Sa svojim dugim vratom, pačje žutim licem i vragolastim očima, Diego definitivno ima ono nešto. Kao kornjača stara više od stotinu godina nema problema da nađe partnerku za parenje.
Diego je galapagoska džinovska kornjača i jedna od njih petnaest koje učestvuju u programu razmnožavanja na ostrvu Santa Kruz, u Centru za kornjače Fausto Llerena.
Među mužjacima, Diego je pokazao izuzetan libido, toliko da mu se pripisuju zasluge za spašavanje ove vrste od izumiranja.
U saopštenju Nacionalnog parka Galapagos od 10. januara najavljen je kraj programa uz obrazloženje da je evaluacija pokazala da je cilj programa ostvaren.
Program je započet 1965. godine, isprva da bi se spasla populacija kornjača na ostrvu Pinson koje pripada galapagoskom arhipelagu.
U to vrijeme, bilo je preostalo svega 14 kornjača: 12 ženki i dvojica mužjaka, a u program je 1976. godine uključen i treći mužjak, Diego. Prije toga je trideset godina proveo u Zoološkom vrtu San Diego u SAD.
Broj kornjača je zahvaljujući programu sa 15 porastao na 2.000, navodi Jorge Carrión, direktor Parka Galapagos.
Testovi za utvrđivanje očinstva ukazuju da je Diego odgovoran za 40 posto novorođenih kornjača, istakao je James P. Gibbs, profesor šumske biologije na Državnom univerzitetu New York u Sirakuzi. “Drugi povučeniji i manje harizmatičan mužjak – ‘E5’ – odgovoran je za preostalih 60 posto”, dodao je. “Treći – ‘E3’ – nije odgovoran ni za jedno. Diego je imao ključnu ulogu.”
U čemu je bila stvar sa Diegom? Zašto je privukao toliko partnerki i zadobio pažnju međunarodne javnosti, naročito ako se uzme u obzir da je drugi mužjak bio produktivniji?
Profesor Gibbs kaže da Diego ima “veliku ličnost – prilično je agresivan, aktivan i glasan u parenju, te je zato privlačio mnogo pažnje”.
“Ali je jasno da je drugi, tiši mužjak imao više uspjeha”, dodao je profesor Gibbs. “Možda on više voli da se pari noću.”
Profesor Gibbs istakao je i da su ženke same birale sa kime će se pariti.
“Mnogi će se možda iznenaditi, ali kornjače zasnivaju ono što bismo mi nazvali ‘vezama’”, objasnio je on. “Društvene hijerarhije i odnosi džinovskih kornjača su prilično nepoznati ljudima.”
Carrión ima jednostavnije objašnjenje. “Diego bez sumnje ima neke osobine koje ga čine posebnim.”
Profesor Gibbs navodi da su džinovske kornjače postale ugrožene zato što su pirati, ribolovci i mnogi drugi lako mogli da pristupe ostrvima početkom 19. vijeka.
“Divlje koze su živjele na ostrvu godinama i ne samo da su se takmičile sa kornjačama za hranu, već su uništile veći dio njihovog staništa”, dodao je Gibbs.
Carrión smatra da je Diego doveden sa svog matičnog ostrva Espanjola tridesetih godina. Konzervacionisti su 1970. radili na očuvanju i ekološkoj restauraciji Espanjole što je podrazumijevalo i uzgoj kaktusa koji su izvor hrane za kornjače. To je, zauzvrat, pomoglo da se vrsta na granici izumiranja sačuva, objašnjava Carrión.
Jedinstveni oklopi ovih kornjača omogućavaju im da se pruže i protegnu kako bi dosegle hranu.
Diego je, kada se istegne, dugačak oko metar i po. Težak je oko 80 kilograma. Skoro 80 godina otkada je odveden sa Espanjole, Diego će se u martu vratiti na svoje ostrvo. Na njemu je suša, gotovo da nema vode, kaže Carrión, ali je to Diegov dom.
(TBT, NYT)