„Sarajevo sa svojim kantonom trebalo bi biti najrazvijenija sredina u svakom pogledu“, piše Ozren Kebo, kolumnista portala analiziraj.ba. „Tu nekakvih novaca i nekakvog života i dalje ima, ali situacija nije obećavajuća. Glavna politička bitka više se ne vodi između okoštale i mastodontske SDA (koja je u brojnim aspektima naslijedila bivši Savez komunista), s jedne strane, i ljevice, s druge. Nažalost, glavna politička bitka u ovom trenutku je ona između dvije ideološki sestrinske stranke – SDA i Naroda i pravde. Prvo su se posvađali oko novca, a potom su se razišli ideološki, tako nekako glasi slavna izreka Abdulaha Sidrana koja se bez većih adaptacija može primijeniti na raskol između Dine Konakovića i njegovih bivših kolega. Nakon što je otišao iz SDA, Konaković je postao najglasniji i najzamjetniji kritičar vodeće bošnjačke partije, njenih koruptivnih i nepotističkih praksi. Problem je što je i sam involviran u slične prakse. Još veći problem je što je Konaković politički teritorij za sebe i svoju stranku našao – desnije od SDA, čime se kvalificirao za status ozbiljne društvene i političke prijetnje. O njegovom angažmanu povodom Povorke ponosa već je mnogo rečeno, a najnoviji skandal, kad je iz budžeta dao 60.000 maraka za nešto što se deklarira kao BANU, Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti, pokazuje da nije daleko odbrodio od stranke koju kritizira. Glavno je pitanje – kako se moglo desiti da u Kantonu Sarajevo Konaković postane najistaknutija opoziciona figura? Pa tako što je uletio u prazan opozicioni prostor koji su trebali da pokrivaju ljevica i stranke centra. Taj je prostor očigledno bio ispražnjen od akcije i istinskog opozicionog djelovanja, što zbog mlakog angažmana nadležnih stranaka, što zbog korupcije u njihovim redovima, koja im ne dozvoljava da kritiziraju kod vlasti ono što i sami rade. To međutim nije smetalo živahnom Konakoviću i tako smo u glavnom gradu Bosne i Hercegovine dobili atmosferu koja je bliža prijetnji nego obećanju“, zaključuje Kebo.
(TBT)