Nadia je živjela u Sinjaru, na sjeveru Iraka, kada su ISIL-ovci okupili tisuće žena i djevojaka Jazida, i odveli ih u seksualno roblje. Ona je uspjela pobjeći sa svojom obitelji kroz ta napuštena brda do izbjegličkog kampa u Iračkom Kurdistanu.
I dalje je progoni sudbina onih koji nisu bili toliko sretni. Kaže kako je slala novac muškarcu za kojeg je mislila da joj je prijatelj od povjerenja, kojeg je upoznala tijekom bijega, a on je bio koordinator humanitarne pomoći za ostale Jazide. Ohrabrena njihovom razgovorom i željom da pomogne drugima, počela je organizirati demonstracije kako bi oslobodili i druge žene, piše CNN.
Tada su počeli pozivi.
“Prijetili su mi preko telefona. Nije me bilo strah zbog sebe, već zbog moje male sestre. Rekli su mi ako ne dođem, da znaju gdje mi sestra ide u školu”, kaže i objašnjava kako nije bila sigurna tko stoji iza tih poziva.
Nakon što je dobila pismo od jedne neprofitne organizacije koja je podržava njezinu aplikaciju za azil u SAD-u, tražila je pomoć od tog prijatelja da dođe do ambasade u Bagdadu.
“Sestro moja, mogu te odvesti. Znam čovjeka u iračkom parlamentu, mogu te odvesti k njemu”, rekao joj je.
Dok su se vozili prema glavnom gradu, osjetila je da nešto nije u redu.
“Često je stajao i s nekim pričao na telefon ili slao poruke. Rekla sam mu da me vrati, da se želim vratiti”, kaže.
Odgovarao joj je da je sve ok, i da je to sve vezano uz grupu djevojki Jazida koje ih čekaju u Bagdadu.
“Znao je moje slabosti. Bila sam sretna kad sam čula da su neke cure oslobođene. Uvjerio me je da nastavim putovanje”, rekla je.
“Probudila sam se gola, oko mene je stajalo 10 muškaraca”
Kada su stigli u predgrađe Bagdada, poznato po zloglasnim bandama, dogodilo se nešto što nije mogla ni zamisliti. Dočekao ih je stariji muškarac, onaj irački parlamentarac o kojem joj je govorio.
“Ti si moja, ti si moja sada”, govorio joj je.
Shvatila je tada da je on šef bande trgovaca ljudi.
Nadia je bila šokirana, prijatelj kojem je vjerovala i dala novce za taj put, zapravo ju je prodao u seksualno roblje.
“Počela sam se boriti, počela sam ih udarati. Jako su me tukli”, kaže.
Našopali su je sedativima i tada više ništa nije mogla.
Kada joj se vratila svijest, našla se okružena bocama i prljavim tanjurima, gola, i u bolovima, jer su ju silovali, i to njih nekoliko. Po neredu kojeg su ostavili za sebe misli da je bilo riječ o 10 muškaraca.
“Izgubila sam svoj život, bila sam uništena. Tri su me mjeseca tako mučili, svakog dana”, rekla je.
Pokušala je pobjeći no svaki su je put uhvatili, i pretukli. Jednom su je tako jako napali da je imala unutarnje krvarenje i morala u bolnicu. Čula je kako liječnici pričaju da joj moraju spasiti organe. U bolničkoj sobi šef te bande sjedio je pored njezina kreveta, milovao je po kosi i nazivao svojom kćeri. Rekao je liječnicima da boluje od mentalne bolesti i da je pala po stepenicama. Kad su je otpustili iz bolnice, doveli su jednu drugu ženu, drugu žrtvu, da ju čuva. Molila je da ju pusti, no žena joj se samo smijala.
Podigla je majicu i pokazala ožiljak kojeg je zaradila, kako je rekla, kad su joj ukrali jedan od njezinih bubrega.
“To su mi napravili. Imala sam dvoje male djece i oni su ih prodali”, rekla joj je žena i dodala: “morat ćeš ostati s njima i naviknut ćeš se na sve što ti se događa”.
Nakon mjeseci zlostavljanja, taman u trenutku kada je pomislila da joj je život gotov, Nadia je spašena. Kaže kako nije sigurna tko su bili muškarci koji su je spasili, no odveli su je u hotel kojeg su vodili Jazidi, i ponovno se uspjela spojiti sa obitelji. Sada Nadia kaže, želi pravdu.