Libanske vlasti smjestile su nekoliko dužnosnika luke Beirut u kućni pritvor, a Vrhovno vijeće odbrane priopćilo je kako će se oni koji su proglašeni odgovornim za pogreške koje su dovele do eksplozije 4. augusta suočiti s “maksimalnom kaznom”.
Katastrofu je navodno izazvao brod Rhosus, koji je u Beirut stigao 23. septembra 2013. godine. Brod je bio na putu iz Gruzije do Mozambika, a kao teret prevozio je gnojivo koje je sadržavalo amonijev nitrat.
Brod, koji je plovio pod moldavskom zastavom, navodno je pretrpio mehaničke probleme te je prisilno pristao u luku, nakon čega je miješana rusko-ukrajinska posada rješavala probleme koji su nastali s brodom, ali i s kapetanom.
Godinu dana kasnije, Rhosus je još bio u Beirutu, no njegov je vlasnik očito napustio i brod i njegovu posadu, koja je kontaktirala Međunarodnu federaciju prometnih radnika u namjeri da im se vrati plaća i da ih se odveze u njihove matične zemlje.
Brodski teret od 2.750 tona amonijevog nitrata na kraju je premješten u hangar 12 luke. Taj se teret zapalio i eksplodirao 4. augusta; zapaljenje je izazvano iskrama od varenja.
Ali Rhosus i njegov opasni teret su, kako je jednom za Rusiju rekao Winston Churchill, “zagonetka, umotana u misterij unutar enigme”.
Nikolaj Sukhanov, šef regionalnog odjela Ruskog saveza pomoraca, izjavio je za Sputnjik u četvrtak da je Rhosus bio u vlasništvu bugarske kompanije.
Rekao je: “Prema službenim dokumentima, od augusta 2014., vlasnik broda je bugarska kompanija Briar Wood Corporation, koja je i navedena kao registrirani vlasnik. Kada se koristi “zastava pogodnosti”, istinskog je vlasnika broda teško pronaći. Dokumenti su sastavljeni tako da ne dopuštaju otkrivanje odgovornosti vlasnika plovila”.
No, špansko ministarstvo saobraćaja tvrdi da je Rhosus, koji je navodno stigao u luku Seville u julu 2013., bio u vlasništvu kompanije Teto Shipping Limited.
Siberian Times i nekoliko drugih medija tvrde da je, unatoč bizantskom lancu kompanija, pravi vlasnik Rhosusa bio ruski biznismen Igor Grechushkin, koji, kako se izvještava, sada živi u Limassolu, na Kipru.
Gospodin Sukhanov je rekao: “Beirut je obratio pažnju na stanje broda, pronašao tehničke poteškoće i izvijestio potrebu za time da se stanje broda vrati u normalu, ali brodovlasnik je rekao da nema novca i napustio je brod”, nakon čega su vlasti iskrcale teret i stavile ga u skladište.
Pomorstvo je često neizmjerno složena industrija. Brodovi su u vlasništvu pojedinaca ili korporacije i nije rijetko da su vlasnici brodova i naftne kompanije.
Kada brodovi ostare, sve ih je teže održavati i nije rijetkost da ih njihovi vlasnici napuste ili ih čak namjerno oštete, kako bi dobili novac od osiguranja. Treća mogućnost je prodaja broda u ”staro željezo”.
Na svojoj internetskoj stranici, Međunarodna pomorska organizacija (IMO) navodi da je 366 brodova napušteno u razdoblju između 2004. i 2018. godine, dok je 4.866 pomoraca ostalo nasukano u inozemnim lukama.
Od tih slučajeva u decembru 2018. godine, 52 slučaja su još uvijek ostala neriješena.
Izjava IMO-a glasi: “Napuštanje pomoraca ozbiljan je problem koji može ugroziti živote svih onih koje takvo što zahvati. Taj problem trebamo riješiti i za to nam treba stalna suradnja i to ne samo između IMO-a već i nevladinih organizacija posvećenih dobrobiti mornara. Potrebna nam je pomoć i država čije zastave brodovi imaju na sebi, kao i pomoć država gdje se ti brodovi nalaze. Svako od nas ima obavezu zaštititi te mornare”.
Što se tiče opasnih tereta, oni su obuhvaćeni Međunarodnim pomorskim kodeksom opasne robe, koji je usvojen 1965. godine.
IMDG kodeks priznalo je 150 zemalja širom svijeta za 98 % vrste otpreme.
Amonijev nitrat bi bio obuhvaćen klasifikacijskim brojem 5: “tvari koje imaju mogućnost oksidacije”.
Kada amonijev nitrat oksidira, on izaziva visoko eksplozivnu egzotermnu reakciju, što se na vrlo dramatičan način moglo vidjeti u Beirutu.
Glasnogovornik IMO-a rekao je Sputnjiku da je, nakon što je teret bio na kopnu, on samim time postao odgovornost libanskih vlasti.
Malo je vjerovatno da bi libanska vlada mogla tužiti vlasnike broda zbog procijenjene štete od 3 milijarde američkih dolara koja je uzrokovana Beirutu zbog eksplozija, dijelom i zbog vlastitih propusta, libanskih, lučkih dužnosnika koji su na bolji način trebali zaštititi amonijev nitrat.
(TBT, Mediji)