Špekulant milijarder George Soros prepoznao je pandemiju Covid-19 kao krizu svog života, a sve zbog šanse za preuređenje društva usred „revolucionarnog trenutka“ za koji tvrdi da je prethodio virusu.
“Prije nego što je pandemija izbila, shvatio sam da smo u revolucionarnom trenutku gdje je ono što bi bilo nemoguće ili čak nezamislivo u normalnim vremenima postalo ne samo moguće, već vjerovatno i apsolutno neophodno”, rekao je Soros u ponedeljak. “I onda je došao Covid-19.”
Priznajući da “događaj bez presedana koji se vjerovatno nikada nije dogodio u ovoj kombinaciji … stvarno ugrožava opstanak naše civilizacije”, filantrop je upozorio “nećemo se vratiti tamo gdje smo bili kad je počela pandemija.”
„Sve ostalo je spremno. Mislim da niko ne zna kako će kapitalizam evoluirati.“
Iako nije precizirao šta je tačno definisalo pre-koronavirus „revolucionarni trenutak“ o kome je govorio, Soros je posljednjih mjeseci uložio milijardu dolara svog ogromnog bogatstva u osnivanje univerzitetske mreže za borbu protiv „nacionalizma“ i klimatskih promjena, nazivajući inicijativu „najvažniji projekat u mom životu“.
I vratio se toj temi u intervjuu u ponedeljak, nagovještavajući da se politički životi i kineskog predsjednika Xi Jinpinga i američkog predsjednika Donalda Trumpa – koga je opisao kao “diktator” i wannabe-diktator, privode kraju. Kriza bi nacije zbližila „na duži rok“, predvidio je, čak i ako kratkoročno „naštete sebi“ iz straha.
Kineska borba sa koronavirusom pokazala je Xi-a “možda ranjivim”, nagađao je Soros, opisujući sebe kao osobu “na strani onih koji vjeruju u otvoreno društvo. A u Kini ima puno ljudi koji se takođe zalažu za otvoreno društvo.” Sorosove fondacije otvorenog društva igrale su istaknutu ulogu u podsticanju „obojenih revolucija“ u društvima kojima nedostaje Sorosova „otvorenost“, dodajući potencijalni sloj prijetnje onome što je na površini zvučalo benigno.
Ali uprkos suštinskom slaganju sa Trumpom da „moramo zaštititi naše demokratsko otvoreno društvo“ ne sarađujući previše s Kinom, Soros je zadržao odbojnost prema američkom lideru. “Takođe ću reći da sam uložio vjeru u Trumpa da će sam sebe uništiti i on je premašio moja najluđa očekivanja”, rekao je.
Grupe koje finansira Soros rade na uklanjanju Trumpa sa vlasti praktično otkako je on preuzeo funkciju, a u novije vrijeme fokusirali su svoje napore na kampanju za glasanje putem pošte za koju su republikanci tvrdili da će otvoriti vrata dosad neviđenim nivoima prevara glasača. U međuvremenu je i sam Soros optužio izvršnog direktora Facebooka Marka Zuckerberga da se udružio sa Trumpovom kampanjom da pomogne Trumpu da osigura ponovni izbor, idući tako daleko da je zahtijevao njegovo uklanjanje iz kontrolne platforme društvenih medija ako ne zaustavi svako političko oglašavanje.
U stvari, Soros vidi diktatore svuda, posebno kao prijetnju EU. U svojoj rodnoj Mađarskoj, rekao je, “Viktor Orban je već iskoristio hitnu situaciju Covid-19 i zarobljeni parlament da imenuje sebe za diktatora.” Takođe mu se činio bolan koncept zakonskog izazova Njemačke prema Briselu o kvantitativnom ublažavanju, izražavajući zabrinutost da bi druge zemlje mogle „slijediti njen primjer“ i započeti stavljanje sopstvenih zakona iznad EU ako ta alijansa odmah ne kazni pridošlice poput Mađarske i Poljske kada „krše zakon EU“.
“Ako presuda njemačkog suda spriječi EU da se odupre ovakvim kretanjima, to će biti kraj EU kakvu znamo”, upozorio je. Izlazak Italije iz EU takođe bi ubilo savez, dodao je.
Pandemija koronavirusa razotkrila je pukotine u kontinentalnom savezu kad su se evropske nacije okrenule jedna protiv druge u sukobu oko zaliha i zatvorile svoje granice u pokušaju da spriječe virus. Italija je posebno pogođena, samo što su susjedi i Brisel uglavnom zanemarili njen vapaj za pomoć. Kada je pomoć stigla, došla je iz neočekivanih krajeva – Rusije, Kine, Kube – ili u obliku usmenih obećanja koja se graniče s uvredljivim, kao što je to bila ponuda Njemačke da primi nekoliko desetina italijanskih pacijenata sa koronavirusom od njih 80.000, kako bi se oslobodila napetosti u zdravstvenom sistemu. Uporedo sa Španijom i Francuskom, Italija se suočava s uništenom ekonomijom jer njeni građani izlaze iz karantena – oko 700.000 djece mlađih od 15 godina nema adekvatnu hranu, prema riječima italijanske poljoprivredne organizacije – dok EU i dalje nerado pruža finansijsku pomoć.
(TBT, logicno.com)