Najnovija inicijativa Milorada Dodika kojom se pruža ruka strankama u vlasti na državnom nivou (SDA, DF, SBB, HDZ BiH) da se preko nekakvog kompromisa dođe do formiranja Vijeća ministara BiH i državnog Parlamenta ustvari je samo novi pokušaj političke prevare. I više od toga, Dodikova velikodušnost da prihvati dalju i široku saradnju sa NATO-om, ali prema programima i dokumentima IPAP-a (Individualni akcioni plan saradnje), a ne MAP-a (Akcioni plan za članstvo) je i stvaranje prilike probosanskim strankama, ali prvenstveno Bakiru Izetbegoviću, da odustanu od MAP-a i pristanu na formiranje vlasti bez tog uvjeta. Čitava ova igrarija trebala bi završiti kao nekakav kompromis kojim, eto, Srbi pristaju na saradnju sa NATO-om, a Bošnjaci i Hrvati bi pristali da ta saradnja ide po drugom osnovu. Po IPAP-u.
Šta je IPAP koji nudi Dodik?
Smišljena prevara javnosti i prikrivanje Dodikove pobjede bila bi zasnovana na tome da javnost uglavnom nema pojma šta je IPAP i kakva je razlika u odnosu na MAP. A razlika je drastična, jer reformske programe po IPAP-u realiziraju zemlje koje ne namjeravaju, ne žele ili ne mogu biti članice NATO-a, dok je MAP kreiran kao sistem projekata za reformu oružanih snaga i državne administracije za zemlje koje su već donijele odluku o pristupanju Alijansi. A BiH je to učinila u junu 2009. godine Odlukom Predsjedništva BiH sa Radmanovićevim potpisom kojom je od NATO-a zatražena aktivacija MAP-a. Dakle, prihvatanjem Dodikovog prijedloga o vraćanju na IPAP, stranke SDA, SBB, DF i HDZ BiH bi ustvari odlučile da odustaju od NATO puta Bosne i Hercegovine! Direktnije rečeno, odustale bi od strateškog političkog, sigurnosnog i ekonomnskog cilja BiH, u korist tuđih interesa, što bi bilo ravno izdaji !
IPAP je Individualni plan saradnje NATO saveza i pojedinih zemalja koji se prakticira od 2002. godine. Odvija se u dvogodišnjim ciklusima i po programima koji imaju za cilj da unaprijede legislativu u vojnom domenu, pojačaju civilno-vojnu saradnju, posebno da podignu stepen zaštite tajnih informacija koje države razmjenjuju sa NATO-om te da potaknu reformu odbrambenih i sigurnosnih kapaciteta. Ide se i za podizanjem funkcionalnosti vojske u odgovoru na prirodne katastrofe te veće kompatibilnosti nacionalnih armija sa NATO-om u zajedničkim vježbama i misijama. No kako je rečeno, po planovima IPAP-a sa Alijansom sarađuju samo zemlje koje ne žele u NATO, kao npr. neutralna Srbija, ili ne mogu računati na pristupanje Savezu zbog svog geostrateškog položaja i okruženja kao što su Moldavija, Gruzija, Azerbedžan, Kazahstan i Jermenija. MAP je, za razliku od IPAP-a, prilagođen državama koje su se već opredijelile za pristupanje NATO-u. BiH još od 2008. godine do danas uspješno realizirala brojne projekte iz okvira IPAP-a i dometi ovog programa su za 10 godina uglavnom apsolvirani te je vrijeme za višu razinu prema NATO-u. Posebno zato što je to i opredjeljenje iz Zakona o odbrani te stoga što je BiH kako je rečeno još 2009. godine konsenzusom u Predsjedništvu BiH od NATO-a zatražila aktivaciju MAP-a. Sada bi trebalo predati prvi Godišnji nacionalni plan (ANP).
Međutim, očigledan je snažan angažman više strana da do toga ne dođe – od Putinovog operativca za Balkan Milorada Dodika, preko Aleksandra Vučića i poznate ekipe iz SANU i velikosrpskog establišmenta pa do ruskog ambasadora u BiH Petra Ivancova. U posljednjih dvadesetak dana u toku je političko-obavještajna ofanziva koja ukazuje da NATO put Bosne i Hercegovine ima izuzetan strateški značaj. U ovom trenutku je jedino teško odvagati da li je bitnije za BiH da preda prvi Godišnji nacionalni plan (ANP) i počne konkretizirati MAP ili je Republici Srpskoj, Srbiji i Rusiji važnije da to blokiraju! A sam NATO, SAD i evropske sile su posebna priča, kao i tzv. bošnjačka i probosanska politička elita u BiH.
Utvrđivanje stava protiv MAP-a
Dakle, Dodik je prošle sedmice partnerima iz Federacije BiH ponudio svojevrsnu nagodbu. On pristaje na dalju saradnju sa NATO-om, ali da to nikako ne bude MAP. Naprotiv, on ispred SNSD-a nudi pristanak na saradnju po IPAP-u i to u mjeri u kojoj sa Alijansom već sarađuje Srbija, a što se tiče budućeg bilo kakvog obraćanja BiH prema Savezu, onda to „…mora sadržati rečenicu da to nije odluka o članstvu, niti preferira članstvo, niti prihvatanje MAP-a!“
U situaciji dok još nije zvanično odbijen ili prihvaćen njegov prijedlog, Dodik se u srijedu 22. maja sastaje sa ruskim ambasadorom Ivancovim u Lukavici (Ist. Sarajevo) i dobija instrukcije po ovom pitanju. Jer, na pokušaj podvale IPAP-a umjesto MAP-a vrlo brzo je odgovorio opozicioni SDP (Nikšić) unaprijed ocijenivši eventualno prihvatanje izdajničkim činom. Potom se javio i DF (Komšić, Podžić) potvrdiviši da ostaje pri MAP-u, dok je šutnja iz SDA, HDZ-a i SBB-a pokrenula špekulacije o glasinama da su neke stranke u vlasti bile spremne prihvatiti Dodikov prijedlog i predstaviti ga kao „kompromis radi viših interesa“ nadajući se da javnost neće shvatiti šta se desilo. Ali sada stvar je „provaljena“ pa bi to teško išlo.
Još prije toga, nedavno je u Beogradu održan okrugli sto pod nazivom „Zašto Srpska ne želi u NATO?“ za koji su indikativne tri stvari. Kao prvo, bilo je to novo direktno miješanje Srbije u unutrašnje stvari druge države pri čemu se elaboriralo pitanje iz nadležnosti organa BiH i agitiralo za odluku o NATO-u suprotnu već donesenoj. Drugo, skup nije bio ni malo beznačajnog sastava i značaja. Banak su držali profesor Nenad Kecmanović, akademik Darko Tanasković, politolog Aleksandar Pavić i nekoliko intelektualaca iz drugog ešalona akademske scene Beograda. Dakle, tribinu nije organizirala vlast Srbije, ali su je održali predstavnici intelektualnih krugova iz kojih su svojedobno stigla i dva velikosrpska državotvorna dokumenta (Memorandum 1 i 2). Sa lijeve obale Drine, iz RS-a najviđeniji učesnici bili su Aleksandar Vranješ, profesor na banjalučkom FPN, Mlađen Cicović, šef predstavništva RS u Beogradu i Predrag Ćeranić, Dodikov strateg za obavještajno-sigurnosna pitanja. Njihove poruke i zaključci nisu bili nimalo naivni pa s tim u vezi, kao treće, indikativno je i to da političke elite iz Sarajeva uopće nisu reagirale !?
Protiv NATO-a, za Veliku Srbiju
Čini se da je taj okrugli sto potaknut isključivim stavom iz Federacije da „nema Vijeća ministara BiH bez potpisivanja aktivacije MAP-a“. To je dovelo Milorada Dodika u situaciju da bi morao popustiti, ako želi konačno ući u vlast; ili povući radikalne i politički vrlo rizične poteze sa vjerovatnom štetom upravo po RS i sebe kao lidera bh. Srba, s obzirom da njegovo odbijanje MAP-a znači kršenje zakona i legalnih odluka. Zato mu je bila neophodna i akademska podrška iz Beograda i ruska diplomatska podrška za nastavak antinatovske politike.
Teško da će javnost saznati kakve je instrukcije dobio u srijedu od Ivancova, to će se pokazati iz narednih postupaka, ali beogradski skup je javno demonstrirao građenje argumenata za negativan odnos i odgovor prema NATO-u. Njihova suština je bilo dokazivanje ispravnosti stajališta da je NATO u BiH protivan interesima Rusije i Srbije i ukupnog srpskog naroda. Također, bilo je očigledno da Srbija i dalje zajedno sa RS vodi aktivnu državotvornu velikosrpsku politiku, a da u antinatovskoj politici, koja je sad temelj tog projekta. RS i Srbija se suprotstavljaju prisustvu NATO-a u BiH jer je to možda jedina efikasna prepreka provedbi velikosrpskog projekta (pripojenja RS Srbiji), a Rusija podržavanjem takve politike i uspostavljanjem kontrole na Balkanu ojačava svoju poziciju prema Zapadu u ostvarenju geostrateških interesa na sasvim drugim područjima. I to je sva suština na temu rusko-srpske ljubavi i NATO-a na Balkanu. Ali, kako bi se kamuflirala opisana suština, ponovo se grade argumenti o „srpskoj ugroženosti“. Mora se priznati da srpska politička i intelektualna elita pokazuje dosta kreativnosti u kreiranju strahova od navedenih neprijatelja.
„NATO je kraj RS-a…“
Na primjer, šef Predstavništva RS u Beogradu Mlađen Cicović tvrdi da bi „ulazak Bosne i Hercegovine u NATO značio i nestanak Srpske“ dodajući da se kao jedan od uslova spominje i prenos vlasništva vojne imovine sa entiteta na BiH pa Cicović upozorava: „To bi praktično značilo prenos dijelova teritorije Republike Srpske na BiH samo do trenutka ulaska BiH u NATO, a već samim činom ulaska ta teritorija bi postala teritorija te zapadne vojno-političke alijanse!” Klasični primjer uznemirujuće špekulacije. Cicović se zatim pribojava mogućnosti da se „Srbi nađu na dvije strane fronta kao i gubitka Rusije kao najvećeg saveznika Srba,“ a profesor Nenad Kecmanović to pojačava diskusijom: „Kao članica NATO-a u obnovljenom Hladnom ratu na ivici vrućeg, Srpska bi postala neprijatelj prijateljskoj Rusiji!” Ovako je rođena još jedna politička babaroga – prijetnja nekim novim ratom i gorkom sudbinom Srba „na dve strane“ fronta.
Akademik Darko Tanasković, bivši ambasador Srbije u UNESCO-u naglasio je da „NATO kao jedino potencijalno ugrožavanje bezbednosti svojih članica vidi od strane Rusije“ pa strahuje da bi Srbija i Srpska izgubile značajnog saveznika. Međutim, prema aktuelnoj sigurnosnoj politici Saveza prioritetna prijetnja i globalni neprijatelji su – međunarodni terorizam i kriminal povezan s trgovinom oružjem, a ne Rusija.
Presor FPN-a iz Banjaluke Aleksandar Vranješ je naglasio da bi „odustajanje od vojne neutralnosti, aktiviranje MAP-a i ulazak u NATO moglo jednom za svagda da stavi tačku na priču koja se zove Republika Srpska“ te da bi „Srpska na neki način egzistirala još neko vrijeme u okvirima BiH kao članice NATO-a, ali bi izgubila svoju supstancu koja suštinu crpi iz viševjekovne borbe srpskog naroda na ovom prostoru za slobodom i samostalnošću, a čija se najveća izvojevana pobjeda zove Republika Srpska. Ulaskom BiH u NATO sve bi to bilo dovedeno u pitanje i nisam siguran kako bismo opstali”, tvrdi Vranješ plasirajući još jednu uznemirujuću podvalu – da bi RS nestala ulaskom u NATO. Ustavni poredak BiH i RS-a u njoj nikako nije stvar članstva, nego eventualnog dogovora o izmjenama dejtonskog Ustava BiH, o čemu niko niti ne razmišlja.
Ukratko, to je bila pozornica horske podrške Dodikovog istrajavanja na očigledno ključnom pravcu podrivanja BiH čiji je trenutno predsjednik!
Nova kriza – bh. nivo bez Srba ?
Čeka se još jasno i zvanično očitovanje SDA, HDZ-a i SBB-a o IPAP-u ili MAP-u. Istina, nakon razotkrivanja IPAP-a Bakir Izetbegović je iz Zenice preko iftarske sofre pomalo neuvjerljivo obećao „…i taj MAP i evropski put…“ poredeći komplicirani posao političara sa „pecanjem ribe“. Tako da je iznad obećanja u zraku ostalo i jedno veliko „Inšallah“, a iza višednevne šutnje na Dodikov izazov ostala je pak sumnja da je možda baš SDA bila spremna prihvatiti ovaj kompromis. Za HDZ BiH se sa sigurnošću može reći da će činiti duet uz Dodika, dok sada više niko ne može ni pretpostaviti kakvu bi „državotvornu, spasonosnu odluku“ mogao donijeti SBB. Kako god, izvjesno je da BiH ulazi u novu fazu krize i da jedino RS ima spreman potez unaprijed.
„Republika Srpska uvijek ima još jedan adut, a to je da povuče sve srpske funkcionere iz Sarajeva, pa da se onda u tim uslovima nastave budući pregovori o formiranju Savjeta ministara. I dalje smatram da će Bošnjaci odustati od tog uslova zarad formiranja vlasti na nivou BiH, ” kaže pomenuti Vranješ. A budući da je Vranješ jedan od Dodikovih savjetnika, ovo bi mogla biti indirektna najava narednih poteza predsjedavajućeg Predsjedništva BiH i putokaz bošnjačkim i hrvatskim političarima na državnom nivou o novom pravcu političke krize. Srpska politika nedvosmisleno je pokazala šta je njihova „crvena linija“ u BiH. Također, i bošnjačka i probosanska politika, već su dovoljno puta naglasile da je za njih MAP ta „crvena linija“ i uvjet budućnosti BiH. Na taj način su se „strane u sukobu“ dovele u situaciju da će krajnje rješenje biti ili nečiji poraz, ili neka bravura od političkog kompromisa. U svakom slučaju, karte su sasvim otvorene – put ka Velikoj Srbiji i neizvjesnom periodu Balkana ili ka demontiranju kriznih žarišta pod kišobranom NATO-a i EU. A jasnih signala i konkretnih poteza sa te strane još nema…
(TBT, Analitički tim za pitanja sigurnosti)