Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Malo ko se ovih dana od moje generacije ne prisjeti filma Gorana Markovića, srpskog reditelja koji je 1982. snimio “Variolu veru”, kataklizmični film o velikim boginjama – virusu koji je deset godina ranije u Srbiji i na Kosovu ubio 35, a zarazio ukupno 175 ljudi. To je, po ocjenama kritike, bio politički film, temeljen na predosjećaju kataklizme, koja galopom stiže.
FRULICA SA HADŽDŽA
„Bio je to uradak koji se ne bavi samo epidemijom i karantenama organiziranim primarno u Beogradu, srcu SFRJ, nego film koji razotkriva pravo lice svih društvenih skupina – od siromašnih do bogatih, i moćnika. I pandemija korone će, nema sumnje, pokazati isto“, tvrdi beogradski epidemiolog dr. Fran Mihaljević, koji je bio glavna figura suzbijanja epidemije u SFRJ.
Beogradski doktor je govorio za hrvatske mediji kako je sve počelo? Službeni podaci kažu da je s hodočašća u Bagdadu virus u Jugoslaviju donio Ibrahim Hoti iz sela Danjane na Kosovu. Kako bilo, u Hotiju je nešto antitijela moralo ostati, jer je po povratku u februaru 1972. neke blage simptome imao, ali je navodno zarazio 11 drugih u svojoj okolini, koji su mu došli čestitati povratak s hadžiluka. Donio je Hoti s puta i razne memorabilije, između ostalog drvene frulice u koje su neki u selu i zapuhali.
Sam Markovićev film i nije imao tako crnu propagandu kao beogradski mediji koji su feljtonizirali ovaj slučaj da bi satanizirali muslimanski vjerski obred hadžiluk. Ja, naravno, nisam vjerovao komunističkoj propagandi, ali svijet, drilovan dugogodišnjim „ispiranjem mozga“, širio je islamofobiju i mržnju prema „zaostalim muslimanima“ i njihovim „nazadnim obredima“.
Bez obzira na propagandu, režim je bio u pravu. Stručni ljekarski timovi djelovali su efektno.
Ima više po(r)uka koje se mogu izvući iz globalne pošasti koronavirusa. Prva je upravo ova da se naglo vratilo povjerenje u institucije i struku.
Inače ne volim domišljate patetične poruke kojima se teolozi i sveštenici umiljavaju svojoj pastvi/džematu u kriznim situacijama i stanjima kakva je pojava koronavirusa. Lijepo je od duhovnih lica da nude utjehu i iskazuju sućut, ali time samo iskazuju i priznaju svoju nemoć da stvarno utiču na životne procese.
To što je Vatikan, na primjer, donio odluku da oprosti grijehe svim žrtvama koronavirusa ima smisla samo kao utjeha i ništa više.
Što se tiče islamskih duhovnih vođa, poput reisul-uleme Huseina Kavazovića, oni za sada izdaju fetve/odluke pragmatične naravi i sve su veoma korisne i razumne. Kako osjećam bosanski muslimani mu vjeruju i pokoravaju se njegovim preporukama u duhu ajeta: „O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i vašim pretpostavljenim.“ (En-Nisa’, 59.)
Mada mislim da ne bi bilo na odmet da se reisul-ulema očituje da su vjernici koji umru od koronavirusa šehidi. Bar tako razumijevamo islamsko tretiranje žrtve od prirodnih nepogoda poput udara groma, poplava, kuge itd.
Ako najveći umovi današnjice iznose apokaliptične prognoze kako će koronavirus promijeniti svijet da više ništa neće biti kao do sada, šta drugo da vjernici shvate nego da je za njih ovo vrijeme katarze, kako osobne tako i kolektivne.
SAMOIZOLACIJA KAO ITIKAF
Muslimani sigurno imaju uporište u svojoj tradiciji da apokaliptične pojave shvate kao posljedicu osobnih grijeha i općedruštvenih devijacija.
Slučaj vremena suše koja je harala u vrijeme halife Omera Hataba, na koju je on regirao javnom molitvom, a potom prijetnjom onome ko zaniječe da je pošast posljedica grijeha, može posložiti kao primjer.
I da se razumijemo, ne vjerujem da će ikad grijesi pojedinca, običnog čovjeka, proizišli iz osobnih poroka prouzročiti općedruštvenu pošast, odnosno kataklizmu, osim ako ne postanu općedruštveni trend na koji vođe i inteligencija ravnodušno gledaju. Pandemije i pošasti prouzrokuju upravo grijesi velikana, vođa i intelektualaca koji donose odluke u ime naroda i čovječanstva, a koji se kose sa temeljnim načelima Božijih zapovijedi, odnosno ljudskih ideala kakvi su prije svih istina i pravda.
Također bosanski muslimani u svojoj tradiciji imaju odgovor i za izolaciju koja ih je zadesila. Svi poznajemo jednu vrstu dobrovoljne izolacije koju prakticiramo u zadnjih deset dana Ramazana, mjeseca posta, kao itikaf, kad se bar dvojica ljudi ispred džemata zatvaraju u džamiju radi duhovne meditacije.
Jedno od Allahovih lijepih imena je „EI-Kabidu, Onaj Koji steže, a milost prema robovima svojim ne susteže. U itkafu se uči dova: „Gospodaru moj , šejtana Ti u lance sveži – sreću i pravi put nam pokaži. Vlast pripada samo Tebi –osnaži nas i povedi nas pravim put sebi! Ti si Onaj Koji steže- oprost i ljubav Tvoju svi insani traže. Podaj nam Allahu moj oprost svoj“!
Dakle, bosanski muslimani na pojavu koronavirusa trebaju gledati tako i odgovoriti na vrlo jednostavan način – teobom/pokajanjem!
Običan svijet to i čini kao što je činio i u ratu odhukujući i učeći istigfare okajavajući bar verbalno grijehe koje je počinio svjesno, a koje je kao takve definirao šerijat. Tako bi hudi vjernici paranoično sebe proganjali uslijed opće bigoterije, vjerske zatucanosti koju su raspirivale neuke hodže kriveći ih za propuste u izvršavanju vjerskih dužnosti u vrijeme komunizma, poput klanja kurbana, ili pečenje rakije, u krajevima gdje uspijevala šljiva. Oni su, gluho bilo, ova dva grijeha smatrali uzrokom klanja muslimana dolinom Drine! Takvu jednu hutbu održao je imam u Zenici u prisustvu Alije Izetbegovića, zbog čega se tadašnji predsjednik države bukvalno kaskatio. Ako postoje grijesi zbog kojih se bosanskim muslimanima desio genocid, i to ne samo jedan, onda su to grijesi njihovih vjerskih i političkih vođa, kako Amirul Muminin, vođa ummeta, tako i vjerskih i nacionalnih vođa.
Ne vjerujem da će teoba biti kabul, bar na dunjaluku, našim političkim i vjerskim vođama, posebno ne pohlepnim tajkunima, koji su ugrožavali temelje države i društva u toj mjeri da je upitno da li će državne institucije uspjeti odgovoriti krizi nastaloj zbog koronavirusa i zaštiti nas od te pošasti. Teoba će biti kabul samo onima koji shvate kolika je blagodat, nimet i bogatstvo imati i živjeti u normalnoj državi koju vode normalni, razumni i pošteni ljudi!
(TBT)