Svake večeri, milioni ljudi hvataju se Fitbitsa, Apple sata i različitih aplikacija u pokušaju da se dobro naspavaju. Ili makar bolje.
Tvorac Pokémona vidi priliku da na sve obimnije tržište “sleep trackera” plasira Pokémon Sleep 2020. godine.
U nadi da će Pokémon Sleep postati viralan koliko i Pokémon Go 2016. godine, Pokémon Sleep će pratiti obrasce spavanja i mijenjati igru u zavisnosti od dužine spavanja korisnika, ali i vremena kada se korisnik budi.
Istraživači, međutim, upozoravaju da potjera za savršenim snom može biti kontraproduktivna. U nekim slučajevima, ljudi provode mnogo vremena u krevetu pokušavajući da povećaju broj sati, zbog čega se nesanica pogoršava.
Raphael Vallat, istraživač sna na Univerzitetu Californie u Berkeleyu, navodi da aplikacije za spavanje pružaju nepotpunu sliku o kvalitetu sna zato što ne mogu da mjere faze sna. On je za The New York Times rekao da aktivno praćenje sna može izazvati anksioznost koja dalje nepovoljno utiče na san.
Za kolumnistu New York Timesa Briana Chena koji se bavi potrošačkom tehnologijom, praćenje sna samo mu je donijelo loše raspoloženje.
“Tehnologija mi na kraju nije pomogla da spavam više”, napisao je Chen. “Podaci mi nisu pomogli da pronađem odgovor na pitanje kako da riješim svoje probleme sa snom.”
Podaci mogu da ponude uvid u obrasce spavanja, ali neki ljudi potencijalno su genetski predisponirani da se lakše kvalitetno naspavaju.
Otkada ga poznajem, Brad Johnson nije mogao da spava više od šest sati. I uvijek se osjeća odmorno i spremno da započne dan. “Kad bi mi neko platio 100.000 dolara da noćas spavam osam sati, ne bih mogao”, rekao je za New York Times.
Johnson ima još šest članova porodice koji potpuno normalno funkcionišu sa manje sati sna od onoga što je preporučeno. Istraživači su utvrdili da su svi ono nosioci istog gena, ADRB1, koji utiče na minimalan broj sati sna neophodan za normalno funkcionisanje.
Ovaj gen javlja se kod jedne osobe od 25.000 ljudi, objasnio je za New York Times dr Luis Ptacek, jedan od istraživača i neurologa na Univerzitetu Californije u San Franciscu.
Drugi gen koji je dr Ptacek identifikovao ne utiče na dužinu sna, već na vrijeme kada se spava.
Kao što sove odlaze na spavanje, oko troje od hiljadu “ekstremnih jutarnjih hronotipa” budi se da započne dan. Ovi ljudi pate od napredne faze spavanja, “trajnog džet-lega”, napisala je kolumnistkinja New York Timesa Jane E. Brody.
“Problem je u tome što toliko malo znamo o tome šta je san i čemu služi”, ističe dr Ptacek. “Sa identifikovanjem sve više i više gena, nadamo se da ćemo ustanoviti koji je sistem – ili sistemi – od ključnog značaja za spavanje.”
Aplikacije za praćenje zna možda nisu korisne kako se neki nadaju, ali Pokémon Sleep, jedna osoba navodi, sigurno nije rješenje.
“’Učiniti spavanje zabavnim’ je koncept koji bi mogao da postoji samo danas kada se ništa ne smatra dovoljno dobrim ili čak validnim ukoliko ne doprinosi nekakvoj sekundarnoj ekonomiji”, napisao je na Twitteru Ian Bogost, dizajner video-igrica i autor knjige Play Anything, pošto je najavljen Pokémon Sleep.
On je dodao da će ljudima u jednom trenutku biti potrebne igrice “da igrice budu zabavnije”.
(TBT, NYT)