Ona i još dvoje državljana BiH poslali su pismo vlastima prije više od šest mjeseci gdje pišu kako se žele vratiti u Bosnu i Hercegovinu.
Muhamedagićina kći, koju majka nije htjela imenovati, rekla je u pismu da se želi vratiti s djecom, da žali odluku o pridruživanju terorističkoj organizaciji na Bliskom istoku i da je spremna stati pred sud.
Vlasti ipak i dalje nisu uspjele pronaći način za povratak njen i još desetaka drugih žena i djece iz kampova gdje sada žive.
“Vjerovali smo da će se stvari brže odvijati, barem kad je riječ o našem ministarstvu sigurnosti, ali do dana današnjeg se ništa nije dogodilo”, ispričala je Senija Muhamedagić BIRN-u.
Inzistira kako je njena kći svjesna svoje krive odluke. “Naravno da je trebalo skupitipuno hrabrosti napisati nešto, pokajati se i tražiti pomoć”, tvrdi Senija.
Šest mjeseci nakon što su američke vlasti proglasile poraz Islamske države, više od 100 muškaraca, žena i djece izvorno iz BiH smješteno je u kampovima u Siriji.
Službeno Sarajevo sada se nalaz pred nekoliko teških izazova: kako potvrditi identitet djece bosanskih roditelja rođene u Siriji, kako se brinuti za bivše sljedbenike ISIL-a jednom kad se vrate u BiH i – što je vjerojatno jedno od najosjetljivijih pitanja – treba li suditi ženama povratnicama s bojišta.
Mjesecima humanitarne organizacije upozoravaju države da trebaju ubrzati proces povratka svojih građana zato što uvjeti u kampovima postaju neizdrživi, posebno djeci. Kamp al-Hol na sjeveroistoku Sirije ima više od 70.000 izbjeglica, a više od 90% su žene i djeca. UN je nedavno objavio poražavajuće brojke – oko 390 djece je umrlo u al-Holu od početka godine i to zbog izlječivih bolesti.
Kći Senije Muhamedagić i njenih četvero djece pronašli su utočište u kampu al-Roj, također u sjeveroistočnoj Siriji, gdje su uvjeti nešto bolji, ali i dalje teški.
Vlasti u BiH još nisu službeno objavile kada očekuju povratak žena i djece iz Islamske države. Međutim, neslužbene informacije govore da su žene i djeca trebali stići još prošlog ljeta. Lokalne vlasti užurbano pripremaju teren za povratak oko 30 žena, 70 djece i otprilike 10 muškaraca.
BIRN doznaje i da su sigurnosne službe dobile informacije da su neke bh državljanke sudjelovale u borbama u Siriji, a neke su čak bile šerijatske policajke, a ta policija je bila odgovorna za mnoge zločine nad civilima.
Bosna i Hercegovina još nije podigla niti jednu službenu optužnicu protiv bilo koje od tih žena, ali odvjetnici tvrde da će postoji realna šansa da će neke žene biti optužene ne samo za terorizam već i za ugrožavanje sigurnosti djeteta odvođenjem na bojište Iraka i Sirije.
Malik Garibija, ministar za socijalna pitanja Kantona Sarajeva, tvrdi da bi žene trebalo promatrati isključivo kao žrtve.
“Nisu sudjelovale u borbama, nisu bile na bojištima, to su žene i djece koje su i same često bile žrtve različitih oblika nasilja”, uvjeren je Garibija.
“Sama činjenica da su vidjele razne grozote ostavila im je značajne traume, što pokazuje da su to žrtve i da mi kao društvo imamo jednostavan izbor: hoćemo li ih zanemariti i dopustiti im da krše zakone na razne načine kao odgovor na ranije traume, ili ćemo da ti sve od sebe da se što prije vrate normalnom životu i postanu produktivne građanke što je prije moguće”, pita se on.
Senija Muhamedagić uvjerena je da će njena kćer i druge dvije državljanke BiH koje su već tražile od vlasti da im se dopusti povratak, dokazati po povratku da im je stvarno žao zbog pridruživanja Islamskoj državi.
“Svako griješi”, govori Senija. “Već su se pokajale. Napisale su pismo i sve to, ali kad dođu, to će i pokazati. Bit ću najsretnija kad ih sretnem, kad zagrlim svoju kćer, zagrlim svoju unučad, i ne bojim se ničega”, naglašava Senija.
Ona i još dvoje državljana BiH poslali su pismo vlastima prije više od šest mjeseci gdje pišu kako se žele vratiti u Bosnu i Hercegovinu.
Muhamedagićina kći, koju majka nije htjela imenovati, rekla je u pismu da se želi vratiti s djecom, da žali odluku o pridruživanju terorističkoj organizaciji na Bliskom istoku i da je spremna stati pred sud.
Vlasti ipak i dalje nisu uspjele pronaći način za povratak njen i još desetaka drugih žena i djece iz kampova gdje sada žive.
“Vjerovali smo da će se stvari brže odvijati, barem kad je riječ o našem ministarstvu sigurnosti, ali do dana današnjeg se ništa nije dogodilo”, ispričala je Senija Muhamedagić BIRN-u.
Inzistira kako je njena kći svjesna svoje krive odluke. “Naravno da je trebalo skupitipuno hrabrosti napisati nešto, pokajati se i tražiti pomoć”, tvrdi Senija.
Šest mjeseci nakon što su američke vlasti proglasile poraz Islamske države, više od 100 muškaraca, žena i djece izvorno iz BiH smješteno je u kampovima u Siriji.
Službeno Sarajevo sada se nalaz pred nekoliko teških izazova: kako potvrditi identitet djece bosanskih roditelja rođene u Siriji, kako se brinuti za bivše sljedbenike ISIL-a jednom kad se vrate u BiH i – što je vjerojatno jedno od najosjetljivijih pitanja – treba li suditi ženama povratnicama s bojišta.
Mjesecima humanitarne organizacije upozoravaju države da trebaju ubrzati proces povratka svojih građana zato što uvjeti u kampovima postaju neizdrživi, posebno djeci. Kamp al-Hol na sjeveroistoku Sirije ima više od 70.000 izbjeglica, a više od 90% su žene i djeca. UN je nedavno objavio poražavajuće brojke – oko 390 djece je umrlo u al-Holu od početka godine i to zbog izlječivih bolesti.
Kći Senije Muhamedagić i njenih četvero djece pronašli su utočište u kampu al-Roj, također u sjeveroistočnoj Siriji, gdje su uvjeti nešto bolji, ali i dalje teški.
Vlasti u BiH još nisu službeno objavile kada očekuju povratak žena i djece iz Islamske države. Međutim, neslužbene informacije govore da su žene i djeca trebali stići još prošlog ljeta. Lokalne vlasti užurbano pripremaju teren za povratak oko 30 žena, 70 djece i otprilike 10 muškaraca.
BIRN doznaje i da su sigurnosne službe dobile informacije da su neke bh državljanke sudjelovale u borbama u Siriji, a neke su čak bile šerijatske policajke, a ta policija je bila odgovorna za mnoge zločine nad civilima.
Bosna i Hercegovina još nije podigla niti jednu službenu optužnicu protiv bilo koje od tih žena, ali odvjetnici tvrde da će postoji realna šansa da će neke žene biti optužene ne samo za terorizam već i za ugrožavanje sigurnosti djeteta odvođenjem na bojište Iraka i Sirije.
Malik Garibija, ministar za socijalna pitanja Kantona Sarajeva, tvrdi da bi žene trebalo promatrati isključivo kao žrtve.
“Nisu sudjelovale u borbama, nisu bile na bojištima, to su žene i djece koje su i same često bile žrtve različitih oblika nasilja”, uvjeren je Garibija.
“Sama činjenica da su vidjele razne grozote ostavila im je značajne traume, što pokazuje da su to žrtve i da mi kao društvo imamo jednostavan izbor: hoćemo li ih zanemariti i dopustiti im da krše zakone na razne načine kao odgovor na ranije traume, ili ćemo da ti sve od sebe da se što prije vrate normalnom životu i postanu produktivne građanke što je prije moguće”, pita se on.
Senija Muhamedagić uvjerena je da će njena kćer i druge dvije državljanke BiH koje su već tražile od vlasti da im se dopusti povratak, dokazati po povratku da im je stvarno žao zbog pridruživanja Islamskoj državi.
“Svako griješi”, govori Senija. “Već su se pokajale. Napisale su pismo i sve to, ali kad dođu, to će i pokazati. Bit ću najsretnija kad ih sretnem, kad zagrlim svoju kćer, zagrlim svoju unučad, i ne bojim se ničega”, naglašava Senija.