Piše: Farhad Manjoo, thebosniatimes.ba
Kada sam pozvao Cucka Collinsa 24. novembra, bio je zalijepljen za jednu od najmračnijih tabela koje dokumentuju ekonomsku i društvenu situaciju u Americi.
Collins proučava nejednakost u Institutu za studije politike, progresivnom think-tanku, i od marta je bilježio kako se kolektivno bogatstvo američkih milijardera mijenjalo tokom pandemije koronavirusa. U prethodnim recesijama, navodi Collins, milijarderima se dešavalo isto što i nama; bilo je potrebno da prođu tri godine pa da se 400 najbogatijih ljudi sa Forbesove liste oporavi od gubitaka tokom velike recesije 2008.
No u recesiji uslijed koronavirusa iz 2020, većina milijardera ne samo da nije ostala bez majice, već su navukli skupocjene kapute i rukavice napravljene od suhog zlata – hoću da kažem, obogatili su se više nego ikada ranije.
Na dan kada sam razgovarao sa Collinsom, dok je vrijednost berze bila na historijskom vrhuncu, on je pratio milijardere koji su prešli tu depresivnu granicu: jedan bilion dolara. To je količina novog bogatstva koje su zgrnuli američki milijarderi od marta, na početku razarajućeg lockdowna koji su državne i lokalne vlasti uvele da bi spriječile širenje pandemije.
Osamnaestog marta, piše u izvještaju koji su sastavili Collins i njegove kolege, 614 američkih milijardera zajedno je imalo 2,95 biliona dolara. Kada se berza zatvorila 24. novembra, bilo je 650 milijardera, a njihovo zajedničko bogatstvo bilo je skoro četiri biliona dolara. U najgoroj ekonomskoj krizi od tridesetih godina prošlog stoljeća, bogatstvo američkih milijardera poraslo je za trećinu.
Teško je zamisliti jednostavniju i opsceniju ilustraciju toga koliko američki ekonomski i politički sistem nije fer.
“Ekonomija sada izgleda kao kada neko baci novčić i kaže ‘Ako je pismo, ti dobijaš; ako je glava, ja gubim’, kako bi se imućnost širila ka vrhu”, rekao mi je Collins.
Milijarderi su zgrnuli svoje nove milijarde u trenutku kada su milioni Amerikanaca upali u ozbiljne finansijske nedaće. Više od 20 miliona ljudi ostalo je bez posla na samom početku pandemije. Skoro 13 miliona ljudi u Sjedinjenim Državama nalazi se na granici da izgubi prihode koji ih drže tik iznad gladi i beskućništva.
Narodne kuhinje širom zemlje očekuju još veći priliv nevoljnika. Ako se dozvoli da istekne federalni moratorijum na deložacije, milioni Amerikanaca morat će platiti zaostale kirije – a to će vjerovatno dovesti do talasa novih izbacivanja iz stanova.
Zašto milijarderima u Americi ide toliko dobro u vrijeme kada toliko drugih Amerikanaca pati? Dio priče je u nejednakosti u Americi. Dionice su uglavnom u vlasništvu bogatih, a berza se oporavila od pada na početku pandemije mnogo brže nego ostali dijelovi privrede.
No neki milijarderi imaju i koristi od ekonomskih i tehnoloških trendova koji su se ubrzali u pandemiji. Među njima su vlasnici i investitori u prodajne gigante kao što su Amazon, Walmart, Target, Dollar Tree i Dollar General, koji ove godine bilježe ogromne profite, dok njihovi manji rivali nestaju sa scene.A tu su i kompanije koje su se kladile na rapidnu digitalizaciju svega. Eric Yuan, generalni direktor kompanije Zoom, postao je milijarder 2019. godine. Sada se vrijednost njegove imovine procjenjuje na 20 milijardi dolara. Apurva Mehta, osnivač kompanije za dostavu namirnica Instacart, lane nije bio u društvu milijardera; ove godine, nakon rasta potražnje i nove runde investicija koje su naduvale vrijednost njegove kompanije, lagahno je u tom klubu. Den Gilbert, gazda kompanije Quicken Loans, bio je težak manje od sedam milijardi u martu; sada nadgleda portfolio od više od 43 milijarde.
Ali kao i u ostatku privrede, postoji velika stratifikacija među samim milijarderima – oni bogati su postali još bogatiji od “siromašnijih” u ovoj godini.
Od nekih brojki može vam se zavrtiti u glavi. Jeff Bezos, osnivač Amazona, bio je vrijedan oko 113 milijardi dolara na početku pandemije. Sada ima 182 milijarde dolara – povećanje od oko 69 milijardi. Jim, Ellis i Rob Walton, troje najvećih doničara Walmarta, skupa su zaradili 47 milijardi dolara tokom pandemije.
Prije dvije godine, Bezos je bio jedini “centimilijarder” na planeti – neologizam za ljude čiji imetak prelazi 100 milijardi dolara. Sada ih ima petorica – sem Bezosa, tu su Bill Gates, Mark Zuckerberg, Ian Musk i Bernar Arno, francuski tajkun luksuznih proizvoda. Arnoovo bogatstvo na početku pandemije se survalo, ali potražnja za nekim luksuznim dobrima vratila se prethodnih mjeseci, pa ga više ne boli glava.
I politička pozornica bila je naklonjena milijarderima ove godine. Prije godinu dana, Berniju Sandersu i Elizabeth Warren davale su se dobre šanse da prigrabe nominaciju Demokratske partije za predsjedničku trku, a komentatori poput mene pozivali su na ekstremne mjere, poput ukidanja milijardera.
No sada oni mogu lakše disati. Joe Biden, ne Sanders niti Warrenova, bit će naredni predsjednik. Biden je donatorima u svojoj kampanji prošle godine rekao da vjeruje da su bogataši “jednako patriotski nastrojeni kao i siromasi” i naveo da se “ništa suštinski neće promijeniti” za imućne kada on postane predsjednik.
Mogućnost da Senat ostane u rukama republikanaca – ili da bude tijesno podijeljen – također prija milijarderima. Neki od najambicioznijih pokušaja liberala da uzdrmaju sliku nejednakosti – poput opoziva poreskih olakšica koje je donio Trump, ili novih poreza na bogatstvo – vjerovatno neće proći.
Politička posljedica može biti opasnost koju uspon supermilijardera predstavlja po američku demokratiju – da će oni iskoristiti svoj novac da sagrade političku tvrđavu oko sebe, da steknu još više moći i uticaja.
“Postoji rizik od pojave smrtonosne spirale oligarha”, rekao mi je Collins. “Para ide na paru, moć ide na moć, a bogati koriste svoju moć da izmjene pravila, ne bi li stekli još više para i još više moći.”
Collins se ipak nada da možemo izbjeći tu spirali. On navodi da bi ekstremna nejednakost mogla dovesti do političke pobune. Možda će se naši lideri, kada uvide koliko je pandemija oštetila Amerikance-nemilijardere – početi boriti za radnička prava, za dostupniju zdravstvenu zaštitu i brigu o djeci, za progresivno oporezivanje koje bi moglo smanjiti disparitet između onih na vrhu i svih ostalih.
U nedostatku takvih reformi, kaže Collins, budućnost ne izgleda dobro.
“Čvor koji se stvara bit će teško razmrsiti na miran način”, kaže on.
(TBT, NYT)