Piše: Brad Plumer, thebosniatimes.ba
Utjecaj ljudi na prirodu postao je tako dramatičan da je čak milion biljnih i životinjskih vrsta u opasnosti od izumiranja u sljedećoj deceniji. Ugroženi su ekosistemi od kojih neposredno zavisi opstanak ljudi na ovoj planeti, zaključak je nove sveobuhvatne procjene Ujedinjenih nacija.
Izvještaj od 1.500 strana u čijem je pisanju učestvovalo na stotine međunarodnih stručnjaka, a koji se oslanja na više hiljada naučnih studija, predstavlja dosad najiscrpniji pregled opadanja biodiverziteta planete i rizike s kojima se zbog toga suočava ljudska civilizacija. Sažetak rezultata koje su prihvatili predstavnici Sjedinjenih Država i još 131 zemlje, predstavljen je u ponedeljak u Parizu. Integralni izvještaj bit će objavljen tokom godine.
Zaključci izvještaja su nedvosmisleni. U većini kopnenih staništa, od afričkih savana do prašuma u Južnoj Americi, prosječna raznovrsnost domaćeg biljnog i životinjskog svijeta opala je za 20 odsto ili više, uglavnom tokom proteklog vijeka. Budući da je ljudska populacija prešla 7 milijardi, aktivnosti poput poljoprivrede, drvoprerade, krivolova, ribolova i rudarstva mijenjaju prirodni svijet brzinom „bez presedana u ljudskoj historiji“.
Istovremeno se javlja nova prijetnja: globalno zagrijavanje je postalo glavni uzrok izumiranja divljih životinja, konstatuje se u izvještaju UN-a, kroz promjene ili sužavanje lokalnih uslova od kojih zavisi opstanak mnogih sisara, ptica, insekata, riba i biljaka. Pored raznih oblika štete koju ljudi nanose okolini, klimatske promjene dovode sve veći broj vrsta, kao što je bengalski tigar, u neposrednu opasnost od izumiranja.
Uslijed toga, ukoliko države svijeta ne ulože veće napore u očuvanje prirode, do 2050. se očekuje ubrzanje gubitaka u biodiverzitetu, naročito u tropima.
Novi izvještaj UN-a nije prvi koji opominje na ozbiljnu opasnost u kojoj se nalaze ekosistemi Zemlje, ali za razliku od prethodnih detaljno obrazlaže koliko je dobrobit ljudi blisko povezana sa sudbinom drugih živih vrsta.
„Ljudi su dugo biodiverzitet shvatali kao očuvanje prirode zbog nje same“, kaže RoRobert Watson, direktor Međudržavne naučno-političke platforme o biodiverzitetu i uslugama ekosistema, koja je ovu studiju izradila na zahtjev nacionalnih vlada. „Mi, međutim, u izvještaju pojašnjavamo veze između biodiverziteta i prirode sa pitanjima kao što su bezbjednost hrane ili pijaća voda, i u bogatim i u siromašnim zemljama.“
U prethodnom izvještaju ove grupe iznijeta je procjena da priroda svake godine stanovnicima američkog kontinenta obezbijedi oko 24 biliona dolara nemonetizovane dobiti. Prašuma Amazona apsorbuje ogromne količine ugljen-dioksida, što doprinosi usporavanju stope globalnog zagrijavanja. Močvare prečišćavaju pijaću vodu. Na Karibima se turizam i ribarstvo oslanjaju na koralne grebene. Egzotične tropske biljke čine bazu raznih lijekova.
Odumiranje i biološko osiromašenje prirodnih predjela uslovljava i gubitak koristi koje ljudi imaju od njih.
Danas se proizvodi više hrane nego ikada ranije, ali novi izvještaj ukazuje da je degradacija zemljišta već nanijela štetu produktivnosti poljoprivrede na oko 23 odsto obradive površine na planeti. Smanjenje broja divljih pčela i drugih insekata koji učestvuju u oprašivanju voća i povrća utiče na globalne godišnje prinose čija je vrijednost oko 577 milijardi dolara. Gubitak šuma mangrova i koralnih grebena duž svetskih obala moglo bi izložiti povećanom riziku od poplava i do 300 miliona ljudi.
Autori izvještaja napominju da je razaranje prirode poprimilo takve razmjere da više neće biti dovoljni izolovani napori za zaštitu pojedinih vrsta ili uspostavljanje skloništa za divlje životinje. Stoga su uputili poziv na „transformativne promjene“ koje bi, između ostalog, značile da se sistemski ograniči rasipna potrošnja, smanji uticaj poljoprivrede na sredinu i suzbiju se ilegalna sječa šuma i ribolov.
„Više nije dovoljno fokusirati se samo na politike očuvanja sredine“, kaže Sandra M. Diaz, vodeća autorka studije i ekološkinja sa Nacionalnog univerziteta Kordobe u Argentini. „Zaštita prirodne sredine mora biti ugrađena u trgovinu i infrastrukturne odluke, onako kako su zdravlje ili ljudska prava ugrađeni u svaki aspekt društvenog i ekonomskog odlučivanja.“
Naučnici su do danas popisali samo manji dio živog svijeta, nekih 1,3 miliona vrsta; novi izvještaj UN-a iznosi procjenu da na planeti postoji oko 8 miliona biljnih i životinjskih vrsta, među kojima su najbrojniji insekti. Od 1500. godine do danas istrijebljeno je najmanje 680 vrsta, uključujući slonovske kornjače sa Galapagoskih ostrva i leteće lisice sa Guama.
Mada nezavisni eksperti kažu da je teško praviti precizne prognoze, izvještaj UN-a upozorava da nam prijeti kriza izumiranja, sa trenutnom stopom izumiranja vrsta koja je 10-100 puta viša nego u proteklih 10 miliona godina.
„Više nego ikada prije ljudske aktivnosti prijete izumiranjem mnogim vrstama“, zaključuje se u izvještaju, uz procjenu da je „oko milion vrsta suočeno sa izumiranjem, mnoge već tokom narednih decenija, ukoliko se nešto ne preduzme.“
Ako države ne ulože veći napor da zaštite preostala prirodna staništa, mogli bismo doživjeti nestanak 40 odsto vodozemnih vrsta, trećine morskih sisara i trećine korala koji formiraju grebene. Više od 500.000 kopnenih vrsta, navodi se u izvještaju, nema dovoljno preostalih prirodnih staništa za siguran dugoročni opstanak.
Proteklih 50 godina gubici globalnog biodiverziteta primarno su bili uzrokovani aktivnostima kao što su krčenje šuma za poljoprivredu, ekspanzija puteva i gradova, drvoprerada, lov, izlovljavanje ribe, zagađenje vode i transport invazivnih vrsta širom svijeta.
U Indoneziji, zamjena prašuma plantažama za proizvodnju palminog ulja opustošila je staništa ugroženih orangutana i sumatranskih tigrova. U Mozambiku, samo od 2009. do 2011, šverceri slonovače izazvali su pomor gotovo 7.000 slonova. U Argentini i Čileu je uvođenje sjevernoameričkog dabra 1940-ih dovelo do devastacije domaćih stabala (mada je podstaklo napredak drugih vrsta, uključujući magelanskog djetlića).
Sve u svemu, ljudi su značajno uticali na promjene tri četvrtine kopna na planeti, kaže se u izvještaju, dok je od 18. vijeka nestalo 85 odsto svjetskih močvara.
Uz korištenje fosilnih goriva kao izvora energije, očekuje se da će globalno zagrijavanje dodatno povećati štetu. Oko pet odsto vrsta širom sveta suočeno je sa izumiranjem izazvanim promjenama klime, ukoliko globalne prosječne temperature porastu za dva stepena Celzijusovih iznad predindustrijskog nivoa, zaključuje se u izvještaju (svijet je već sada topliji za 1 stepen).
„Da su klimatske promjene jedini problem, mnoge vrste bi se vjerovatno samo preselile i adaptirale“, kaže Richard Person, ekolog sa Univerzitetskog koledža u Londonu. „Ali kada su populacije već desetkovane, kada gube genetski diverzitet, kada su prirodni predjeli već fragmentisani pa biljke i životinje ne mogu da traže druga staništa, onda je to ozbiljna prijetnja.“
Manji broj vrsta ne znači samo da će svet biti monotoniji i dosadniji, napominje se u izvještaju. To znači i opasnost za ljude.
Proizvodnja hrane se danas oslanja na manji broj biljaka i životinja. Od 6.190 pripitomljenih rasa sisara koje se koriste u poljoprivredi, više od 559 je izumrlo dok je još hiljadu ugroženo. Sistem proizvodnje hrane postaje sve manje otporan na štetočine i bolesti. U budućnosti bi moglo biti sve teže uzgajati nove, otpornije vrste useva i stoke koji bi izdržali velike vrućine i suše uslijed klimatskih promjena.
„Većina prinosa iz prirode nije u potpunosti zamjenjiva“, navodi se u izvještaju. Gubici biodiverziteta „mogu trajno suziti opcije u budućnosti, poput pripitomljavanja divljih vrsta i njihove upotrebe za genetska poboljšanja.“
Izvještaj ipak donosi tračak nade. Kada države aktivno rade na zaštiti ugroženih vrsta, često uspijevaju da spriječe izumiranje, kao što je to bio slučaj sa arabijskim oriksom ili crvendaćem sa Seješla, na primjer. Uspostavljanjem prirodnih rezervata i divljih oblasti, države su uspele da zaštite više od 15 odsto svjetskog kopna i sedam odsto okeana.
Ipak, samo djelić najvažnijih oblasti za biodiverziotet je pod zaštitom, dok se u mnogim prirodnim rezervatima loše sprovodi zabrana lova, sječe ili ilegalnog ribolova. Klimatske promjene bi mogle obesmisliti postojeća skloništa za divljač, pomjeranjem geografskih područja za vrste koje trenutno žive u njima.
Osim što zagovaraju širenje zaštićenih oblasti, autori izvještaja navode niz mjera kojima bi se ograničili gubici u biodiverzitetu.
Ratari i stočari bi trebalo da usvoje nove tehnike za proizvodnju više hrane na manje zemljišta. Potrošači iz bogatih zemalja bi morali da bacaju manje hrane i povećaju efikasnost u korištenju prirodnih resursa. Vlade cijelog svijeta bi morale da usvoje strože zakone i da ih dosljedno primjenjuju u suzbijanju ilegalne sječe šuma i ribolova i sprječavanju izbacivanja teških metala i neobrađenih otpadnih voda u prirodnu sredinu.
Mada će napori za ograničenje globalnog zagrijavanja biti presudni, u izvještaju se također upozorava na opasnosti po biodiverzitet koje donose neka rješenja za smanjenje emisija gasova, poput krčenja šuma za razvoj biogoriva.
Ništa od svega toga neće biti lako, posebno kada se ima u vidu da su zemlje u razvoju prinuđene na eksploataciju prirodnih resursa kako bi se izvukle iz siromaštva.
Naučnici koji su radili na izvještaju se nadaju da bi bolje razumijevanje koristi koje ljudi imaju od prirode i kvantifikovanje štete od gubitaka u biodiverzitetu, pomoglo vladama da nađu odgovarajuću ravnotežu između ekonomskog razvoja i zaštite prirodne sredine.
„Ne možete prosto reći političarima u Africi da odustanu od razvoja i da čitav kontinent treba da pretvorimo u nacionalni park“, kaže Emma Archer koja je vodila prethodnu studiju biodiverziteta u Africi. „Ali, možemo da pokažemo šta su posljedice po dobrobit ljudi ukoliko se vrijednosti prirode ne uzmu u obzir.“
Tokom naredne dvije godine, diplomati širom svijeta će održati niz sastanaka u okviru ciljeva Konvencije o biološkom diverzitetu, kako bi razmotrili aktivnosti na zaštiti sredine. S druge strane, i najvedriji scenario iz izvještaja kaže da bi do 2050. države svijeta mogle samo da uspore gubitke u biodiverzitetu, ne i da ih zaustave.
„U ovom trenutku“, kaže Jack Rice, naučnik koji je vodio prethodnu studiju o biodiverzitetu u Amerikama, „naše opcije su svedene na kontrolu štete.“
(TBT, The New York Times)