-Bosne.
Upravo suprotno: Budimir je 2011. postao predsjednik Federacije BiH, kao kandidat koalicije SDP-a BiH, SDA, HSP-a BiH i Narodne stranke Radom za boljitak. No taj mu je potez donio više štete nego koristi: 26. aprila 2013. uhićen je pod sumnjom da je primao mito za pomilovanja. Premda je Ustavni sud BiH procijenio kako nema dovoljno dokaza da Budimiru bude određen pritvor i premda je oslobođen i na prvome i na drugom stupnju, sudski je proces trajao sedam godina. U srpnju prošle godine Kantonalni sud u Sarajevu potvrdio je oslobađajuću presudu sarajevskoga Općinskog suda i tako posredno potvrdio ono što Budimir tvrdi od samog početka: da je sudski proces bio politička namještaljka koja je trebala uništiti političku karijeru i osobnu vjerodostojnost čovjeka koji se ustrajno suprotstavlja svemoći HDZ-a BiH. U intervjuu za Nacional, Živko Budimir govori o tim okolnostima, kao i o svojim stavovima o tome kako unaprijediti odnose u BiH i regiji.
„Da, tačno: drugostepeni Kantonalni sud u Sarajevu potvrdio je oslobađajuću presudu Općinskog suda Sarajevo, čime je okončan proces koji je praktički započeo spektakularnim hapšenjem 2013. godine, snimanim s više od petnaest kamera i medijski obrađivanim tako da sam proglašen krivim već na dan uhićenja. Cijeli taj spektakl bio je potreban kako bi stvorio argumentaciju za moju smjenu s pozicije predsjednika Federacije BiH, što bi omogućilo smjenu Vlade FBiH i novu vladu kao rezultat koalicije SDP–HDZ-Savez za bolju budućnost (SBB), što ja kao predsjednik nisam htio potpisati, a bez moga potpisa nije bilo moguće realizirati. Optužbe su bile potpuno izmišljene, bez ikakvih dokaza, što je Ustavni sud u svom rješenju na apelaciju mojih odvjetnika o pritvaranju i konstatirao te zaključio da nema dokaza ni za osnovanu sumnju u počinjenje djela koja su mi stavljali na teret. To je potvrdio Općinski i Kantonalni sud nakon pet i pol godina sudskog procesa. Iz odgovora je jasno ko su bili nalogodavci moga hapšenja: vrh triju stranaka koje su trebale činiti novu vladu. (…)
Kada sam nakon sedam godina, bez ičije pomoći, na sudu u Sarajevu pravomoćno oslobođen i skinuo ljagu sa svoga imena, ali i s Hrvatskog generalskog zbora, nijedan medij u Hrvatskoj nije objavio da je umirovljeni general Hrvatske vojske oslobođen od optužbi. Zaključujem da bi „političkom Zagrebu“ više odgovaralo da sam osuđen nego oslobođen“.
Budimir je dao zanimljivu opservaciju presude „haškoj šestorci“ Prlić i ostali.
„Smatram da je neprihvatljiva činjenica da postoji presuda Haškog tribunala o udruženom zločinačkom pothvatu političkog vodstva Hrvatske s vojno političkim vodstvom Herceg-Bosne, a da je Srbija potpuno amnestirana od bilo kakve odgovornosti za ratna zbivanja odnosno zločine počinjene u BiH, i s tim se nikada neću pomiriti. Duboko sam uvjeren da presuda u predmetu Prlić i ostali – “haška šestorka” – ne bi izgledala ovako da je obnovljena tužba protiv Srbije za zločine u BiH. Podsjećam vas da je presuda haškoj šestorki donesena nakon odbacivanja apelacije za obnovu optužbe protiv Srbije zato što je nisu potpisala dva člana Predsjedništva BiH, već samo jedan od tri“, rekao je Budimir u intervju datom zagrebačkom Nacionalu.
(TBT)