Piše: Ian Bremmer, thebosniatimes.ba
Joe Biden će biti naredni predsjednik Sjedinjenih Država, na očaj miliona Amerikanaca i na oduševljenje miliona više. I pristalice i kritičari očekuju da će Bidenova administracija donijeti velike promjene svijetu. To se vjerovatno neće desiti, iz mnogo razloga.
Počnimo od situacije u Americi. Novembarski izbori još jednom su dokazali da je ova zemlja podijeljenija od bilo koje druge napredne industrijske demokratije, što je poseban problem za državu koja bi trebala predvoditi svjetski poredak. Ljevica protiv desnice, establišment protiv antiestablišmenta, oni koji strahuju od pandemije protiv skeptika, itd. – sve političke razlike su dovele do toga da je američka javna i politička klasa mnogo manje zainteresirana da izigrava svjetskog policajca i da se upusti u vojne avanture koje takav epitet zahtjeva. Iste političke podjele su uticale i na apetit Amerike u trgovini, pa su pojedine grupe u SAD postale više usredsređene na osiguravanje većeg parčeta globalnog ekonomskog kolača za sebe nego da se trude da taj kolač bude veći za sve.
Posljedica je prestanak interesiranja američke javnosti za onu vrstu globalnog liderstva koje je Amerika nudila u drugoj polovini dvadesetog stoljeća, kako na ekonomskom, tako i na sigurnosnom frontu. Biden će svakako biti figura koja će manje polarizirati od njegovog (budućeg) prethodnika, ali riječ je o strukturalnim promjenama koje nijedan američki predsjednik realno ne bi mogao riješiti u jednom predsjedničkom mandatu (pa čak ni u dva).
No čak i da američka javnost i politički establišment budu željeli da SAD ponovo preuzmu svoju ulogu svjetskog lidera, i svijet se drastično promjenio od konca 20. stoljeća; toliko da možda i nije važno šta Amerika želi. Evropska unija je, kao i uvijek, zaokupljena svojim internim podjelama: da i zanemarimo predugačke pregovore o Brexitu, posljednja tema su Mađarska i Poljska, koje pokušavaju potopiti proces Fondova za obnovu Evropske unije političkim zamjerkama na uvjete za vladavinu prava koje oni podrazumijevaju.
Rusija je i dalje država u opadanju, zemlja koja više voli komplicirati stvari drugim geopolitičkim silama nego konstruktivno raditi sa njima. A tu je i Kina: globalna sila koja je sve jača, ali i dalje ima suštinske probleme sa liberalnim demokratskim poretkom koji je oblikovao 20. stoljeće. Istina, Kina nije u poziciji da nametne svjetski poredak po svojoj želji (makar nije još) – njen državno-kapitalistički i autoritativno politički model djeluje kao mnogo manje privlačna izvozna roba od demokratije slobodnog tržišta u 20. stoljeću. Posljedica svega je sve slabiji liberalni svjetski poredak koji ne uspijeva prihvatiti jačanje Kine. A to dovodi do još većih lomova.
Na koncu, tu su multilateralne institucije (NATO, Svjetska zdravstvena organizacija, Savjet sigurnosti Ujedinjenih nacija) koje, kada rade zajedno, čine naš globalni poredak boljim. Tokom četiri godine svog mandata, Trump je precizno identificirao sve nedostatke ovih institucija i eksploatirao ih za svoje unutrašnjopolitičke svrhe, ali nije uradio skoro ništa da ih popravi. Ne može se pobjeći od zaključka da ove institucije bolje oslikavaju dinamiku moći iz pedesetih godina prošlog stoljeća nego iz 2020; kada na do dodate činjenicu da mnogi od najdugoročnijih i najvećih izazova – da spomenemo samo neke: jačanje Kine, sajber napadi, klimatske promjene, ratovanje dronovima, pitanja privatnosti i zaštite podataka – uopće nisu postojali kada su ove institucije i organizacije kreirane, počet ćete shvatati širinu problema.
Biden će pomoći, time što će dati javnu podršku i finansirati multilateralne napore da se ovi problemi saniraju, ali ovim institucijama neophodne su fundamentalne i dubinske reforme. I u normalnim uvjetima to bi bio težak zadatak, a kamoli u jeku svjetske pandemije. Ovo je izazov s kojim će ukoštac morati da se uhvati čitava generacija političara, ne samo naredna administracija Sjedinjenih Država.
Dolazak Joea Bidena u Bijelu kuću je važan – na stranu neophodna promjena diplomatske retorike, Bidenov fokus i iskrena želja za rješavanjem pitanja klimatskih promjena veoma je dobrodošla. A kada preuzmu vlast, Biden i njegov tim moći će sarađivati sa saveznicima i istomišljenicima da usmjere planetu na stazu reformi i saradnje koji su joj toliko nedostajali.
Sve to zahtijevat će, za početak, mnogo rada, novca, kompromisa i domišljatosti. Ali i strpljenja i vremena.
***
/Ian Bremmer je predsjednik Eurasia Group i GZERO Media, autor knjige “Us vs. Them: The Failure of Globalism”, kao i urednik u časopisu Time./
(TBT, Nedeljnik)