U jednoj pećini na Filipinima, naučnici su otkrili novu granu porodičnog stabla čovječanstva.
Prije najmanje 50.000 godina, izumrla ljudska vrsta živjela je na području današnjeg ostrva Luozon, saopštili su istraživači u aprilu. Moguće je da je Homo luzonensis, kako naučnici nazivaju tu vrstu, bio visok manje od jednog metra.
Ovo otkriće nadovezuje se na sve kompleksniju priču o evoluciji čovječanstva. Ona nije bila tako jednostavna kako se nekada mislilo, već je podrazumijevala mnogo čudnovatih oblika dok nismo postali ovo što smo danas. Naša vrsta, Homo sapiens, sada naseljava čitav svijet.
“Što više fosila pronalazimo u zemlji, sve smo svjesniji toga da varijacije našeg izgleda u prošlosti umnogome prevazilaze ono što danas vidimo kod nas”, kaže Matthew Tokeri, paleoantropolog sa Univerziteta Lakehead u Kanadi, koji nije učestvovao u ovom istraživanju.
Početkom dvijehiljaditih, Armand Salvador Mijares, diplomac sa Univerziteta na Filipinima, radio je na iskopinama u pećini Kalao na Luzonu, pokušavajući da pronađe tragove prvih poljoprivrednika na Filipinima. A onda je odlučio da kopa malo dublje.
Istraživači na indonežanskom ostrvu Flores pronašli su kosti jedne čovjekolike vrste stare oko 60.000 godina. Naučnici su ga nazvali Homo floresiensis.
U nekim aspektima je ličio na nas, ali je Homo floresiensis više podsjećao na druge hominine (termin koji naučnici sada koriste za moderne ljude i druge vrste koje pripadaju našem rodu, Homo). Homo floresiensis pravio je oruđe od kamena, na primjer. Ali odrasli su dostizali visinu od samo jednog metra i imali veoma male mozgove. Ova čudna kombinacija izazvala je polemike o tome ko su, tačno, njihovi preci.
Najstariji fosili hominina koji datiraju iz perioda prije više od šest miliona godina pronađeni su u Africi.
Milionima godina hominini su bili niski dvonožni majmuni malih mozgova.
Prije oko 2,5 miliona godina, međutim, jedan rod afričkih hominina počeo je da evoluira i razvija nove karakteristike – spljoštenije lice, veći mozak i dobijanje na visini, između ostalog. Ovi hominini su prvi poznati pripadnici našeg roda Homo.
Prvi fosili Homoa izvan Afrike pojavili su se kasnije, prije oko 1,8 miliona godina. Jedna od nastalih vrsta bio je Homo erectus koji je naselio istok i jugoistok Azije. Najmlađi fosili Homo erectusa, otkriveni u Indoneziji, stari su tek 143.000 godina.
Naš rod nastavljao je da evoluira u Africi. Homo sapiens se pojavio. Prije oko 50.000 godina, stigli smo u Australiju. (Neki istraživači smatraju da se to dogodilo pre 65.000 godina.)
Jedna hipoteza pretpostavlja da je Homo floresiensis nastao od Homo erectusa. Da li su se hominini domogli i Luzona, kao i Floresa?
“To me je inspirisalo da tražim dalje i kopam dublje”, kaže dr Mijares, sada profesor na Filipinskom univerzitetu.
On se 2007. godine vratio u pećinu Kalao. Dok je njegova ekipa kopala, naišla je na kosti.
Kada je Philip Piper, arheolog sa Filipinskog univerziteta, kasnije sortirao pronađene kosti, primjetio je da jedna od njih podsjeća na malo ljudsko stopalo.
U sljedećem kopanju 2011. godine dr Mijares je pronašao još čovjekolikih fosila, među kojima su se nalazili zubi, dijelovi butne kosti, ali i kosti ruku.
Njegov tim je 2015. godine otkrio još dva kutnjaka stara najmanje 50.000 godina. Fosili su poticali od tri jedinke.
Mijares i njegove kolege zaključili su da svi dokazi upućuju na postojanje nove vrste roda Homo.
Homo erectus bi mogao da bude predak hominina na Floresu i Luzonu – a na ostrva je možda dospio za vrijeme oluja. Čak postoji mogućnost da je Homo luzonensis nastao od hominina koji su na Luzon došli hiljadama godina ranije.
Prošle godine je još jedan tim istraživača u drugoj pećini na Luzonu pronašao kosti iskasapljenog nosoroga. Pored kostiju pronađeno je oruđe staro 700.000 godina.
Ova dva istraživanja u najmanju ruku ukazuju da su na Luzonu hominini živjeli prije 700.000 godina, ali i prije 50.000. Pitanje je da li su oni pripadali istom rodu.
“Mislim da je vrlo vjerovatno da jesu”, kaže Gert van den Bergh, arheolog sa Univerziteta Wollongong u Australiji i koautor prošlogodišnjeg istraživanja. Tokom narednih nekoliko stotina hiljada godina, smatra Bergh, Homo erectus se smanjio kako bi se prilagodio životu na Luzonu.
Dr Tokeri nije saglasan sa ovom interpretacijom. “Ne vjerujem u to da je riječ o minijaturnom Homo erectusu”, kaže on.
On smatra da su mali ostrvski hominini imali jednako male pretke – možda male hominine u Africi koji su naselili Aziju i tako stigli do Floresa i Luzona, u potrazi za skloništem od većih hominina.
“Ali to svejedno navodi na pitanje da li, ukoliko pronalazimo te ostatke tamo, nekakvih tragova ima i u drugim dijelovima kontinenta.”
(TBT, NYT)