Cancun, Mexico – Donna Ferguson probudila se u Cancunu prije nego što je svanulo i pošla kratkim hodnikom iz hotela u bolnicu Galenija.
Kasnije tog jutra, dr Thomas Parisi, hirurg koji je prethodnog dana doletio iz Amerike, stajao je pored bolničkog kreveta u kojem je Donna ležala.
“Spremna sam”, rekla je Donna (56) doktoru nekoliko minuta prije nego što će je povesti u operacionu salu na operaciju koljena. Ne samo da će dobiti besplatnu zdravstvenu njegu ovdje, već će po povratku u SAD primiti ček na 5.000 dolara.
Bolnički troškovi koje predviđa američki zdravstveni sistem toliko su visoki da je finansijski isplativije – i za visoko stručnog hirurga i za pacijenta – otputovati izvan SAD i obaviti operaciju u privatnoj meksičkoj bolnici.
Donnino zdravstveno osiguranje pokriva poslodavac Donninog supruga, a troškovi operacije u Cancunu upola su manji nego što bi intervencija na koljenu koštala u Americi. Dr Parisiju koji je u Cancunu proveo manje od 24 sata plaćeno je 2.700 dolara, trostruko više nego što bi mu platio Medicare, vladin osiguravajući program za starije Amerikance koji pokriva najveći obim zdravstvenih troškova u Americi. Po ovom programu nerijetko se ravnaju i cijene privatnih osiguravajućih programa.
Donna Ferguson je samo jedna od stotina hiljada američkih državljana koji svake godine jeftiniju zdravstvenu njegu zatraže izvan Amerike.
Kompanija NASH iz Denvera već je pronašla način da profitira od ove vrste medicinskog turizma; ona organizuje liječenja i intervencije za nekoliko desetina Amerikanaca svake godine upravo u Galeniji od 2017.
Dr Parisi, diplomac Klinike Mayo, jedan je od 40 hirurga ortopedije u Americi koji su potpisali ugovor sa kompanijom NASH da slobodnim danima putuju u Cancun gdje se sreću sa pacijentima iz Amerike.
NASH igra na pretpostavku da će američki hirurg ublažiti sumnje i strahove koji muče ljude koji razmišljaju o odlasku na operaciju u inostranstvo i naposlijetku uvjeriti američke poslodavce da svojim zaposlenima ponude ovakvu vrstu zdravstvenog osiguranja.
NASH za svaku intervenciju naplaćuje fiksnu cijenu poslodavcu ili posredniku, a pacijenti koji odaberu da se liječe van zemlje od svojih poslodavaca dobijaju ček.
“Medicinski turizam uglavnom znači slijepo putovanje u udaljenu zemlju, u nepoznatu bolnicu gdje vas čekaju neki nepoznati ljekari sa neprovjerenim instrumentima”, objašnjava James Polsfut, izvršni direktor kompanije NASH. “Mi nudimo potpuno drugačije iskustvo.”
Putovanje izvan zemlje uvijek sa sobom nosi određene rizike, ali visoke cijene u američkim bolnicama ovu odluku čine relativno lakom: Donnina operacija koljena u SAD bi koštala 30.000 dolara, možda čak i dvostruko ili trostruko više od toga, dok u Galeniji u Cancunu njena cijena iznosi 12.000, navodi dr Gabriela Flores Teón, direktorica ove ustanove. Noć u Galeniji košta 300 dolara, dok u američkim bolnicama u prosjeku iznosi 2.000.
Veliku uštedu omogućava i cijena instrumenata i materijala neophodnih za operaciju. Isti implantat koji bi u SAD pacijentkinja dobila za 8.000 dolara, u Galeniji je koštao 3.500.
Ima i onih koji su i dalje skeptični.
“Poznata kultura i atmosfera na inostranoj destinaciji možda je dopadljiva nekim Amerikancima, ali ne smatram da je to održivo”, kaže Irving Stackpole, zdravstveni konsultant. On dodaje da mnogi pacijenti misle da u inostranstvu njega ne bi bila jednako dobra kao kod kuće.
“Ovo je bilo sjajno iskustvo”, kaže Donna Ferguson dva dana pošto je operacija obavljena. “Čak i da je koštalo isto, došla bih ovdje jer je potpuno drugi nivo njege – ponašaju se kao da ste porodica.”
(TBT, NYT)