Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Nema tog pjesnika i književnika koji je pisao na bosanskom jeziku a da svoje prve pjesmuljke i prozne uratke nije posvetio ramazanskim motivima i da ih nije objavio u islamskoj periodici. Bilesi takve svoje prve stihove napisao je i sam Mehmedalija Mak Dizdar. I to je sasvim razumljivo imajući u vidu kakvu je duhovnu baštinu (pre)porodio ramazan kod bosanskih muslimana.
SA(M)RAJEVO
Međutim, danas imamo osjećaj da sa mirisom ramazanskih somuna nekakav hinjski politički nacionalizam i populizam omami Bošnjake, posebno Sarajlije. Pa kad se dese vrlo ružni „verbalni ispadi“, koji po pravilu naprave obijesni „zeleni termiti“, to vam je poratni prirast bošnjačke „zelene buržoazije“, to se od strane političkih i vjerskih vođa tretira kao kad neko u neznanju pokvari post tako što se nehotice napio vode na česmi ispred Begove džamije. Otprilike se tako predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA) Bakir Izetbegović ponio prema postovima Samre Ćosović-Hajdarević, zastupnica SDA u Skupštini Kantona. On je, ne obazirući se na ovakve pojave, na svečanoj sjednici Glavnog odbora povodom 29. godišnjice osnivanja stranke, ponavljao „k'o Šavbo trajla-la“ da SDA mora više ličiti na ovu zemlju, da “moramo biti više Bosanci, proširiti uticaj i u hrvatski i srpski korpus”.
Na ovaj mahalski populizam, sa sporadičnim napadima klero-fašizma, upozoravali su neki sarajevski kolumnisti portretirajući voditelj(ic)e programa jedne sarajevske mahalske televizije kako se pred sami iftar nacale pred naciju pričajući priče o topi-moći i slasnosti jemeka na ramazanskoj sofri bez ikakva osjećaja za realnost okruženja u kojem živimo. Čak šta više, u mjesecu iskrenosti varaju i simuliraju post i iftar u izrežiranom programu koji je snimljen vjerovatno mjesec ranije. Osim bljutavih mudrovanja i izanđalih didaktičkih naputaka probrani gosti dobiju priliku da se nabakame i „lakiraju“ svoju „grješnu mladost“ iz vremena komunizma. Emisije kipte od munfikluka i licemjerstva u promenadi likova koji imaju identičan imidž SDA-ove zastupnice Ćosović-Hajdarević.
Stoga nije čudo da je pored osude nekih kolumnista, koji su se osvrnuli na, kako su napisali, profašističke postove mlade SDA-ove zastupnice, bilo i izravne podrške njenim stavovima. Takvu podršku je javno, otvoreno i bezobrazno na svom Facebook profilu dao vođa „zelenih termita“ , odnosno predsjednik Asocijacije mladih SDA Salko Zildžić. Ovaj zatucani hablešina smatra da je zastupnica Ćosović-Hajderević „žrtva“ „urbanih jurišnika“ kad nju i njoj slične nazivaju fašistima samo zato što „govore istinu“. Na portalu bosnjaci.net objavljena je kolumna Elmedine Muftić pod naslovom „Časno je biti Samra Ćosović-Hajdarević“. Možda i nije tako teško dokazati, ali nek’ ostane samo sumnja, da iza tekstova koje potpisuje Elmedina Muftić, zapravo stoji bivši reis-ulema Mustafa Cerić. Sama usporedba jezičkog stila, a vala i stavova koje iznosi u (preko)brojnim kolumnama objavljenim na istom portalu, dovoljno jasno indicira da iz ovakvih napisa stoji Cerić. Intelektualni kukavičluk odvajkada je hronična osobina/sifat bošnjačke uleme, ali osim kukavičluka ostaje još jedan fenomen tog bljutavog mudroluka i marifetluka. Radi se o manipulaciji ženama koje, poput Samre i Elmedine, nose mahramu na glavi. Prije Samre sličan imidž, a vala i promidžbu imala je Arzija Mahmutović. Kako Zildžić kao zatucani selefija staje iza Samre, nesvjestan uopće svojih glupih postupaka, tako se mudri i lukavi i Cerić krije iza Elmedine Muftić.
BEZB(R)OJNI
Isti fenomen lukavstva i licemjerstva bošnjačka ulema iskazuje svojim pisanijama u režimskom listu „Stav“, gdje se oglašavaju pod pseudonimima poput Mustafe Drnišlića. Prema vrlo pouzdanim insajderskim informacijama tekstove pod ovim pseudonimom u redakciju „Stava“ putem maila dostavlja Đenan Selimbegović, SDA-ov trolovođa kojeg je zbog njegovih mizogeničnih komentara o dvjema sarajevskim novinarkama Vildani Selimbegović i Saneli Prašović na Facebooku, smijenio osobno Bakir Izetbegović kao svog savjetnika. Pošto je on zet Mustafe Spahića Mujkija, grlatog reisovog sejar vaiza, osnovano se sumnja da tekstove pod pseudonimom Mustafe Drnišlića pišu bivši novinari i urednici ugašenog nacionalnog sedmičnog lista „Ljiljan“ i islamskih informativnih novina „Preporod“, poput Dževada Hodžića, Ismeta Veladžića, Hilme Neimarlije i Aziza Kadribegovića. Oni su oficijelno samo savjetnici reisul-uleme Huseina Kavazovića. Trlovi koje finansira i angažira Aljoša Čampara, SDA-ov ministar policije, prate i uhode sarajevske intelektualce i opozicione političare na društvenim mrežama, potom skeniraju sve njihove istupe u kojima kritiziraju SDA i njenog predsjednika Izetbegovića, i to preko Selimbegovića dostavljaju spomenutim reisovim savjetnicima da bi ovi pisali komentare pune mržnje, blasfemije i šovinizma protiv oponenata režima. Najviše se sumnja na ovog potonjeg, koji je kao nekadašnji novinar „Dana“, glasila komunističke omladine, napisao humoresku o Josipu Brozu. Iako je humoreska objavljena kao rad anonimnog autora sveznajuća Udba je otkrila Kadribegovića, nakon čega mu više nije bilo stala u društveno-političkim organizacijama. On je našao utočiste u „Preporodu“ gdje je i pored mnogo talentiranijih i obrazovanijih intelektualaca, svršenika medresa i islamskih fakulteta, život proveo kao vječiti „šaptač reisovima“, njihov šef kabineta, i njihov vječiti urednik „Preporoda“. Na njegovo mjesto urednice „Preporoda“ postavljena je poluanonimna mualima Senada Tahirović. To je svojevrsni presedan da žena uređuje islamske informativne novine, što je u biti vrlo pozitivan potez. Ali, iako publikacije Islamske zajednice poput „Preporoda“, Takvima i Glasnika moraju kupovati svi uposlenici u Islamskoj zajednici, na način da im je pretplata ukalkulirana u osobni dohodak, tiraž ovih novina je mizerno mali. Ako se ove spekulacije o identifikaciji pseudonima Mustafe Drnišlića ne mogu dokazati sa sigurnošću, iftira/potvora nek ide meni na dušu. Jer problem prosvjetiteljstva, što bi morala biti primarna misija uleme, odnosno farz/zapovijed od Boga samog, vrlo dobro se ogleda kroz stanje oficijelnih medija Islamske zajednice. I umjesto da se drnišlići posvete razvoju medija koji će se baviti duhovnim, kulturnim pa i političkim uzdizanjem mladih, kao i suzbijanju nazadnih, nakaznih i pogubnih ideja, oni se bave poluobaviještanim analitičkim spletkarenjem.
Već mi je žao Samre, Elmedine, Senade…, koje će završiti kao i Arzija. Naći će se neki Mehmedić Besim, intimus Bakira Izetbegovića, koji će im na njegov mig završiti karijeru, kao što je urađeno sa Arzijom. Tako da je džaba hudnica po Palama završavala fakultete, pa čak i doktorate. I ovaj tekst uopće ne pišem ni zbog bošnjačke kvaziuleme, ni zbog „zelenih termita“, ni zbog bezb(r)ojnih trabanata Željka Komšića koji za lovu prodadoše „dušu đavolu“, k'o fol sve zbog spašavanja (građanske) države. Ne pišem vala ni zbog Mire Lazovića, ni Ive Komšića koji smatraju da je tek sad SDA „legla na rudu“ i da želi graditi građansku državu. Pišem zbog Jove Divjaka i još ono malo isprepadanih Srba i Hrvata koji me pozdrave na Ferhadiji. Oni se, kako kaže Jovo, boje uvreda na ulici kao nekad metaka i snajpera. Koliko je Alija razumijevao Jovu i ostale nebošnjake, koje danas Samra Ćosović-Hajdarević može na prste prebrojati, ispričao je u nedavnom intervju. Iako mi se svakim danom sve više roje sumnje u mnoge stavove i odluke samog Alije Izetbegovića, nepokolebljivo vjerujem da on ne bi dozvolio da mu se u stranci kote ksenofobi. Jednostavno, imao je čovjek i stila i više je držao i do sebe i do općih ljudskih vrijednosti. Vjerujem da bi i njemu ovakva SDA srce slomila. To vjerujem jer sam imao čast iftariti sa njim u jednoj poluintimnoj kućnoj atmosferi kada je domaćicu zamolio da prebaci kanal ili da ugasi televiziju. Bila je to ta mahalska televizija uz koju danas iftare Bošnjaci…
(TBT)