Piše: Kaya Genc, thebosniatimes.ba
Nakon što su u nedjelju uveče objavljeni preliminarni rezultati lokalnih izbora u Turskoj, predsjednik Recep Tayyip Erdoğan izašao je s mikrofonom na terasu zgrade u kojoj se nalazi sjedište njegove stranke u Ankari i sa okupljenim pristalicama zapjevao naslovnu pjesmu svoje izborne kampanje: „Ovo je ljubavna priča, pomalo kao crno-bijeli film“. Krupni kadrovi TV prijenosa prikazivali su ljude u suzama. Lider Turske upravo je saznao da je njegova Partija pravde i razvoja AKP za dlaku izgubila većinu u glavnom gradu, što bi se moglo desiti i u najvećem gradu Turske Istanbulu. Lokalni izbori su bili referendum o njegovom vođstvu. Od 1994. kada je Erdogan prvi put izabran za gradonačelnika Istanbula, oba grada je kontrolisala AKP ili njena islamistička preteča. Za četvrt vijeka dominacije politikom, autoritarni predsjednik je upravo doživio prvi ozbiljni izborni poraz.
Na ove izbore Erdogan je krenuo zajedno sa ultradesničarskom Partijom nacionalnog pokreta, s kojom drži većinu u nacionalnom parlamentu, a protiv kandidata opozicione koalicije koju vodi sekularna Republikanska narodna partija (CHP). Državna novinska agencija Anadolu izvijestila je da je u Istanbulu Ekrem İmamoğlu iz CHP osvojio 48,79 odsto glasova, dok je bivši premijer Binali Yıldırım iz vladajuće AKP osvojio tri desetine procentnog poena manje. U Ankari je kandidat CHP pobijedio s većom razlikom, 50,93 naspram 47,12 procenata. CHP je također zadržala prevlast u Izmiru, trećem po veličini gradu u Turskoj, u kome vlada posljednjih 15 godina. Od ponedjeljka ujutru AKP ima 9 gradova manje nego prije izbora; vladajuća stranka sada upravlja u 39 od 81 opštine koliko ih ukupno ima u Turskoj.
Tokom 50 dana izborne kampanje, Erdogan je preduzeo intenzivne aktivnosti – održao je 102 skupa u 59 gradova – i pojačao nacionalističku retoriku. Tvrdio je da su neprijatelji podržani iz inostranstva egzistencijalna prijetnja Turskoj i da se na ovim izborima prije riješava pitanje nacionalne bezbjednosti nego opštinskih uprava. Na Međunarodni dan žena 8. marta proglasio je „osvajačima“ na hiljade demonstranata koji su izašli na ulice Istanbula u ime prava žena, i uvjeravao svoje pristalice da će im se „turska država oduprijeti svojom policijom i vojskom“. Poslije masovnog ubistva u Christchurchu na Novom Zelandu 15. marta, na svojim predizbornim skupovima je prikazivao inserte koje je napadač snimao kamerom na kacigi; prepričavao je poziv napadača o povratku Istanbula u kršćanske ruke i zaklinjao se da će se neprijatelji Turske vratiti kući „u sanducima“. Tokom posljednje predizborne nedjelje objavio je da je vojska izvela vazdušni napad na kamp u planinama Kandil na sjeveru Iraka, za koji se vjeruje da pripada Radničkoj partiji Kurdistana, PKK, militantnoj separatističkoj grupi koja se već 35 godina bori protiv turskih vlasti.
Erdoganova oštra retorika trebalo je da skrene pažnju birača sa ekonomske krize, za koju opozicija krivi vladajuću stranku. U augustu 2018. vrijednost turske lire je naglo pala, gubeći 28 odsto vrijednosti u odnosu na dolar. Mada se lira u međuvremenu donekle oporavila, država je u martu zvanično ušla u svoju prvu recesiju u posljednjoj deceniji. Inflacija iznosi 20%, cijene proizvoda su drastično porasle, dok je federalna minimalna plata pala za oko 10% za posljednjih godinu dana, na 360 dolara mjesečno. Da bi izazavao spuštanje cijena Erdogan je po gradskim trgovima širom zemlje instalirao pijačne tezge sa državnim subvencijama. Pozvao je državnog bankarskog regulatora da istraži „zavjeru američke investicione banke J.P. Morgan“, za koju tvrdi da izaziva nagle promjene vrijednosti lire.
Pred kraj kampanje Erdogan je zapao u očaj. Pet dana prije izbora obećao je da će muzej Aja Sofiju – pravoslavnu crkvu kasnije pretvorenu u džamiju, koju je 537. izgradio vizantijski car Justinijan Prvi – ponovo pretvoriti u džamiju, što je radikalan potez koji je iznenadio čak i njegove pristalice. U pokušaju da privuče mlađe glasače, AKP je izradila site GeleceginiSec.com (IzaberiSvojuBudućnost.com), inspirisan posljednjom interaktivnom epizodom Netflixove serije Black Mirror. Site je korisnicima omogućavao da upravljaju odlukama junaka, mladog turskog programera na dan izbora. Njegov izbor je da glasa za AKP ili „za Druge“ – što bi, tvrdi se u videu, izazvalo haos na ulicama Turske i dovelo do potpunog ekonomskog sloma.
Pošto su stigli preliminarni rezultati, Erdogan je smjesta izračunao da je, uprkos gubitku tri najveća grada, njegova partija osvojila veći dio glasova: 44,32, u odnosu na 30,11 odsto koliko je osvojila opoziciona CHP. Erdoganov predsjednički mandat trajat će još četiri godine, do sljedećih federalnih izbora. Ipak, tokom kampanje je često ponavljao: „Ko uzme Istanbul, dobija Tursku“. Soner Cagaptay, direktor programa za turske studije pri Institutu za bliskoistočne politike u Washingtonu i autor knjige „Novi sultan: Erdogan i kriza moderne Turske“, kaže da gubitak najvećeg grada ima snažnu simboliku: „Erdoganova politička karijera je počela u Istanbulu, taj grad je od njega napravio rok zvijezdu u političkom smislu. Gubitak tog grada je veliki udarac za njegov politički brend“.
Gubitak Istanbula bi imao i finansijske posljedice za Erdoganovu partiju. Grad je posljednjih godina bio glavna materijalna podrška partiji na vlasti, generišući „značajne sume od građevine, renoviranja i projekata zoniranja“ za preduzetnike koji podržavaju AKP, kaže Cagaptay. Izgradnja stanova u državnom vlasništvu doživjela je nagli rast u periodu vladavine AKP. Od osnivanja agencije za javnu stambenu izgradnju 1984. do 2002. agencija je izgradila blizu 43.000 stanova; tokom Erdoganove ere, od 2003. do 2015. taj broj je porastao na 550.000. Poraz vladajuće stranke u Istanbulu „značio bi gubitak ogromnih sredstava u korist opozicije“, kaže Cagaptay. To je izvor prihoda koji je „podmazivao točkove AKP mašine i Erdoganovog uspona“.
Izborni rezultati su probudili nade sekularista koji su posljednjih 16 godina nemoćno posmatrali kako Erdogan dobija izbore za izborima i postaje sve veći autokrata. Otkako je 2016. propao pokušaj da se državnim udarom ukloni sa funkcije, Erdogan je centralizovao moć; uklonio je svakoga koga je vidio kao protivnika u državnoj administraciji, pravosuđu, vojsci i policiji; na desetine hiljada ljudi je poslao u zatvor. Nazim Dikbas, umjetnik koji živi u instanbulskom kvartu Bejoglu, kaže mi da se nada da će ovi rezultati stvoriti bolju, demokratsku atmosferu u društvu: „Suzdržavam se od oduševljenja, ali ipak se nadam“.
Ali Erdoganova partija se već suprotstavlja takvom ishodu. U utorak je AKP zvanično podnijela prigovor na rezultate u Istanbulu i Ankari, navodeći izborne nepravilnosti. Čak i ako preliminarni rezultati budu potvrđeni kada se završi konačno prebrojavanje glasova, što se očekuje najranije 11. aprila, postoji strah od nemira tokom primopredaje vlasti. Neki sa zebnjom slute buduće intervencije vladajuće AKP. „Erdogan će podrivati lokalne vlasti“, predviđa Cagaptay. „Bit će tu spornih situacija… Možda neće biti spreman na kohabitaciju centralnih vlasti sa gradovima pod kontrolom opozicije.“
/Autor živi u Istanbulu gdje završava knjigu „Lav i slavuj: putovanje kroz modernu Tursku / The Lion and the Nightingale: A Journey Through Modern Turkey“/
(TBT, The New Yorker)