NACIONALNI PARK MOUNT RAINIER, Washington – Kada je izgrađen hiljadu devetstotih, zapadni put do Nacionalnog parka Mount Rainier prolazio je tik uz glečer. Posjetioci su tu pravili pauzu da pojedu sladoled i sa osmatračnice između stijena u čudu posmatraju nepregledne površine leda.
Tezge sa sladoledom odavno nema, a ni leda. Glečer se sada završava dva kilometra dalje uz planinu. Baš kao i bilo gdje drugdje u svijetu, i glečeri u Sjevernoj Americi nestaju.
Topljenje glečera pogodit će ekosisteme i stvorenja koja u njima žive, poput lososa koji se mrijeste u potocima otopljenog leda. Pored toga, trpit će voda koju milijarde ljudi piju, usjevi koje uzgajaju i energija koju koriste.
Sa topljenjem glečera mijenjaju se temperatura vode i nutritivni sadržaj, što će naročito negativno utjecati na zajednice u okolini. “Većina ovih ekosistema evoluirala je uz glečere hiljadama godina, možda i duže”, kaže John Ridelm, geolog iz nacionalnog parka koji je pokrenuo program za praćenje glečera u Reyniru.
Među istraživačima koji pokušavaju da u potpunosti razumiju utjecaj topljenja glečera na okolinu je i Dž. Ryan Belmor, biolog iz Šumske službe SAD na Aljasci. On proučava lanac ishrane u svježoj vodi, kompleksne “ko koga jede“ odnose, koji pokazuju kako se energija kreće kroz ekosistem.
Aljaska je idealno mjesto za proučavanje posljedica klimatskih promjena na glečere, pošto upravo na Aljasci na godišnjem nivou nestane 75 milijardi tona leda. Kada se led topi, on za sobom ostavlja potpuno izmijenjene pejzaže, a mijenja se i voda koja tuda protiče.
Dr. Belmor je sa kolegom prošle godine u rijeku Herbert, oko 15 kilometara sjeverno od Junoa, postavio zamke za ribe. Rijeka meandrira nekoliko kilometara od glečera do obale. Nakon što su izmjerili težinu i dužinu svake ribe, Belmor i njegov kolega obavili su ispiranje želuca. Pažljivim umetanjem vrha plastičnog šprica u grlo ribe i ubrizgavanjem vode, Belmor je uspio da ispere stomak od svih sadržaja. Hrana iz želuca spakovana je u plastične kesice kako bi se kasnije ispitala. (Riba je vraćena u rijeku.)
Belmor želi da uporedi ono što ribe jedu u Herberu – uglavnom otopljeni led – sa onim što one jedu u obližnjim rijekama koje izviru na drugim mjestima.
Temperatura vode, kao i količina hranljivih materija, zavisi od izvora, a upravo su to glavni faktori za vrstu dostupne hrane i zdravlje ekosistema.
Proučavanje ishrane u različitim potocima i rijekama omogućit će bolje razumijevanje onog što će uslijediti kada se glečeri povuku, a potoke koje su formirali zamjene drugi izvori vode.
U potocima koji se formiraju iz glečera uglavnom se nastanjuju specifične vrste adaptirane na niže temperature. “Kada glečeri nestanu, te vrste će biti istrijebljene”, kaže Aleksandar Milner, profesor na Univerzitetu u Birmingemu u Engleskoj, koji se godinama bavi topljenjem glečera.
Dr Milner misli na mala stvorenja poput insekata i mikroorganizama kao što su bakterije. Posljedice bi po veće vrste poput riba mogle da budu još drastičnije i kompleksnije.
“U ovom dijelu svijeta losos je važan i za ekonomiju i za kulturu”, ističe Johnatan V. Moore, ekolog sa Univerziteta Simon Fraseru Barnabiju, u Britanskoj Kolumbiji.
On je okupio grupu istraživača koji se bave odnosom lososa i istopljenog leda. Losos se rađa u potocima svježe vode, a zatim odlazi u more gdje raste prije nego što se vrati natrag u svježu vodu da bi se mrijestio i na kraju uginuo. Temperatura vode mora biti odgovarajuća da bi se losos pravilno razvijao, a sa opadanjem količine vode iz glečera i rastom temperature ta vrsta biće ozbiljno ugrožena.
Druge promjene mogle bi da – makar kratkoročno – budu povoljne. Kada se glečeri povlače, za sobom ostavljaju stijene i sedimente, a potoci vijugaju oko njih. Šljunčana korita mogla bi da budu idealna mjesta na kojim će lososi polagati ikru.
“Pokušavamo da razumijemo kako će novo okruženje funkcionisati za losose, ali ipak smo u potpunosti sigurni da klimatske promjene nikako nisu dobre za ovu vrstu”, ističe dr Mur.
Topljenje koje vodi do promjene habitata lososa može se desiti u roku od nekoliko godina, ali i za nekoliko decenija. Povlačenje glečera može dovesti do poplava, a većina rijeka i potoka u Nacionalnom parku Mount Rainierveć godinama plavi.
Prirodnjačka historija sjeverozapadne obale Pacifika i Aljaske, kao i drugih dijelova svijeta koji obiluju glečerima, može se posmatrati kao priča o promjenama koje je izazvao led. To se dogodilo za vrijeme posljednjeg ledenog doba, kada je pomjeranje ogromnih ledenih pokrivača koji su prekrivali planetu u potpunosti preoblikovalo zemljište. A to se dešava i danas, dok se glečeri, ostaci tih ledenih pokrivača, povlače.
(TBT, NYT)