Bošnjačka politika treba svježu krv. Naročito bi se ova konstatacija mogla odnositi na politiku u Sandžaku. Naš sagovornik upravo pripada plejadi političara novog bošnjačkog talasa. Enis Imamović (rođen 1984. godine) svoj je politički zanat gradio uz starije i iskusnije kolege u prvoj i najstarijoj stranci sandžačkih Bošnjaka. A kako sam ističe, uz lidera SDA Sandžaka Sulejmana Ugljanina naučio je najvažnije političke i nacionalne lekcije. Javnost ga je zapazila preko njegovih govora u Skupštini Srbije. Hrabro i hiruški precizno, govorio je o mnogim, još uvijek škakljivim temama za srbijansko društvo: nacionalizmu, Genocidu u Srebrenici, diskriminaciji Bošnjaka, njihovom statusu i statusu Sandžaka… Prvi je na izbornoj listi Stranke demokratske akcije Sandžaka – dr. Sulejman Ugljanin na skorim parlamentarnim izborima u Republici Srbiji.
Govoreći o vremenu svog odrastanja, te Novom Pazaru i Sandžaku iz vremena tih ratnih godina Imamović je rekao: „Vrijeme devedesetih pamtim kroz napore roditelja da bratu i meni omoguće što zdravije okruženje za odrastanje. Aktivno sam se bavio sportom, pomalo svirao gitaru, bio je to način da se stvori privid normalnosti da odrastamo u uslovima kao i svi tinejdžeri na svijetu.
Danas, iz ovog ugla, shvatam težinu tereta koju su nosili naši roditelji. Sjećam se Agresije na Bosnu i Hercegovinu, danonoćnog praćenja vijesti i brige o rođacima. Sjećam se masovnih hapšenja i pretresa kuća, tenkova koji su opkoljavali Novi Pazar, otmica u Sjeverinu i Štrpcima, nacionalističkih divljanja i konstantnih prijetnji.
Kasnije se desio novi rat, zločini srpskih oružanih snaga na Kosovu i bombardovanje. Djetinjstvo čitave moje generacije oteto je od strane velikosrpske politike koja je uzrok svakog zla i problema na ovim prostorima. Milošević, Karadžić, Mladić, Šešelj, Arkan, Vučić…, čekao sam svoju priliku da se suprotstavim njihovim zlodjelima. Tokom bavljenja sportom, studija u Nišu i druženja s komšijama Srbima vidio sam da u srpskom narodu ima dosta ljudi koji razmišljaju zdravo, koji ne prihvataju zločince i zločine počinjene u njihovo ime. Želimo društvo u kojima se jasno čuje glas tih ljudi“.
(TBT)