Doktori su pronašli novi pristup da “izvlače” riječi direktno iz ljudskog mozga.
Ovaj naučni proboj demonstrira kako namjeru da izgovorimo određene riječi, one mogu biti sakupljene i pretvorene u tekst dovoljno brzo kako bi se održao tempo normalnog razgovora.
U svom trenutnom obliku, softver radi samo sa osnovnim rečenicama sa kojima je treniran, ali naučnici vjeruju da je on korak bliže jednom moćnijem sistemu, koji može da dekodira u realnom vremenu riječi koje osoba ima namjeru da izgovori.
Doktori sa univerziteta u Californiji upustili su se u ovaj zadatak kako bi paralisanim osobama omogućili tečniju komunikaciju nego što je do sad to bilo moguće. Trenutni uređaji za komunikaciju funkcionišu tako što registruju pomjeranje očiju ili trzaje mišića kako bi se kontrolisala virtuelna tastatura.
“Do dan danas ne postoji ni jedan sistem koji omogućava korisnicima da imaju interakciju u brzini ljudskog razgovora” rekao je Edward Chang, neurohirurg i glavni istraživač studije objavljene u časopisu “Nature Communications“.
Studija, finansirana od strane Facebooka, omogućena je zahvaljujući trojici zbog pacijenta epileptičara koji su bili pred operacionim stolom. Pijre nego što su operacije započete postavljene su im sitne elektrode direktno na mozak sa ciljem da zabilježe izvor napada epilepsije.
Tokom svog boravka u bolnici, sva tri pacijenta prihvatila su da budu dio Čangovog istraživanja, prenosi Guardian.
Elektrode su korištene u zapisivanju moždane aktivnosti, dok su pacijenti na 9 postavljenih pitanja odgovarali sa 24 unaprijed smišljenih odgovora.
Sa ovim podacima, Chang i njegov tim napravili su kompjuterski model koji je učen da spaja posebne obrasce aktivnosti mozga sa pitanjima i odgovorima koji su prezentovani pacijentima. Softver gotovo momentalno, i samo na osnovu moždanog signala, može da identifikuje koje pitanje je pacijent čuo i kako odgovara, sa preciznošću od 76%, odnosno 61%.
Iako još uvijek rudimentaran, softver je omogućio pacijentima da odgovore na pitanja o muzici koja im je omiljena; kako se osjećaju; da li im je vruće ili hladno…
O pored naučnog prodora, postoje prepreke na putu. Softver treba unaprijediti tako da on usput prevodi moždane signale u raznovrsnije rečenice. Za ovo su potrebni algoritmi trenirani na ogromnoj količini izgovorenih riječi i snimljenih moždanih aktivnosti.
Još jedan cilj je da se pročita “unutrašnji govor”, s obzirom da softver sada prati signale u mozgu vezane za pomjeranje usana, jezika, vilice i grkljana.
“Nisam zainteresovan da razvijem tehnologiju koja bi razotkrivala šta ljudi misle, čak i da je to moguće” rekao je Chang. “Ali ako neko želi da komunicira a ne može, mislim da imamo odgovornost kao naučnici i kliničari da obnovimo fundamentalnu ljudsku sposobnost”.
(TBT, Mediji)