„SDA je konačno objavila imena budućih ministara, najavljujući besramno još jedan ekspresni povratak u prošlost, vraćajući nas sve zajedno da još jednom svi skupa prođemo kroz isti mračni tunel kroz koji nas SDA vodi već predugo. Tunel bez svjetla na početku, bez svjetla na kraju. Sama tama i mračna bosanska avlija“, piše Edin Zubčević u svojoj kolumni objvaljenoj na portalu Nomad.ba.
On posebnu pažnju daje izboru glumca Emira Hadžihafizbegovića za ministra kulture Kantona „arajevo zbog čega se, kako tvrdi Zubčević, javnost je sablaznula.
„Nakon nedavno objavljenog video snimka, što je prekrio bosanski i regionalni komad internetskog neba, malo ko je očekivao, nakon svega viđenog u tom filmu i još jedne sjajne uloge koju je Emir H odigrao, da će ostati kandidat za ministra kulture Kantona Sarajevo, ispred najveće stranke u Bošnjaka muslimana. Najznačajniji dramaturški trenutak videa – u kadru, krupno, pojavljuje se flaša viskija, 12 godina starog Chivasa, a u drugom planu glavni junak, cupka u mjestu, go do pasa, zgužvan i razguljen k’o mačka. Ugledavši bocu i u njoj zatočeno ćilibarsko svjetlo, ozaren poput majke kad ugleda dijete, žureći u susret, pružajući ruke, skraćujuću put prema tamnom zlatu vatrene vode. Prihvatio je bocu Chivasa kao majka dijete, i onako go do pasa iz flaše potegao, muški, kako samo potegnuti može neko ko se već dobro napotezao. Beskrajno talentovan pred kamerama uspio je u ritmu muzike proturiti flašu Chivasa samom sebi kroz noge, vještinom pijanog kozaka, zabijajući pri tome jedan od najimpresivnijh autogolova, još od kako je skupštinski papak uslikan. Ali to, bjelodano, nikome ne predstavlja nikakav problem, a najmanje politički.
SDA-u nije problem što će Sarajevo dobiti ministra kulture koji pije Chivas iz flaše go do pasa. Ipak, čini mi se da je malo problem što dobijamo ministra muslimana koji pije Chivas iz flaše go do pasa, uz podršku i pratnju šejtanske muzike. Nije to snimak koji je nastao davno, već nedavno. Imala je SDA i prije ministra kulture koji pije, ali nije bio musliman, pa to u sekularnom društvu, kakvo Bosna nadamo se najiskrenije još uvijek jeste, nije problem. Istina, ni taj ministar, iako nije musliman, nije pio Chivas iz flaše go do pasa, a pogotovo to nije radio između dvije džume, jer kao nemusliman ne ide na džume, za razliku od muslimana Emira H.“, piše Zubčević i poentira osobnim zaključkom:
„Spremajući se ambiciozno za desetku na ispitu iz Islamske filozofije kod rahmetli profesora Hasana Sušića, pročitao sam od korica do korica i Najčasniju od svih Knjiga. Sjećam se da je nana bila radosna kad sam joj pričao da mi je naumpala dok sam čitao jednu suru. Nisam ni slutio koliko će mi puta naumpasti upravo ajeti iz te sure, a poslijeratna SDA me često podsjeti na suru El-Munafikun koja govori o odnosu munafika, licemjera, prema Allahu, prema Poslaniku a i prema vjernicima.
U različitim surama u Kur’anu pojam “nifak” (licemjerje, dvoličnost) se spominje 37 puta, i to isključivo u množini; munafik u jednini se ne spominje niti jednom (!). Riječ munafik na arapskom znači prikrivati, skrivati nešto, pa je munafik onaj koji skriva istinu. Allah je munafike opisao gorim od otvorenih nevjernika!“
(TBT)