Rođen je 11. marta 1927. godine u Donjoj Mahali, u Mostaru. Kao dječak je stjecao prva pjevačka saznanja od svog muzikalnog oca Mušana, koji je veoma dobro svirao šargiju. Otac Mušan je volio pjesmu pa bi Himzu sa svojom braćom i sestrama poredao ispred sebe i tjerao da pjevaju u jedan glas. Često ih je savjetovao da idu u Muslimansko društvo “Itihad”.
Pored značajnijeg sudjelovanja u dramskoj sekciji M.D. “Itihad” tu je usavršio i svoje recitatorske mogućnosti. Bilo je to između 1935. i 1940. godine. Pred sam Drugi svjetski rat je počeo učiti svirati violinu kod poznatog profesora i majstora violine češkog porijekla Karla Malaceka.
Toga se dobro sjećao: “Nije dovoljno samo korektno otpjevati pjesmu. Ima tu još nešto. Treba prodrijeti u unutrašnje tkivo pjesme. Pjesma ima svoje slojeve kao majdan. A svaka, pa i najlošija pjesma ima svoju utrobu kao što je imamo vi i ja. Do te utrobe treba znati prodrijeti. Treba htjeti prodrijeti. Kad se pozabavite tom ‘geologijom’ ili takvom ‘anatomijom’, pa kad vi uđete u pjesmu i pjesma uđe u vas, pa kad takvu pjesmu ispustite prema drugima, onda će i drugi shvatiti da to nije tek pjesma radi pjesme, nego i više od toga. Dakle, pjesmu treba ‘donijeti’.”, opisivao je Himzo Polovina.
(TBT)