Dvije najveće zemlje u kojima se koronavirus najbrže širio su Brazil i Sjedinjene Američke Države. A one imaju jednu zajedničku stvar: vode ih populistički nastrojeni muškarci koji tvrde da su protiv elita i protiv establishmenta.
Predsjednici Jair Bolsonaro i Donald Trump okreću se onome što Daniel Ziblatt, profesor sa Univerziteta Harvard i koautor knjige “Kako umiru demokratije”, naziva “radikalni desničarski ili beralni populizam”. A iako je u Britaniji i Rusiji nedavno stopa zaraženih počela da opada, i te dvije države su doskora imale velike skokove. I njih vode iliberalni populisti, premijer Boris Johnson i predsjednik Vladimir Putin.
Da ovo nije slučajnost vjeruje mnogo politikologa. Iliberalni populisti često odbacuju naučna mišljenja i promovišu teorije zavjere. “Vrlo često oni vode bitke protiv intelektualaca i eksperata iz svih polja”, kaže Steven Levicki, koautor knjige sa Ziblattom.
Bolsonaro je otpustio svog ministra zdravlja i pritiskao savezne države da ukinu mjere ostajanja kod kuće. U Sjedinjenim Državama, Trump je skoro dva mjeseca ratovao sa stručnjacima, predviđajući da će virus nestati “poput nekog čuda”. U Britaniji, vlada Borisa Johnsona na početku je ohrabrivala građane da se i dalje druže, dok su se druge države zatvarale. Sva trojica ovih lidera, kao i Putin, izbjegavala su da koriste zaštitne maske i nastavljali su da se rukuju sa sagovornicima.
Meksiko – tamo je predsjednik Andrés Manuel López Obrador, ljevičarski populista čija je vlada štampala postere na kojima piše da virus “nije ozbiljan” – takođe bilježi jednu od najvećih stopa zaraženosti.
Naučnici koji su pratili reakcije pojedinih država na koronavirus kažu da je oklijevanje sa reakcijom omogućavalo zarazi da se brže širi, kaže Thomas Hejl sa Blavatnikove škole vladavine na Univerzitetu Oxford. Mnoge zemlje u kojimaraste broj inficiranih imaju jednu zajedničku stvar: “kasno priznavanje koliko je ovo urgentna stvar”, kaže on.
Jedan od najčešćih izgovora za sporiji odgovor lidera bila je navodna potreba da ekonomija bude prioritet. No naučnici i ekonomisti kažu da je najbrži put ka ekonomskoj normalnosti zapravo kontrolisanje širenja virusa.
“Postoji lažna tenzija između javnog zdravlja i zdravlja ekonomije”, kaže Wafa El- Sadr, epidemiološkinja sa Univerziteta Columbia u NewYorku.
Drugi dio medalje je takođe zanimljiv. U odnosu na zemlje koje predvode iliberalni populisti, one kojima su na čelu žene bile su mnogo uspješnije u borbi protiv virusa, kao što su neki posmatrači već primijetili. Njemačka, Novi Zeland i Taiwan su dobri primjeri.
Naravno, veza između populista i lošeg ishoda nije savršena. Viktor Orban iz Mađarske i Rodrigo Duterte sa Filipina brzo su reagovali. Broj zabilježenih slučajeva je, čini se, nizak u obje zemlje. Ali i jedan i drugi su iskoristili krizu da se još snažnije obračunaju sa političkim protivnicima.
Ovo nije iznenađujuće – globalni obrasci često imaju izuzetke.
“Da, postoji šema”, kaže Levicki. “Populisti ne vole eksperte – ne vole čak ni da se oslanjaju na eksperte – a antiekspertski odgovor na novi koronavirus je smrtonosan.”
(TBT, NYT)