„FIKRET MUSLIMOVIĆ je nakon 28 godina ostao bez službene dužnosti u državnim institucijama, Generalštabu Armije, Združenom stožeru Armije i HVO-a, Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, gdje je od početka rata u BiH imao povlašten i privilegiran status i bitnu ulogu bilo da je formalno imao konkretno zaduženje ili da je djelovao vaninstitucionalno, kao “simpatizer”. U kabinetu novog bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića nije pronađeno savjetničko mjesto za 73-godišnjeg generala u penziji, a ni Bakir Izetbegović, njegov dugogodišnji poslodavac i politički zaštitnik, nije ga uvrstio među dvojicu savjetnika na koje ima pravo kao (ko)predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH. No, moglo bi se reći da je, uprkos tome, Muslimovićev duh ostao lebdjeti nad novim radnim mjestom Bakira Izetbegovića: penzionirani hodža ZIJAD EFENDIJA LJEVAKOVIĆ (68). LJEVAKOVIĆ, koji profesionalno savjetuje lidera SDA u Parlamentu, neka je vrsta Muslimovićevog prokuratora u Izetbegovićevom kabinetu i dokaz kako se u ovom političkom miljeu pozicije i ljudi mijenjaju jedino zato da bi stvari ostale iste, nepromijenjene.
Čudna je, zanimljiva, ali nikako ne i neobjašnjiva veza i bezgranično povjerenje koje decenijama uzajamno razmjenjuju bivši visoki i naperspektivniji obavještajac Jugoslavenske narodne armije, Muslimović s jedne, a s druge strane Ljevaković, vjerski službenik s bogatom karijerom, profesor tefsira, čija je kruna bila titula direktora Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu, nakon čega je i penzioniran.
Ljevaković, rođen u Tešnju, završio je 70-ih godina prošlog vijeka fakultet islamskih nauka u Libiji, a do početka rata službovao je širom Bosne i Hercegovine, u Prijedoru, Travniku, Sarajevu. Na početku rata bio je jedan od najutjecajnijih ljudi u sarajevskoj centrali SDA. Pripadao je širokom i utjecajnom “tešanjskom klanu”, uz Osmana Brku, Mirsada Ćemana (koji je tokom rata obavljao i funkciju predsjednika SDA koje se privremeno odrekao Alija Izetbegović), svog rođaka Irfana Ljevakovića, a kasnije i Amira Ahmića, doživotnog bošnjačkog oficira za vezu s Tribunalom u Haagu.
Upravo najviše zahvaljujući Zijadu Ljevakoviću, Fikret Muslimović je početkom aprila 1992. godine, kada je pristupio armijskim odbrambenim strukturama, dočekan raširenih ruku među stranačkom i vjerskom elitom i ubrzo, bez ikakvih prethodnih dokaza i provjera, promoviran u rasnog nacionalnog intelektualca širokog obrazovanja i ogromnog utjecaja. Postoje mnoge ozbiljne indicije i svjedoci da je Muslimović, koji je na počeku rata pri vrhu Armije RBiH bio zadužen za informiranje i moral, bio inspirator okupljanja najprije muslimanskih, a kasnije bošnjačkih intelektualaca, koje je s vremenom institucionalizirano kroz Stranku demokratske akcije. On je bio spiritus movens prilikom priprema za Kongres muslimanskih intelektualaca, održan u kasnu jesen 1992. godine. Na tom skupu najmudrijih bošnjačko-muslimanskih glava ovaj dojučerašnji rigidni jugoslavenski vojni obavještajac imao je maratonski referat, krcat općim mjestima nacionalističke retorike, uvjerljivo najduži od svih govornika, među kojima je bilo uvaženih akademika, pisaca, inelektualaca relevantnih izvan granica BiH i bivše Jugoslavije“, napisao je Senad Avdić u svom serijalu DESET VELIČANSTVENIH, NEZAMJENJIVIH SENATORA BOŠNJAČKE POLITIKE.
Međutim, sudeći po nepotpunim informacijama Avdić se izgleda prije penzionirao kao novinara od obavještajaca Muslimaovića i Ljevakovića. On previđa da je Ljevaković danas savjetnik u kabinetu bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Šefika Džaferovića, iako napominje da je efendija Ljevaković, koji se nakon zadnjih izbora našao u kabinetu Izetbegovića u Parlamentu BiH kao savjetnik, najbolji dokaz da Muslimović nikada ništa ne prepušta slučaju.
Također Avdić previđa da je Ljevaković bio savjetnik resiul-uleme Husein ef. Kavazovića, te da je član Upravnog odbora Fondacije “Alija Izetbegović” skupa sa Muslimovićem. Pa ako Ljevaković kao Muslimovićev prokurator savjetuje Izetbegovića, Džaferovića i Kavazovića i budali je jasno o čemu se radi. Nije problem imati obavještajce raznih profila ljudi, već je problem što to radi na priprost i budalast način.
(TBT)