Predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA) Bakir Izetbegović obratio se članovima i simpatizerima te stranke povodom 30 godina postojanja SDA.
Izetbegovićevo obraćanje u nastavku prenosimo u cijelosti:
– Kada kažem naš narod, ne mislim samo na Bošnjake, mislim na sve one koji nemaju rezervnu domovinu, niti rezervnu politiku kada je u pitanju ravnopravnost građana i naroda Bosne i Hercegovine. Na sve one koji su, zajedno sa Bošnjacima branili, i spremni su da ponovo brane teritorijalni integritet i suverenitet naše zemlje, njenu čast i ugled, njenu bit koju je rahmetli Alija Izetbegović opisao kao „vjeru da različite vjere i kulture mogu živjeti zajedno”.
Ovu značajnu godišnjicu nažalost dočekujemo u vanrednim prilikama koje nam je donijela pandemija COVID-19. Stoga ćemo svečani skup planiran za današnji dan održati kada se za to steknu prilike, vjerovatno u septembru ove godine.
Tada ćemo dodijeliti i zahvalnice zaslužnim članovima koji su svojim radom dali poseban doprinos istorijskoj ulozi SDA u proteklim decenijama.
A sve je počelo prije 30 godina kada je grupa od 40 hrabrih intelektualaca, umjetnika i poduzetnika odlučila rizikovati slobodu i osnovati prvu alternativnu političku stranku u BiH. Nukleus Inicijativnog odbora su činili intelektualci i aktivisti suđeni u „Sarajevskom procesu”, većinom bivši članovi zabranjene organizacije „Mladi muslimani”, borci za slobodu koji su bili spremni ponovo robijati u komunističkim kazamatima: Alija Izetbegović, Omer Behmen, Hasan Čengić, Džemaludin Latić, Šaćir Ćerimagić, Sulejman Čamdžić, Tarik Muftić.
Snažnu potporu je dala grupa aktivista okupljenih kroz djelovanje pri Zagrebačkoj džamiji: Šefko Omerbašić, Salem Šabić, Mustafa Cerić, Šemso Tanković, Kemo i Faris Nanić . Zatim bardovi sevdalinke Safet Isović i Omer Pobrić. Poduzentici Muhamed Čengić, Abdulah Skaka, Fehim Nuhbegović. Većina članova Inicijativnog odbora nisu više među živima, preselili su na Bolji svijet. Neka je Božiji rahmet na njihove hrabre i plemenite duše. Prvoosnovanoj Stranci su snažnu podršku od samog osnutka dali Bakir Tanović Sulejman Ugljanin, Ejup Ganić, Edhem Bičakčić, Irfan Ajanović, Adil Zulfikarpašić, Muhamed Filipović i drugi.
Zulfikarpašić i Filipović su pomogli da Stranka dobije početni zamah, ali su napravili i prvi raskol u SDA, pred same jesenje izbore 1990. Raskoli će nas zatim pratiti kao loš usud. Prvi sa Zulfikarpašićem je bio najbolniji.
Sljedeći sa Fikretom Abdićem – najtragičniji. A onaj sa Harisom Silajdžićem – najdublji.
A zatim smo izgleda stekli „imunitet”. Jer sve što je slijedilo nije moglo bitnije poremetiti putanju SDA. Kada iz današnje perspektive analiziramo razloge za stare i nove raskole unutar SDA možemo konstatovati da to nisu bila različita politička gledanja, jer politike novosnovanih stranaka su redovito bile skoro pa identične sa politikom SDA. Bile su to, dakle, liderske ambicije, želja da se bude prvi, a ne drugi, treći, ili tridesetitreći u stranačkoj hijerarhiji.
U protekle tri decenije SDA su predvodila tri predsjednika. Prvi, i po hronologiji, a i po svemu bitnome, je Alija Izetebegović – utemeljitelj SDA, neosporni Bošnjački i bosanskohercegovački vođa i prvak.
Njegovo vrijeme je bilo najteže i najhitnije. U prvoj polovini njegovog jedanaestogodišnjeg mandata vraćene su vjerske i građanske slobode, uspostavljeno je višestranačje, organizovan referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine, vraćen je suverenitet države, organizovana i naoružana Armija BiH, odbranjena zemlja od višestruko jačeg, udruženog agresora.
Bošnjaci su vratili svoje istorijsko ime, ime bosanskog jezika, bili su osnovna snaga političke, vojne i diplomatske odbrane BiH. Postali su faktor bez kojeg nema nijedne ozbiljne računice na prostoru Balkana.
Od 1463 do 1992 godine Bosnom su vladali drugi. Njeni sinovi su ginuli diljem svijeta pod tuđim zastavama. NIKADA više neće biti tako, i to je zasluga prve generacije kadrova SDA čijoj su političkoj procjeni bosanskohercegovački patrioti vjerovali bez rezerve. U tom kratkom vremenu su položeni temelji neovisne Bosne i Hercegovine, i zaliveni najjačim vezivom – krvlju patriota i nevinih žrtava.
Da nije bilo Alije Izetbegovića, Patriotske lige koju je osnovala SDA, kadrova SDA koji su u uslovima totalne blokade uspjeli da naoružaju Armiju R BiH, da nije bilo 200.000 boraca, komandira i komandanata Armije Republike Bosne i Hercegovine spremnih da se suoče sa smrću – danas ne bi bilo Bosne i Hercegovine!
Nakon teškog Dejtonskog kompromisa, kojim je zaustavljeno rušenje zemlje i stradanje naroda, uspostavljen mir i sačuvana država Bosna i hercegovina, uslijedile su godine reintegracije i obnove države.
I u tim procesima su lidersku ulogu imali Alija Izetbegović i SDA.
Dezintegracijske sile će zadugo biti žive u BiH. Bit će novih napada na suverenitet države, pravice se namjerne krize i blokade, zagovarati podjele. Pokušavat će nas zamoriti. Ali nikada u tome neće uspjeti.
Zastava BiH koja se zavijorila pred zgradom Ujedinjenih nacija 22 maja 1992 nikada više neće biti skinuta. Jer to je volja bosanskohercegovačkih patriota, i to je volja i interes sila i velesila koje su u odbranu BiH uložile vlastiti ugled i autoritet.
Uvijek će onaj bolji, civilizirani, demokratski, slobodoumni dio svijeta biti uz multietničku Bosnu i Hercegovinu. Šovinističke snage koje bi da razdvoje ljude i narode u BiH će dobivati podršku šovinističkih, ultradesničarskih, ksenofobnih snaga koje razdvajaju i teroriziraju diljem svijeta. Takve snage ponekad ojačaju, buknu, ali nikada ne mogu odnijeti trajnu pobjedu. Jer ljudskom rodu donose zlo i nazadak.
Dobro će uvijek, i nanovo, nadjačati zlo.
Alija Izetbegović je imao težak, ali lijep i smislom ispunjen život. Proveo ga je u borbi, sedamnaest godina je bio u zatvorima i ratovima. Njegova dženaza je bila nalik njegovom životu – teška i veličanstvena. Bosanski patrioti su dostojno ispratili svoga vođu.
Naslijedio ga je tihi i uporni radnik i borac Sulejman Tihić. Njegova politička filozofija – korak po korak – ali uvijek naprijed, davala je rezultat.
I Tihićeva prva polovina mandata je bila plodotvornija od druge polovine. Od 2001 do 2006 su postignute značajne reforme koje su osnažile državu i uklonile dio anomalija koje je sadržavao Dejtonski mirovni sporazum – suprotstavljene vojske, obavještajne i granične službe su ujedinjene u jedan sistem.
Uz podršku međunarodne zajednice, koju su u tom vremenu predvodili odlučni Pedy Asdown i ambasadori SAD uvedena je jedinstvena valuta, usvojena himna BiH, formiran Brčko distrikt, formirana Centralna izborna komisija, uspostavljen Sud i tužilaštvo BiH, Državne sigurnosne agencije, Uprava za indirektno oporezivanje, Direkcija za evropske integracije itd.
(TBT)