Analitičko-istraživački tim TBT-a nastavlja raščlanjivati godišnji Izvještaj o radu i poslovanju KCUS-a gdje je otkriveno niz nelogičnosti i indikatora prikrivanja lošeg rada menadžmenta i zataškavanja ozbiljnih problema. Pogleda li se dio Izvještaja o izmjenama Pravilnika o unutrašnjoj reorganizaciji, pada u oči da se tokom mandata ovog menadžmenta konstantno smanjuje broj medicinskih organizacijskih jedinica, a formiraju nove – nemedicinske. Izgovor za ovo prvo je „okrupnjavanje i racionalizacija klinika“, a vidjeli smo da je „rezultat“ – 392 kreveta manje za pacijente. KCUS je dobio novi Sektor zaštite. Za šefa Sektora postavljena je osoba koja je bila redoviti vatreni aktivist SDA na svim predizbornim skupovima, kao uostalom i uži i širi krug „kola Sekinih sestara“. Ali, što se tiče Profesoričinih „bezbjednjaka“ zasad je njihov najviši domet – zavarivanje većine kapija, postavljanje šiljaka na ogradu da se ne može preskakati i video-nadzor cijelog kruga KCUS-a, a sve kako bi se spriječila dostava hrane uposlenicima i pacijentima i raniji nekontrolirani odlazak radnika s posla. (Direktorica je istovremeno zatvorila i sve prodavnice i restorane unutar kruga!) Tome služi i video-nadzor koji je dosad više puta poslužio za hvatanje i discipliniranje ranijeg odlaska radnika s posla. A to što teški pacijenti na štakama moraju obilaziti oko KCUS-a do otvorene kapije, to je njihov problem o kojem građani imaju svoje mišljenje.
Za edukaciju KCUS-u dato 1,7 mil.KM, a potrošeno 4,664KM!?
Broj zaposlenog medicinskog osoblja konstantno opada i pored nedavnog konkursa za prijem novih uposlenika. No i ovaj postojeći kadar ne može računati na pomoć sistema za dalju edukaciju koja je bit uspjeha u medicini. U 2018. godini realizirano je 195 edukacija (kurseva, seminara, obuka…), očigledno perifernog značaja. Jer, menadžment KCUS-a je na to potrošio samo mizernih 4.664 KM, iako je Zavod zdravstvenog osiguranja KCUS-u prošle godine doznačio upravo za edukaciju čitavih 1,7 miliona KM !!! Gdje je taj novac namijenjen stručnom napredovanju ljekara? Ukoliko ovo odgovorne ne zapita SIPA, trebali bi bar zastupnici KS-a.
Stanje međuljudskih odnosa na KCUS-u, šikana uposlenika i mobing odavno su stvar pravosuđa. Na sarajevskim sudovima već dolazi do presuda po tužbama zaposlenih po kojima KCUS redovno gubi sporove i mora nadoknaditi štetu nastalu povredom prava radnika. Posljednji poznati slučaj je Prof.dr. Kemal Dizdarević koji je sudskom odlukom vraćen na posao. Zbog ignoriranja zakona KCUS i generalna direktorica Izetbegović plaćaju i kazne (ako plaćaju), a to je direktno na štetu pacijenata jer se novac za kazne odvaja sa računja KCUS-a. A da bi se ipak ostvario što bolji finansijski bilans ponovo se pribjeglo štednji.
Opet uštede na hrani, dijagnostici, higijeni, održavanju…
I u 2018. ponavlja se „otkidanje od usta“ pacijenata tako što je umjesto planiranih 2,5 mil.KM za hranu potrošeno samo 1,3 mil. KM iako je osjetan trend poskupljenja hrane. Za sredstva za higijenu je planirano da se potroši 524.000, a utrošeno je samo 365.354 KM. Za tekuće investiciono održavanje planirano je 3,15 mil. KM, a ostvareno samo 1,7 mil. KM. Nadalje, troškovi dijagnostike su planirani u obimu 11.473.000 KM, a ostvareni samo 7.068.278 KM.
Što se tiče prihoda, stvari uopće ne stoje sjajno kako se iz „bijele kuće“ želi predstaviti. Jer, od planiranih prihoda od Federalnog ZZOiR – 98.434.000 KM ostvareno je samo 51.033.105 KM. Od planiranog prihoda od OS BiH i Ministarstva sigurnosti – 53.000 KM,ostvareno je tek 9.174 KM. Ovdje je očigledno da neko na Koševu griješi. Prilikom planiranja ili (ne)realiziranja plana?
I kao i uvijek, lijekovi su posebna priča. KCUS pokušava prikazati kako je radi dobrobiti pacijenata više trošio za lijekove nego lani pa kaže: „Trošak lijekova iznosio je 62.762.958 KM ili za 6.675.261 KM više u odnosu na 2017.godinu, a što je rezultat prvenstveno povećanja urađenih mikrobioloških i laboratorijskih, ali i povećanja broja liječenih bolesnika“, ali ne navode da gotovo pola od tog iznosa (30 mil. KM) direktno i redovno plaća ZZOiR FBiH jer se radi o citostaticima pa to nikako nije izdatak i briga KCUS-a. Menadžment tako nizom podataka nastoji neke finansijski nepripadajuće stavke prikazati kao vlastiti prihod/rashod, odnosno uspjeh, kako bi na kraju Izvještaj o radu i finansijskom poslovanju bio u skladu sa samoreklamirajućim PR-om.
„Pouzdani revizor“ pun pohvala
Sada je možda već i smiješno naglašavati kako je nezavisna revizorska kuća koja je i ove godine procjenjivala poslovanje KCUS-a ponovo Grant Thornton iz Banjaluke. Ranijih godina, o čemu je TBT već pisao, ova revizorska kuća vlasnika Aleksandra Džombića, bila je spremna korigirati izvještaje prema zahtjevima naručioca, bez obzira na upitnu zakonitost takvog pristupa. U svom „nezavisnom“ izvještaju revizori od punog povjerenja Prof.dr. Sebije Izetbegović pišu: „Kao što je objelodanjeno u napomeni 18 uz finansijske izvještaje, na dan 31. decembra 2018. godine Ustanova je iskazala neraspoređenu dobit ranijih godina u iznosu od 36.691.999 KM i gubitak do visine kapitala u iznosu od 37.334.591 KM. U skladu sa članom 25. Statuta Ustanove, Osnivači su bili dužni da donesu odluku o raspodjeli neraspoređene dobiti. Do dana izdavanja izvještaja Odluka Osnivača o raspodjeli dobiti nije dostavljena Ustanovi.“ Osim ove benigne primjedbe, nezavisni revizor ne nalazi nedostatke koji su ranijih godina objektivno bili osnova za „mišljenje s rezervom“, ali ga Grant Thornton nije nije davao. I ovaj put po Džombićevim ekspertima, sve je bilo o.k. iako u posljednjem Izvještaju nema podataka o tome da su ranije uočene nepravilnosti otklonjene. Očigledno da je revizorska nezavisnost vrlo prilagodljiva stvar tako da prvi saf KCUS-a s njima redovno nema problema.
Pitanje je kako će proći sa zastupnicima Skupštine KS-a. Jer, Izvještaj KCUS-a za 2018. vrvi povodima za raspravu. Jedan od njih će biti i plan gradnje kružnog toka na raskrsnici ulica koje vode ka Breci, Ulici Zaima Šarca i niz Bolničku. Osim što će zbog toga saobraćaj dugo biti blokiran na tom dijelu saobraćajnice, tu je nejasan i vlasnički odnos KCUS-a i Općine Centar nad zemljištem u bolničkom krugu, a čini se da se sve namjerava riješiti internom bilateralom N. Ajnadžić – S. Izetbegović pri čemu su razni talovi skoro nerazbistrivi. Tako da su na potezu zastupnici Skupštine KS da sve to razbistre prije (ne)usvajanja Izvještaja o radu i poslovanju KCUS-a za 2018. godinu. Ako bude zasjedanja… (Kraj)
ANTERFILE: Da li je specijalizacija Sebije Izetbegović legalna ?
Akademik Asim Kurjak: „Ona nikad nije bila specijalizant niti moja Citiramo:) „A propos moje… kako ste Vi rekli… moje učenice, moram vam o tome reći pravu informaciju. Nije ona (Sebija Izetbegović, op.a) nikad bila niti specijalizant, niti moja učenica. Ona je u ratnim godinama provela nekoliko mjeseci u klinici gdje sam ja bio šef… i ne bih dalje govorio o tome, jer sam vrlo kritičan prema ovome što se ovdje radi.“ (kraj citata) Ovo je rekao akademik Asim Kurjak u intervjuu koji je dao u programu televizije N1. Time je dao, ne samo „pravu informaciju“, nego možda i ključnu o onome što akademska zajednica u Sarajevu odavno razglaba, a samo rijetki se usude javno reći.
A to je da: Sebija Izetbegović nije imala dovoljno visok prosjek i ocjene iz ginekologije da bi po tada (1992.) važećim propisima uopće ispunila uvjete za postdiplomsku nastavu i specijalizaciju; drugo, mnogi tvrde da su pomenuti propisi zanemareni pod političkim pritiskom njenog svekra Alije Izetbegovića na akademsku zajednicu i Medicinski fakultet; treće, trajanje specijalizacije ginekologije i akušerstva je po propisima četiri (4) godine, a iz evidencija fakulteta vidljivo je po datumima početka i završetka specijalizacije da Sebiji Izetbegović nedostaje nekoliko mjeseci; četvrto, nakon tvrdnje akademika Kurjaka da ona u Zagrebu „nikad nije bila specijalizant“, iako je tamo bila nekoliko mjeseci, je jasno da njoj fali znatno veći period specijaliziranja, nego što se po evidencijama može zaključiti. Evo, već ova četiri elementa sasvim su dovoljna da nadležne akademske institucije, ali i one za provođenje zakona jednostavno provjere da li je specijalizacija Sebije Izetbegović zakonito i legalno stečena. Mada ima još osnova za sumnje.
Ustvari, sasvim je jednostavno i bez previše uvijanja definirati Profesoričinu „specijalizaciju u Zagrebu“. Ona je 1992. vjerovatno uz Predsjednikov uticaj započela specijalizaciju u Sarajevu unatoč zakonskim preprekama. A kad se zapucalo na samom početku rata ona se prosto „ispalila“ iz grada zasutog granatama, kao i mnogi drugi (oko nje). Da ne dangubi, provela je mjesece na Kurjakovoj klinici „Sveti duh“ što je kasnije u Sarajevu prodavala pod „specijalizaciju“. Evo sad vidimo da to nije bilo to. Bošnjački obavještajno-logistički operativac za nabavku oružja i tehnike za ARBiH Muradif Pajt bio je Profesoričin domaćin u tom zagrebačkom periodu, budući da je inače bio nastanjen u Zagrebu, u Ulici Drage Gervaisa. A nakon Zagreba Sebija Izetbegović provodi još neko vrijeme „u izbjeglištvu“. Gdje tačno, teško je reći. Određeni izvori tvrde da je izbjeglištvo bilo kao u pjesmi „S ponistre se vidi Šolta“ tj. da je to bilo negdje na Jadranu, a zatim i u Istanbulu. Dakle, fali tu mjeseci i mjeseci stvarnog specijalističkog staža i akademskih obaveza. No, o tome neka misle nadležni organi.
Profesoričin kolega dr. Zulfo Godinjak osporavao je svojevremeno njen izbor za profesoricu na Medicinskom fakultetu jer navodno nije imala dovoljno objavljenih naučnih radova. I drugi kolega, dr. Kemal Dizdarević također tvrdi da je ona lažirala i prosjek ocjena i naučne reference kako bi ušla na postdiplomsku nastavu, stekla status docenta, a da je lažirala i specijalizaciju. Vrlo je neobično da sama Sebija Izetbegović nikad nije, ako su sve ovo klevete, potegla protuargumente, dokaze o svojoj akademskoj karijeri i otresla klevetnike, kako inače ponekad zna činiti i sa sasvim poštenim i vrijednim osobama, ako je se i malo suprotstave. Pitanje je – zašto godinama šuti na ovakve optužbe?
(TBT – Analitičko-istraživački tim)