Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Vjerovatno se Dragan Čović gorko kaje zbog propuštene (post)izborne šanse da prihvati formiranje vlasti na federalnom i državnom nivou sa ljevicom, što su mu sugerirali neki sarajevski intelektualci. To što mu se Aluminij bukvalno sručio na glavu nije posljednji taksirat koja će ga stići zbog ove pogrešne procjene. A da mu je doteklo pameti mogao je biti istinski nosilac proevropskih procesa koji su nužni da bi se Bosna i Hercegovina pomakla iz kaljuže u koju je zapala i gdje tapka već dugi niz godina. On se očito rukovodio više instinktima i osjećaju kako postoji hemija između nacionalizama Hrvata i Bošnjaka te je, bez obzira na personalni animozitet koji bukti između njega i Izetbegovića, odlučio koalirati sa SDA-om.
VERBALNI BOJNI OTROVI
Doduše, ni Nermin Nikšić nije pokazivao baš silnu želju za koaliranjem sa HDZ-om, iako je imao jedan sastanak na tu temu sa Draganom Čovićem. Očito se uslijed dugogodišnje političke vrteške koju u krugu vrte/obnašaju Čović, Izetbegović i Milorad Dodik svima zamantalo, pa i Nikšiću koji nije dobro uočio da bez obzira na ideološku averziju prema ideologiji HDZ-a, država Bosna i Hercegovina mora strijemiti samo u pravcu gdje se geografski pozicionirala Hrvatska. Da je Nikšić imao malo više kuraži pa da je nakon što je opozicija bila formirala skupštinsku većinu u Federalnom parlamentu malo mudrije vodio politiku prema HDZ-u, mogao je dovesti Čovića pred svršen čin i primorati ga na koaliciju. Tad je, sudeći prema tadašnjim njegovim istupima, i lider SBB-a Fahrudin Radončić bio raspoložen podržati Nikšića.
U ovako otrovnom verbalnom političkom ratu između lidera nacionalnih blokova malo ko uočava i gleda u pravcu puta kojim je Bosna i Hercegovina usudom, a ne pukom voljom njenih žitelja, upućena da kroči u svoju budućnost. To je od Bošnjaka jedini bio shvatio veliki bošnjački intelektualac u vrijeme komunizma Fuad Muhić kad je osnovao Republikansku stranku. Možda je tu svoju političku viziju da Bosna i Hercegovina može opstati samo priključenjem u EU i to preko Hrvatske, platio glavom. Čitao sam njegov program kao i policijski izvještaj o tragičnoj smrti i vjerujem da je umro nakon atentata koji je na njega izvršio agent KOS-a u njegovoj vikendici nedaleko od Sarajeva.
Vrlo česte eskapade hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, ma kako bile otrovne, ne bi smjele biti izlika bošnjačkim političarima da odustanu od ovog pravca, jer će inače dovesti Bosnu i Hercegovinu da ovisi o pitanju Kosova te da će se njen status, da ne kažem budućnost, vezati za Beograd, što i jeste glavni cilj politike Milorada Dodika. Dolazak u Beograd Aleksandra Bocana-Harčenka, bivšeg ambasadora Rusije u Sarajevu, nekim analitičarima je znak da politički vjetrovi sa Zapadnog Balkanu pušu prema Beogradu. Zvali to „Jaltom 2“ ili nekim novim balkanskim samitom, za očekivati je finalizaciju pregovora između Prištine i Beograda, bar do naredne godine kada su lokalni izbori u Bosni I Hercegovini. Šta ako kao politički aneks sporazuma između Beograda i Prištine bude ponuđen novi Ustav za Bosnu i Hercegovinu koji će Dodik morati prihvatiti pod pritiskom Aleksandra Vučića, kakve se špekulacije mogu čuti u diplomatskim krugovima?! Teško pitanje, tim prije jer se radi samo o špekulacijama. Ali, teže je pitanje ko je taj ko će se o tome izjašnjavati ispred Bošnjaka. Da li će se pitati samo Bakir Izetbegović, koji je nakastio, zadržati lidersku poziciju i nakon Kongresa SDA?
NAŠA „LAŽA I PARALAŽA“
Vrlo je bitno da se o tome bude pitala i opozicija, konkretno Bh. blok s obzirom da imaju dijametralno različite poglede na viziju ustrojstva države od SDA. Komediju Jovana Sterije Popovića „Laža i paralaža“ Bošnjaci proživljavaju u formi drame. Nikšićevo veliko „NE“ Bakiru Izetbegoviću može se shvatiti samo kao nepristanak na njegovu viziju paradržave, jer je ambicija ljevice, odnosno Bh. bloka stvaranje istinske države. Malo ko će u Sarajevu priznati da je imidž Bošnjaka, pa tako i ugled Bosne i Hercegovine u Evropi veoma loš i da je bukvalno srozan. Mnogi su skloni povjerovati izjavama Grabar-Kitarović o dominaciji militantnog islama bar u zvaničnoj ideologiji političko-vjerskih bošnjačkih elita, a velika većina sa dosta skepse i podozrenja gleda njihov odnos prema sekularizmu i tretman (lijevih) političkih oponenata. I to je sigurno jedan od motiva zbog čega vlada Edina Forte ima podršku nekih međunarodnih krugova u Sarajevu.
Zato je pitanje svih pitanja šta zaista može učiniti Bh. blok? Prvo, faza zastrašivanja i podmićivanja od strane režima je prošla i ono što je ostalo „na nogama“ u opozicionim redovima sigurno vrijedi i odatle se očekuju konkretni rezultati. Samo zato što je velika kriza u pravosuđu potkupljivanje i prijetnje, čime se služila SDA u svom lovu na ljevicu, da bi dobila kantonalne vlade u Tuzli i Zenici nije dobilo sudske epiloge. Eklantan je primjer Enver Bijedić iz Tuzle koji je ucijenjen od strane režimske pavosudno-policijske mafije, odnosno „balijske Udbe“ morao napraviti raskol u SDP-u i podržati SDA. Neko iz DF-a, kako tvrde državni službenici bliski SDA-u, posjeduje audio snimak, sačinjen na golf-terenima, u kojem Bijedić pristaje na proviziju od 10% da dodijeli tender jednoj građevinskoj firmi za granju dionice auto-puta. Samo zato što je neko moćniji od Bijedića taj posao dodijelio drugoj turskoj kompaniji, Bijedić nije uhapšen. Ali, u svakom slučaju to bi bila afera poput afere „reket“ i „potkivanje“.
I samo zato što je Edin Forto sušta suprotnost Bijediću, „bez oraha u džepu“, politički pritisak SDA kao i nesmiljena medijska propaganda do sada nisu dala željene rezultate. I kao takav Forto će, po sili zakona statike, biti najslabija karika u piramidi vlasti koju bi konačno trebala formirati koalicija SDA – DF i SBB na višim državnim razinama. Ovaj mladi i radini čovjek teško će izdržati takvo breme na leđima. Ali, njegova dosadašnja rola u politici veoma je pozitivna, jer šalje drugačiju poruku i sliku prijestolnice države od one koju je Sarajevo imalo kao prijestolnica Izetbegovićeve paradržave.
(TBT)